Kako je umaški prevarant prodavao maglu po Umagu?

Izdvojeno :

Objavljeno: 23.09.2024 u Objavljeno: 16:18

Tajanstvena priča o umaškom „Agentu 007“

“Milostiva prosim lijepe da vam se predstavim, ja sam vanjski suradnik DORH-a i u Umag sam poslan da istražimo vašeg dragog Vilija i njegova kaznena djela”, rekao mi je tog ljetnog dana na terasi mog omiljenog kafića „Agent 007“ pri našem prvom susretu.

Ovog finog i uglađenog gospodina nisam poznavala, ali u kafiću su već kolale priče o “Agentu 007” gdje je svakodnevno tijekom dva posljednja ljeta navraćao. I samom se vlasniku i osoblju predstavio kao visoko pozicionirani vanjski suradnik DORH-a, pravnik u mirovini s dugim (emigrantskim stažom u Brusellexu), ali otkako je u mirovini dragovoljno obavlja tajne posliće za Vladu RH i njihove istražne organe.

Plenkijev bliski prijatelj

Uvijek nasmijan, vrlo elokventan, šarmantan, elegantan u firmato odjeći i mokasinama, navraćao je svakodnevno u kafić te redovito prenosio informacije iz DORH-a, kao i nekih uglednika, članova same Vlade, pa i dragog nam Plenkija kojega je osobno poznavao i kojemu je vjerno “služio”. Kao i Domovini. Naprosto je blistao izgovarajući njegovo ime. Zvučao je kao da su nerazdvojni prijatelji i svoje zadatke na terenu odrađuje u direktnom suglasju s njime.

Pa je tako vrlo ozbiljan pri nekom susretu kazao: “Država-Domovina Republika Hrvatska je moćna i kada odluči nekoga iz zločinačke organizacije umiriti oni će to učiniti. Viva la patria Istria bella senza la mafia!” Služio se talijanskim jezikom s korektnim naglaskom, engleskim također, te ubacivao strane uzrečice na latinskom i drugim svjetskim jezicima. Htio je ostaviti dojam svjetskog putnika, ali… Ženska intuicija mi je, odnosno moj unutarnji glas, pri svakom susretu šaputao: “Oprez! On je folirant. Za koga li samo radi?” I nastavila sam znatiželjno ovu enigmatičnu priču odigrati do kraja.

Ili je lud ili prevarant?!

S vlasnikom kafića, a kojega je „Agent 007“, impresionirao svojim parlativom, komentirala sam da nitko nije baš toliko lud hodati gradom i glasno se predstavljati kao vanjski suradnik DORH-a na zadatku u Umagu. Ili je doista lud, odnosno neka podvojena ličnost koja se vješto uigrala u tu ulogu. Podsjetio me u jednom trenu i na glumicu Diane Keaton u slavnom filmu “Tražeći g. Goodbara” gdje je fantastično odigrala dvije oprečne uloge. Onu, čedne učiteljice za gluhonijemu djecu, i barske dame u noćnim satima, sklone opasnim seksualnim vezama. Tako se on profesionalno prebacivao u lažne likove, ovisno o situaciji.

Hvalisao se da je bogati nasljednik vile u Opatiji koju renta za 4500 eura dnevno, te vlasnik nekoliko nekretnina u Umagu, Zagrebu i Njemačkoj. Isticao da ga vozi osobni šofer u crnom Audiju 8, kojega parkira u podzemnoj garaži zgrade u Danteovoj ulici br. 24. Vrlo neposredan, skompao se sa stalnim gostima, tzv.“inventarom” kafića i velikodušno ih častio pićem. Bez zadrške je vadio stotine eura darivajući one siromašnije goste, o kojima bi se prethodno informirao. Ostavljao je bogate napojnice te stvarao dojam istinskog filantropa.

Tajni agent na zadatku

Šetao bi po tržnici, komunicirao sa zaposlenicima iz tvrtke Komunela, pa nekim gradskim vijećnicima, članovima HDZ-a, ali i poslovnim ljudima. Raspitivao se o problemima Umažana i kome svojim političkim utjecajem može pomoći. Prenosio je otvoreno neka saznanja iz središnjice HDZ-a vezana uz problematiku umaškog HDZ-a. Zanimao se za neke poslovne subjekte (osobito tvrtku Čista voda projekt d.o.o.), pa i prodaju nekretnina, ali najviše se bavio umaškim vlastodršcima- odgovornim “kretenoidima” i njihovim “divnim” postupcima” kako ih je okarakterizirao. Jer to je bio službeni stav Zagreba. Prepričavao je razgovore koje je vodio u uredu Plenkija i DORH-u na temu Umaga, korupciji gradske vlasti, i jednom mi napisao: ”Uvjeren sam Milostiva da znate neke najnovije vijesti o Umagu. Ovi u Zagrebu će odlučiti tajming kad kreću. Odluke su pale.”

Javio je to samo dan prije donošenja Rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture RH o ukidanju koncesije tvrtki Čista voda projekt na Alberima. Tada sam shvatila da je neke informacije ipak upecao dok se motao po nekim krugovima, ali nikada nisam povjerovala u njegov identitet. Uostalom, provjerili smo ga na više mjesta, čak i u PP. Ne samo Umaga.

Igramo do kraja

Uhvatila sam ga najvećoj u laži kad je ekipi u kafiću samouvjereno došao dojaviti koga Plenki uskoro sprema za novog gradonačelnika Umaga, jer su ovome dani odbrojani.

