Kako se Novigrad kroz stoljeća razvijao do najboljeg malog grada za život u Hrvatskoj

Izdvojeno :

Objavljeno: 14.01.2022 u Objavljeno: 21:56

Biser, po biser -biserna ogrlica
Novigrad – Zovu ga malim biserom Jadrana! Što li to Novigrad čini privlačnim i osobitim da je proglašen najboljim malim gradom za život u Hrvatskoj u 2018. godini i uvijek je u vrhu najboljih, a k tomu je i prema zadnjim službenim podacima grad s najvećim porastom stanovnika u Istri. Od 2011. bilježi plus od 11,94 posto. Sa tim snažnim motivima uputili smo se u potragu za zasljepljujućim bljeskom ovog bisera. Novigrada/ Neapolisa, kojemu Novigrađani s puno ljubavi i ponosa daju stoljećima novi smisao. Zaštitom svega onoga što je dobro iz prošlosti ili preobrazbom u nešto bolje, ukorak s vremenom. Kroz povijesni vremeplov vodi nas Dolores Mihelić Malbašić, bivša vodičkinja, a danas ravnateljica Srednje škole Vladimira Gortana Buje. Dočekuje nas na glavnim ulaznim vratima grada gdje se Decumanusovom/ulicom Gradskih vrata kroči u povijesnu jezgru. Tu se nalazi i četverokutna kula jedina među okruglima renesansnima, razmještenih za obranu grada na svim stranama svijeta u gradskim zidinama. Hodamo i pričamo na morskoj šetnici koja se proteže uokrug cijele starogradske jezgre.
Svjetovno sjedište Istre
Novigradu se ime prvi put spominje 599. godine u pismu Pape Grgura I. kao Neapolis, a početkom 9. stoljeća kao Civitas Nova – novi grad. Bio je od XIII. st. opasan zidinama s karakterističnom merlaturom (kruništem na vrhu). Sve do XVIII. st. se razvijao na otočiću kada ga spajaju s kopnom. Novigrađani su bili snalažljivi, pa bi u doba mira kamenite blokove iz zidina vadili za gradnju kuća, a zatim u predratno doba ponovno zidali nove bedeme, doznajemo. E to se zove fleksibilnost! Fascinira i podatak da je u VI. st. utemeljena Novigradska biskupija koja je egzistirala do 1828. godine, a 1831. pripojena je Tršćansko –koparskoj. O njegovu značaju govori i podatak da je u doba vlasti Franaka u VIII. stoljeću, franački grof Ivan uspostavio svjetovnu vlast u Novigradu za područje cijele Istre. Praktički je bio, kako se to danas veli, administrativno sjedište Županije. Ivan je naseljavao Slavene da bi obrađivali zemlju jer fina gradska gospoda to nisu htjela raditi. Usporedimo li s aktualnim trenutkom, Slaveni su pristizali u obalne gradove kao ekonomski migranti. U XIII. st. je Novigrad dobio i svoj prvi Statut, koji se kasnije dorađuje. Iznenađeni smo i podatkom da su Turci provalili u grad 24. svibnja 1687., opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo 38 Novigrađana…, niže li ga niže impozantne podatke Dolores. Na kraju ih sabijamo i pokušavamo uravnoteženo posložiti u jedinstvenu priču koja će dočarati kako se grad stoljećima transformirao u neki novi grad. Izdvajamo autentična mjesta i događaje u koja bi trebalo „zaroniti“ i uživati u dojmljivim pripovijestima.
Župna crkva Sv. Pelagija i Sv. Maksima
Na Velikom trgu uzdiže se impozantna župna crkva, ranosrednjovjekovna bazilika posvećena zaštitniku grada Sv. Pelagiju (28.8.) i Sv. Maksimu, u kojoj se ispod glavnog oltara nalazi najstarija kripta na Jadranu i jedna od rijetkih u Hrvatskoj. Jedina na Jadranu crkva ima i pročelje zidano ciglom što ne pripada tradiciji u obalnom području gdje se koristio kamen. Kako to? Prvotni je kamen počeo zbog vremenskih neprilika propadati i u doba Musolinija, 1935., zamijenjen je ciglom na fasadi. Fašističkim je graditeljima bila bitnija trajnija zaštita, a ne estetika. Iznad portala nazire se uklesano XIII EF (era fascismo). Zvonik uz katedralu sagrađen u 19.stoljeću na ruševinama starog, po uzoru na trg Sv. Marka u Veneciji i treći je po visini u Istri, sa 119 stuba, a na vrhu krovne piramide stražari kip zaštitnika Sv. Pelagija. Otvoren je razgled.
