Kako je nestao novigradski SDP sa političke scene Istre?

Izdvojeno :

Objavljeno: 21.08.2021 u Objavljeno: 18:49

Ovakvi kao Bassanese ne bi nikad bili primljeni u Partiju da nije bilo Milanovića!
Novigrad – Jedina gradska organizacija SDP-a u Istri koja se već dvaput zaredom, 2017. i 2021.godine nije pojavila sa svojom stranačkom listom ili koalicijskim partnerima na lokalnim izborima za gradsko vijeće je ona novigradska. I nikome ništa iz središnjice SDP-a ili Županijskog odbora SDP-a Istarske županije. U najmanju ruku neobično ponašanje prema svojoj lokalnoj organizaciji od druge po veličini političke stranke u Hrvatskoj i Istri. Pridodamo li tome da je novigradski SDP od svojih početka zauzimao vidljivo mjesto u političkom životu grada i da u neposrednoj blizini Novigrada djeluje aktivno bujski SDP, a umaški je vodeći na političkoj sceni Umaga u kojem obitava i predsjednik županijskog odbora SDP-a Istre, Vili Bassanese, slučaj novigradskog SDP-a čini se zanimljivijim. Kako je iščeznula ova vrlo aktivna stranačka organizacija i tko bi nam mogao vjerodostojno potvrditi egzistira li još novigradski SDP ili je od njega ostalo samo mrtvo slovo na papiru, istražujemo u nastavku.
Teško nailazimo na zainteresirane sugovornike o toj temi, ali naposljetku pristaju na razgovor tri vodeća aktera novigradskog SDP-a od kojih je svatko na svoj način obilježio jedno razdoblje aktivnog rada ove gradske organizacije. Propitkujemo bivše ili ipak još aktivne članove, Aleksandara Carlina, Vladu Jažića i Mladena Kneževića koji baš i nisu sigurni u svoj formalno- pravni status u stranci. Što se to godinama “kuhalo” u novigradskom SDP-u, da bi stranka bila sada umrtvljena ili u njoj samo vlada privremeno zatišje, pitamo ih. Iz svih dobivenih odgovora, a koji ne otkrivaju baš previše, da se naslutiti kako i među njima vladaju “hladno-topli” odnosi, podsjetivši nas na one u vrhu SDP-a, a na štetu SDP-a.
Kraća povijest novigradskog SDP-a
Idejni začetnik i osnivač te prvi predsjednik novigradskog SDP-a bio je Aleksandar Carlin, politolog, koji je partiju podizao uz aktivnu podršku i terenski rad Jažića. Carlin je do lokalnih izbora 2009. godine bio u više navrata nositelj izborne liste SDP- a Novigrada na lokalnim izborima i član gradskog vijeća. Od 2015. godine prestaje biti članom partije kad ostavku daje iz osobnih razloga. Na toj ga funkciji zamjenjuje još 2010. Mladen Knežević, izabran za predsjednika stranačke organizacije u godini kada su organizirani unutarstranački izbori diljem istarskih SDP-a. S njime praktički dolazi i do smjene generacija u SDP-u Novigrada. Knežević je bio i član Županijskog odbora SDP-a Istre, te postaje gradskim vijećnikom u mandatu od 2013. do 2017. godine. Svoju neopozivu ostavku na mjesto predsjednika gradskog odbora SDP-a, upućenu mejlom na adresu Županijskog odbora, podnosi negdje nakon lokalnih izbora 2017. godine. I od tada je novigradski SDP praktički “obezglavljen”, pa su se ostavši bez predsjednika organizacije aktivnosti stranke totalno ugasile. Nitko više ne saziva sastanke, ne vodi se evidencija članstva, ne radi se s građanima na terenu i ne upisuju novi članovi u redove partije. Unatoč tome, iz županijskog odbora im nisu nikad postavili (imenovali) povjerenika, a nisu ni provedeni unutarstranački izbori. Tko bi nakon svega trebao arbitrirati postoji li sada novigradski SDP?
Raspukline se javljaju izborom Milanovića za predsjednika SDP-a
Carlin, najdugovječniji član ne zna točan odgovor kakav je status novigradskog SDP-a danas bez predsjednika i rukovodstva te koliko je uopće preostalo članova -platiša članarine, jer prema statutu SDP-a članovi se isključuju iz partije ukoliko nisu podmirili svoju članarinu. Carlina, središnju figuru novigradskog SDP-a s kojim su najviše identificirali ovu stranačku organizaciju u gradu i šire, na veliko je pogađala nebriga Zorana Milanovića i stranačkog tajnika, Igora Dragovana oko lokalnih organizacija. Tako Carlin pamti nemili trenutak Milanovićeva premijerskog posjeta Novigradu uz SDP-ovu saborsku zastupnicu Tanju Vrbat iz Umaga, kad nije iskoristio priliku sastati se sa lokalnim SDP-ovcima. Carlinu je smetalo i kadroviranje iz središnjice SDP-a neiskusnih članova na razne funkcije u stranci i njezinim tijelima, te prijedlog mnogih anonimnih članova, koji nisu bili afirmirani u lokalnoj zajednici za zastupnike u Hrvatskom saboru.
-To je tim mladim SDP-ovcima bila samo odskočna daska za neke kasnije pozicije, rezolutno će Carlin, pa navodi kako je iz središnjice partije postajalo sve evidentnije distanciranje od lokalnih organizacija i pružanja pomoći u rješavanju problema u njima. Izostala je dvosmjerna komunikacija. Stoga sam odustaje od članstva u SDP-u, ali dandanas sebe smatra pridruženim članom.