Pojasnila sam mu da u takvim slučajevima Plenki ne može ništa, jer je sve zakonom regulirano. “Postavlja se povjerenik, tebi na znanje” upozorila sam ga. A on je tvrdio da Plenki može o svemu odlučivati sam. I tom smo prilikom u političkim krugovima definitivno zaključili da je naš „Agent 007“, obični prevarant, špekulant, ali nije nam bilo jasno za koga on zapravo radi. Čiji je on pijun? Stoji li iza njega neka veća krim organizacija ili djeluje sam.

Pristali smo odigrati igru do kraja. Razotkrit će se kad tad. U laži su kratke noge. U toj šah partiji jednom zgodom sam ga upitala: ”A što zapravo tražiš od mene. To jest Plenki?”. Odgovorio je onako vojnički:” Vaš portal Tiramola se čita Milostiva i vi ste pozitivna tema kod prominentnih osoba u Zagrebu. Vi pišete s konkretnim dokazima i informacijama, ne naklapanjima, pa vas pratimo. Zadatak vam je da nastavite pisati dalje. Obavještavati nas o svemu. Ako imate neke suspektne okolnosti, zahtijevamo da se odmah javite, Milostiva. Dakle, morate samo pisati za, i u interesu Domovine. Jer je uvijek vrijeme da se učini nešto korisno”. (Ti Bokca, da nisam sumnjala u lika, koja bi to bila uvjerljiva spika. Počeo me zaista zabavljati.) Čak je naglasio da će “njegovi” sve platiti (nagraditi) jer oni sve informacije i izvore informacija plaćaju!!! A ja do tada nisam ni imala pojma da pišem za DORH.

Čudni interesi Vlade izbijaju na svjetlo dana

Onda se obruč počeo stezati jer je njegov, ili njihov fokus sve više padao na neke čudne nekretnine. Prvo gradske. Njegove službe su se raspitivale za njih. “Milostiva to nam je jako važno!” govorio je.

Primjerice, zašto je Grad kupio parcele na državnom tj. pomorskom dobru u Crvenom vrhu od nekih privatnika u vlasništvu nekih privatnih osoba u Savudriji. Zašto, i kako je Grad Umag kupio bivšu zgradu HVIDR-e (ex PIK Vinkovci, odmarilište) u Volpariji…o čemu smo izvještavali. Pa su na red su došle i privatne nekretnine, čak i u Petroviji za čiju su se kupnju, odjednom Vlada ili DORH zanimali? To je bio zaista nonsens! Uskoro smo doznali da je i drugim običnim građanima nudio po gradu svoje usluge za brzo rješavanje nekih privatnih problema. Plenkijev prijatelj je obećavao da može sve riješiti, jer je visoko politički utjecajna osoba i zadužio je Hrvatsku svojim radom u emigraciji još od rane mladosti.

Takvih vidovitih, učinkovitih rješenja oštećenim građanima bilo je sve više. Zvučao je uvjerljive od vidovitog Milana i onog Brace. Da bih jednog dana u drugom kafiću na kraju trga od vlasnika doznala sljedeće:” Onaj tip s kojim ste pričala je svjetski prevarant. Mojoj je mami nudio uslugu za rješavanje imovinskog spora koju mu je trebala platiti nekoliko tisuća eura. Lažno se predstavlja. Otkrio sam njegov stvarni identitet.” Proguglali smog ga i, gle čuda- pročitali svašta. Da je bio upetljan u neke romske prevare, međunarodni šverc, po Sloveniji izvarao pojedine ljude, osobito ženske osobe. A za žene je imao šarmantan ulet, to priznajem.

braco i dorhić Foto: Ilustracija

Ok, naivni ljudi, ali čemu ova umaška politika?

U našem političkom caffe' kružoku, različitih političkih provenijencija i svjetonazora, razvijali smo teoriju za koga taj lik zapravo radi i što osim varanja građana želi postići s lokalnim političarima i lokanim političkim temama. Jer nategnuti naivne ljude danas nije iznenađujuće, ali sva ova “Plenkijeva” igra oko rušenja šerifa ostala nam je velika enigma i danas. Zašto, i u čije je ime toliko lagao. Kakvu korist je pribavio sebi od svega toga? Za koga je prodavao maglu?“

A otišao je i korak dalje. Povezao neke lokalne političke aktere sa zamjenikom krim policije u Zagrebu, službenikom za međunarodni kriminal. I ovaj se preko telefona upetljao u umašku političku dramu. No tko je pak bio zapravo lik iza telefonske slušalice, nismo nikad doznali.

Sve učestalije su nam do uha stizale s ulice poluinformacije o „Agentu 007“, da je izvarao neke naše sugrađane i da je na nekoj reklamnoj ploči osvanula ovog ranog proljeća njegova fotka s natpisom PREVARANT.

I od tada, gubi mu se svaki trag u gradu i našem kafiću. Tek se jednom javio porukom:” Dobro jutro Milostiva oporavak je bio uspješan…Ljubav =dobrota. Sve pobijedi!” I onda tajac, uz poneko pitanje iz našeg caffe' kružooka: “Ma gdje li nestao taj zagonetan lik, „Agent 007“?”

Sve dok ovih dana nismo pročitali u medijima ono što smo već debelo slutili. Uhićen je Prevarant (67) koji je na području Umaštine prevario najmanje tri osobe za nekoliko desetaka tisuća eura. Predstavljao se žrtvama kao politički utjecajna osoba u visokim krugovima. Sve naše sumnje su se obistinile. Vidoviti Braco, ili Milan, ili Agent 007 mogao je predvidjeti sudbinu drugih, lakomih osoba, ali svoju zlu kob i uhićenje ne.

Sanja Bosnić

Ostale vijesti iz kategorije