Originalan suvenir
Zvonik je inspirirao lokalnog umjetnika i karikaturistu Stelija Paoletića, da izradi originalni novigradski suvenir - kipić zvonika. Made in Novigrad-Cittanova. Kipiće možete nabaviti u njegovoj galeriji –trgovini, u ulici Gradskih vrata. A jedan takav nasmiješeni, najveći, dočekuje goste Novigrada u blizini mandrača. Dovoljno je da poželite neku želju i prikačite lokotić na srce Sveca i ispunit će vam želju.
Municipio tj. gradska uprava od stoljeća XIII.
Uz današnju zgradu gradske uprave na Velikom trgu postojala je i prva gradska uprava još u XIII. stoljeću, a recentna datira iz XIX st. i imala je i rupu za tajne prijave. Zgrade su danas spojene u jednu. I što reći, nego da sve prolazi i mijenja se, ali politici je uvijek lijepo u ovim prostorijama.
Loža i Belveder, najljepša veduta Novigrada
Novigradska je loža iz XVI. stoljeća jedina u Istri sagrađena na samoj morskoj obali, uz južne zidine, s pogledom prema moru. Obnovljena je 2019. godine i koristi se za komorne koncerte u ljetnim mjesecima s neponovljivim doživljajem zvuka u ambijentalnoj sredini. Nešto niže, probijen je u zidinama jedan od najljepših lučnih prolaza, porta Belveder, koji je služio mornarima da se iz usidrenih brodova u luci Mirne (Porto del Quieto), u ono doba druge po veličini luke u Venecijanskoj republici, lakše opskrbljuju hranom u gradu i utovaruju/istovaruju teret. Kažu mnogi da je ovo najljepša veduta grada. I odista, pogled s morske strane na ložu djeluje kao da je snovima dopustio da se obistine.
Romantična Biskupova kula
Zadivljujući je i pogled na morsku pučinu s biskupske kule/tvrđe (Rotonda del vescovo) u Parku novigradske biskupije. Na zapadnoj strani grada služila je kao svjetionik, a u doba Napoleona i kao glavno uporište za obranu od Engleske mornarice. Generacijama Novigrađana rođenih pedesetih godina 20. stoljeća i kasnije, bila je (i ostala) romantično mjesto okupljanja gdje su zalazak sunca ispraćali gitarom i pjesmom, uz prve romantične zagrljaje i ukradene poljupce.
Prvi dječji vrtić s početka XX. stoljeća
U Novigradu je u porastu prirodni prirast stanovnika i početkom ove pedagoške godine dograđen je prostor u vrtiću Tičići/ Girasole za dvije nove odgojne skupine. No manje je poznato da se o najmlađim stanovnicima sustavno brine još od 1920. godine kada je novigradski svećenik Ferdinando Montuschi kupio za 1900 lira, u blizini Velikog trga kuću u kojoj je osnovao vrtić, a vodile su ga časne sestre iz reda Malih kćeri Sv. Josipa.
Palača Rigo, najljepša zgrada u Gradu
U Velikoj ulici naići ćete na najraskošnije gradsko zadnje- gradsku palaču Rigo. Grofovi Rigo živjeli su karpinjanskoj rezidenciji (oko 1 km od stare jezgre, gdje danas živi naša vodičkinja Dolores!), ali 1770. godine podižu ovu impozantnu palaču u gradu. Trag im se gubi nakon Drugog svjetskog rata. Jedini Rigo koji je još aktivan i svjetskog je glasa istoimena je galerija Rigo u prizemlju zgrade gdje se organiziraju izložbe iz suvremene umjetnosti.