Podnosi ostavku, ali nitko ne reagira
Kod Kneževića je situacija jasnija. Trenutačno obnaša jednu od čelnih menadžerskih funkcija u vodećoj novigradskoj hotelijerskoj kompaniji čime bi bio u koliziji s poslom na toj poziciji da se nastavio baviti politikom. Tvrdi da je Županijski odbor SDP-a još 2017. trebao prihvatiti njegovu neopozivu ostavku i imenovati povjerenika stranke u Novigradu, ali to nije nikad učinjeno koliko je njemu poznato. Bassanese je samo jednom navratio u Novigrad zatražiti podršku za svoju kandidaturu za županijskog predsjednika, pamti jedino Knežević. Ne zna koji je trenutni status novigradskog SDP-a, ali on nije više član. Smatra da stranačka organizacija egzistira samo formalno-pravno, ali već dulje vrijeme nema nikakvu ulogu u javnosti i društveno-političkom životu grada, kao ni prema biračima Novigrada.
-Jedan od razloga mog udaljavanja od SDP-a je što mi se ne sviđa obrazac ponašanja kojega vodi vrh stranke. Prijepori i unutarstranački sukobi kojima se bave pred očima javnosti kao da su sami sebi postali svrha u stranci. Prvotno oni sukobi na ljevici između Milanovića i istaknutih članova poput Linića, pa prozivke i kritike upućene Bernardiću, da bi sada Grbin samo nastavio destabilizirati stranku . A možda se pravi uzrok “sukobima na ljevici” krije u nemoći da hrvatski socijaldemokrati pozicioniraju svoj model političke vjerodostojnosti i vladanja u spektru ljevičarske politike. Rekao bih da novoizabrani gradonačelnici Tomislav Tomašević u Zagrebu te Ivica Puljak u Splitu imaju potencijal to promijeniti, smatra Knežević.
Samo SDP i niti jedna druga politička stranka
Za razliku od ovo dvoje vrlo suzdržanih sugovornika u izjavama, Jažić je kao najstariji SDP-ovac, jedan od onih vjernih veterana iz ekipe Ivice Račana, razotkrio izvrnutu stvarnost u SDP-u na svim razinama.
-Od osnutka SDP-a nisam imao nikakvih funkcija u SDP-u, ali dužnosti i moralnih obaveza imam i danas. Podjele u stranci, na dvije, pa čak i tri frakcije pojavile su se stupanjem Milanovića na predsjedničku funkciju. Upravo je on uveo neki američki model funkcioniranja stranke, gdje su novac i interesi pojedinaca na prvome mjestu, ispred svih ljudi. Tako da se danas SDP gotovo i ne razlikuje od drugih političkih opcija i onih garnitura koje se domognu vlasti. Isto se pogoduje vlastitim članovima, bližima “vatri”. Milanović je prvi okupio pojedince uz sebe, stranačke klijente, pa danas u redovima SDP-a postoje članovi koji samo gledaju kako se kroz stranku okoristiti. Da nije bilo Milanovića, ovakvi kao Bassanese ne bi nikad bili primljeni u SDP jer njima tu nije mjesto, kritički će Jažić, dodavši da je to jedina istina, koja postaje normalnost u stranci, što je uzrok raskolu u redovima SDP-a.
-Stara Račanova struja se nakon njegove smrti opredijelila za politiku Željka Komadine i svih nekompromitiranih ljevičara koji će stati uz sindikate, radnike i obespravljene. Nažalost, danas ih je sve manje i mnogi pravi ljevičari svjesno napuštaju SDP. Evo nam nedavnog primjera kad je to učinila i Željka Antunović. A u Istri, negdje od 2012. godine, kada je novi val interesnih članova preplavio SDP, čitava plejada „Račanovaca“ napustila je partiju ili je “uklonjena”. Podsjetit ću na neke: Dino Kozlevac, Drago Kraljević, Maja Šarić, Denis Martinčić, Ivan Lukež, Serđo Popović, Arduino Matošević… a upravo su oni radili najviše na terenu, osobito u vrijeme dok su Kozlevac i Kraljević bili na čelu županijskih organizacija. Surađivalo se, dolazila se pružiti podrška lokalnim organizacijama. A sada svatko vuče na svoju stranu i to radi vlastitih interesa. Mladi zaziru od takvih političara i ne žele dati podršku neuvjerljivom SDP-u. No to nije samo problem Novigrada, ističe Jažić koji za razliku od Carlina i Kneževića tvrdi da novigradski SDP još postoji jer nisu svi odustali od plaćanja članarine ili ponudili ostavku na članstvo, međutim stranačka organizacija nije aktivna.
-Ova naše preostalo članstvo u Novigradu sastoji se od uzornih građana, pravih ljevičara sljedbenika Komadine po mnogomu najvidljivijem izvornom ljevičaru, koji nije talac prizemnih interesa. Ne prodaje nam jeftinu demagogiju, podcrtava Jažić i na kraju ovog razgovora, malo neobično, postavlja sam sebi pitanje. Znate li što čini zadovoljstvo biti članom SDP-a?
-Samo uspomena na Račana i one drage, čestite ljude oko njega, uspomena koju još čuvamo i nadamo se da ima u zajednici visoko moralnih ljudi koji će pristupiti i novigradskom SDP-u, partiji u kojoj će brinuti o dignitetu običnog čovjeka, ispred svega. Zato mi je zadovoljstvo biti u SDP-u, nedvojbeno će Jažić tvrdeći zakleto da ne bi mogao biti članom niti jedne druge političke stranke.