Novigradski plesnjaci
Možda se čini nebitnim, no u ova „bolesna vremena“, izolacije i straha od zaraze, lijepo se prisjetiti kako je Novigrad slovio nekad kao rasplesani grad. Plesnajci /sale di ballo bili mjesta gdje su se rađale prve ljubavi. Još tridesetih godina proširena je zgrada gradske vijećnice podizanjem dodatnog kata-galerije, pretvorivši podij u plesnu dvoranu. Uokrug na galeriji bi skrbne majke budno pratile čedne kćeri na podiju i njihov odabir plesača. Ništa im se nije moglo zapretati izoštrenu pogledu, pa bi se kćeri znale naguravati ispod galerije zaštićene od tih pogleda ne bi li ukrale poneki zabranjeni dodir. Sreća je bila kratkog daha. Jer čim bi to zapazila kakva špija, susjeda s druge bande galerije dojavila bi majci. Bilo je i onih šinjorina koje ne bi plesale, pa i danas, nadaleko kola jedna urbana anegdota o dvjema novigradskim sestrama koje su odbijale plesače. „Zašto ne plešete?“, pitali bi ih. „Zato što kad plešemo se znojimo, a kad se znojimo smrdimo…“ i pogađate već kraj. Nisu se nikad udale. U doba ranog masovnog socijalističkog turizma samo u starogradskoj jezgri svirala je živa glazba na pet punktova. U Parku novigradske biskupije, na terasi hotela Trsta, gostionici Istra, gostionici Zagreb i gostionici Morača. Osamdesetih godina prošlog stoljeća tijekom zime je postala među najpoznatijima i najfrekventnijima na zapadnoj obali Istre diskoteka Aquarius u zgradi bivšeg hotela Trsta. Do pojave prvih novigradskih diskoteka svirali su lokalni bendovi „Istrani“, a kasnije „Abmaris“ u holu novigradskog Doma kulture – kina Jadrana. Priča jedan od članova benda da bi plesnjaci znali završiti krvavim obračunima i tučama. Pesnicama su se nadmetali frajeri za naklonost neke djevojke kojih je tada u Novigradu bilo na „vagone“ tj. stotine jer su radile u tvornici trikotaže „Umbert Gorjan“. Sukob bi izbio kad bi momcima za oko zapela ista cura. E kakva su to bila junačka vremena!
Viteške igre
Glede junačkih vremena treba prošetati do obnovljenog Doma kulture jer možda upravo tu potječu geni nekog novigradskog junaka s plesa. Naime, na toj ledini, Rotondi della Rivarela, održavali su se viteški turniri. Nadmetalo se u igrama na prstenac i giostri del Saraceno, kad su u galopu strijelom morali pogoditi „glavu Saracena“. Iza Drugog svjetskog rata, početkom pedesetih godina u radnim akcijama su Novigrađani na ovom viteškom polju, sagradili Dom kulture. Slagali su kamen po kamen u znoju svome, kao njihovi preci puno stoljeća prije na zidinama. Ljubiteljima moderne umjetnosti treba naglasiti da se u kazališnoj dvorani nalaze četiri slike velikog formata autora, Bruna Mascarellija, nastale u okviru njegova Novigradskog ciklusa 50-ih godina prošlog stoljeća.
Crkva Blažene Djevice Marije Gospe od Karmela ili Majka Božja od puka
Uz nekadašnje viteško polje nalazi se Crkva Blažene Djevice Marije Gospe od Karmela iz 15. stoljeća u kojoj su franjevci trećoredci držali mise na staroslavenskom jeziku. Tajanstvena pripovijest veže se uz drveni kip Isusa u crkvi. Navodno ga je more izbacilo na obalu, ali bez križa, Mještani su ga odlučili postaviti u crkvu, međutim, nitko se nije usudio Isusa opet pribiti na križ. I tako su se zavađeni razišli svojim kućama. Sljedećeg dana ulaskom u crkvu ugledali su Isusa razapetog na križu. Ostala je do dandanas tajna kako li se samo našao na njemu.
Spomenik jazzu i Bošku Petroviću
Boško Petrović ikona i legenda hrvatskog jazza, obožavao je Novigrad i njegove živopisne ljetne večeri kada bi punio Veliki trg svojim uvijek neponovljivim koncertima. Toj ljubavi u spomen i jazzu svjedoči novi prolaz iza zidina uz Stradu novu (novi put). „Prolaz Boška Petrovića“ ili poznatiji kao Jazz Corner of Istria, u toplim ljetnim večerima oživi koncertima jazz glazbe. Kao kuriozitet valja istaknuti da tu kroz jednu od okruglih kula vodi prolaz na mandrač. Radilo se o najopakijoj kuli iz koje bi se topovima dokrajčio neprijateljski brod ukoliko bi uplovio u lučicu. Mnogi kroz mandrač percipiraju Novigrad kao ribarsko središte jer u njemu miruju poput vojnika uredno poredane plivarice. Ali prava je istina, ispričao nam je bivši gradonačelnik i direktor lučke uprave Novigrad –Umag, Sergio Stojnić da je tek nakon Drugog svjetskog rata otvaranjem prve ribarske zadruge „Zvijezda“ započelo se ozbiljnije razvijati ribarstvo u mjestu. Prve drvene ribarske brodice sagrađene su u Betini na Murteru i zvale se „Foka“ i „Morž“ i zbog pličine se moralo višekratno produbljivati morsko dno da se omogući većim brodicama uplovljavanje u lučicu.
Magičan broj, sedam novigradskih parkova
I dok su antički gradovi nicali na sedam brežuljaka, Novigrad se može podičiti sa sedam parkova uz samu obalu bisernog mora. Kontrast je to koji nadahnjuje čovjekovu ekološku svijest da poštuje ljepote i vremenitost prirode koja nas okružuje. Šetnja punim plućima može početi od Parka Novigradske biskupije i nastaviti se Parkom Giovannija Rusgnaca, Parkom Antonija Manzonija, Parkom Irme Benčić, Parkom ribara, Parkom mladih, Parkom Janeza Ziherla…Otvorit će vam se jedan sasvim drugačiji pogled na drveće i osjetit ćete prožimanje čovjeka i prirode.
Legendarna ulica Murvi
Odlazak (ili ulazak) iz grada vodi vas ulicom Murvi. Urbana legenda kaže da je drvored murvi niknuo jer je svaki mladi bračni par po vjenčanju morao zasaditi jedno drvo murve. Možda su neki napredni već znali da je prema obliku i strukturi dudovog ploda nazvana i jedna faza u embrionalnom razvoju čovjeka i ostalih sisavaca: morula, pa su sadeći mislili pospješiti plodnost u braku?! Ulica Murvi podsjeća i na novigradsku tvornicu trikotaže „Umbert Gorjan“, gdje je bilo zaposleno na stotinu Novigrađanki. Koncem osamdesetih promijenila je ime u „Nova“ težeći suvremenijem iskoraku u dizajnu i kvaliteti svojim ekstravagantnim kromatskim modelima, dizajniranom pletivu s geometrijskim likovima i modernim outfitom tih godina. Rušenjem ove neprofitne tvornice srušeno je ondašnje revolucionarno industrijsko doba, još živo u kolektivnoj memoriji stanovnika Bujštine. Na njezinu mjestu niknut će zgrada s elitnim stanovima. Na broju 9 iste ulice, vreba nova zanimljivost. „Usidrena“ je stara batana Cappellarijeve familije. Pokojni mesar Dario Cappellari htio nam je ispričati povijest ove barke zahvaljujući kojoj je prije Drugog svjetskog rata prehranjivala nekoliko obitelji. Nažalost, nema dugo da je preminuo i razgovor nismo obavili, ali je ova „hraniteljica“ ostala svjedočiti kako je u plavim morskim dubinama nalazila izvor života za njegovu veliku obitelj.
Novigrad u mirisnom oblaku
Napuštajući grad predlažemo da još posjetite novigradsku radnu zonu Vidal, jednu od najuspješnijih u Hrvatskoj u kojoj je vrlo živa gospodarska, proizvodna aktivnost. Određenije, na putu za Buje, uđite u trgovinu/butik kozmetološke tvornice Dermoestetik/ Esensa Medediterana u kojoj se proizvode kozmetološki inovativni prirodnii proizvodi, sofisticiranog imena Esensa Mediterana, kreme za lice i tijelo za pomlađivanje kože. Vlasnica i autorica razvojnog tima Esense Mediterane, Ivana Legović je na glasovitom WIPO natjecanju u Genevi osvojila 2012. godine nagradu za najbolju inovatoricu. A sljedeća novost na programu im je prvi parfem „Acqua di Cittanova“, pa će vas senzualna ljepota tog mirisnog oblaka, kad napustite Novigrad još dugo pratiti i mirisom podsjećati na boravak u ovom malom biseru Jadrana. A nakon svih ovih otkrića usudili bismo s pravom konstatirati, pravoj bisernoj ogrlici Jadrana.
Sanja Bosnić, obrada iz Glasa Istre
Neizostavno!
Za dulji boravak u gradu izdvojite vrijeme za posjet Muzeju-Museo Lapidarium, muzeološkoj zbirci spomenika iz antike te ranog i kasnog srednjeg vijeka i Gallerionu, galeriji stalnog postava povijesti pomorstva i pomorskih ratova.