Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Kada freske ponovno progovore glazbom: Musica affrescata oživljava istarsku baštinu
Objavljeno: 14.10.2026 u Objavljeno: 12:06
Foto Dalibor Novaković: Dario Marušić i Edna StrenjaU srednjovjekovnim crkvicama Istre glazba nije samo umjetnički doživljaj, nego i putovanje kroz vrijeme. Pred ljubiteljima tradicijske glazbe s ovih prostora je treće izdanje ciklusa Musica affrescata koje povezuje oslikane zidove, ranu europsku glazbu i arhitekturu, podsjećajući nas da kulturna baština nije tek trag prošlosti, već prostor koji i danas može živjeti.
Postoje prostori u kojima glazba zvuči drukčije. Ne samo zbog akustike, nego i zbog svega što ih čini posebnima: kamenih zidova koji pamte stoljeća, oslika koji svjedoče o nekadašnjim vjerovanjima i umjetničkim vještinama te tišine u kojoj svaki ton dobiva dodatno značenje. Upravo takav susret glazbe, prostora i povijesti donosi Musica affrescata, ciklus koncerata koji se i ove jeseni vratio zvuk u srednjovjekovne crkvice Istre.
Novo izdanje programa, koji provodi Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije, otvoreno je se 9. listopada u crkvi sv. Roka u Oprtlju, a slijede još dva koncerta, ovaj vikend 16. listopada u Draguću, a završava 23. listopada u crkvici sv. Barnabe u Vižinadi. Ovogodišnje izdanje donosi i međunarodnu suradnju s talijanskim ansamblom Theatrum Instrumentorum, čime se projekt dodatno otvara europskom glazbenom i kulturnom prostoru.
Iza ove naizgled jednostavne, ali sadržajno bogate ideje stoji nastojanje da se umjetnička baština ne promatra samo kao nešto što treba sačuvati, nego i kao nešto što valja ponovno doživjeti. Projekt je osmislila povjesničarka umjetnosti Sunčica Mustač, a financira ga Povijesni i pomorski muzej Istre u suradnji s Upravnim odjelom za kulturu i zavičajnost Istarske županije. Ovogodišnju organizaciju preuzela je Edna Strenja, koja u programu sudjeluje kao izvođačica od njegova prvog izdanja i za portal Istra Terra Magica dala je svoj veliki intervju iz kojega donosimo najvažnije poruke ovoga projekta: baštinu najbolje čuvamo onda kada je ne prestajemo upoznavati, razumijevati i iznova doživljavati.
Dijalog slike, zvuka i prostora
Na zidovima srednjovjekovnih istarskih crkvica, među svecima i biblijskim prizorima, nalaze se i prikazi anđela svirača, glazbenika i instrumenata. Ti oslikani detalji nisu tek ukras, nego svojevrsni tragovi glazbenog života nekadašnjih zajednica. Musica affrescata polazi upravo od njih, tražeći poveznice između onoga što je ostalo zabilježeno na zidovima i onoga što se danas može ponovno čuti.
Kako ističe Edna Strenja, posebnost projekta nije u tome da se svakoj fresci jednostavno pridruži odgovarajuća skladba, nego da se publici omogući drukčije čitanje prostora. Prije svake izvedbe glazbenici objašnjavaju povijesni kontekst skladbe, njezinu nekadašnju funkciju i način izvođenja te je povezuju s umjetničkim i arhitektonskim obilježjima mjesta u kojem se koncert održava.
Tako freska prestaje biti samo lijepa slika na zidu, a glazba prestaje biti niz skladbi koje slušamo bez šireg konteksta. Između njih uspostavlja se dijalog, a publika postaje sudionikom svojevrsnog putovanja kroz vrijeme.
U tome leži i važna edukativna dimenzija projekta. Srednjovjekovna umjetnost i rana europska glazba često se doživljavaju kao udaljeni i teško razumljivi sadržaji, rezervirani za poznavatelje. Musica affrescata tu barijeru nastoji ukloniti pristupačnim tumačenjem, pokazujući da za razumijevanje umjetnosti nije nužno prethodno stručno znanje, nego otvorenost prema novim iskustvima.
Kada arhitektura postane dio izvedbe
Za Ednu Strenju, arhitekticu, pjevačicu, fotografkinju, učiteljicu i voditeljicu pulskog zbora Praksa, susret glazbe i arhitekture ima i osobnu dimenziju. Njezino profesionalno i umjetničko iskustvo omogućuje joj da prostor promatra istodobno kao arhitektonsku cjelinu i kao živu akustičku okolinu.
Kamen, svodovi, materijali i proporcije malih istarskih crkava nisu neutralna kulisa za glazbenu izvedbu. Oni utječu na trajanje odjeka, punoću glasa i način na koji pojedini ton dopire do slušatelja. Svaka lokacija stoga ima vlastiti karakter, koji izvođači moraju osluškivati i uzeti u obzir pri oblikovanju koncerta.
U takvim prostorima glazba se ne doživljava jednako kao u suvremenoj koncertnoj dvorani. Slušatelj je okružen tragovima prošlosti, oslikanim zidovima i arhitekturom koja je stoljećima oblikovala život zajednice. Prostor tako postaje aktivni sudionik izvedbe, a slušanje prerasta u cjelovito osjetilno iskustvo.
.jpg%2C%20sorbar.jpg?1791979392136)
Upravo je ta povezanost arhitekture i glazbe jedna od najzanimljivijih dimenzija projekta. Ona podsjeća da umjetnost ne nastaje i ne živi odvojeno od prostora u kojem se susreće s ljudima. Jednako kao što arhitektura oblikuje naše kretanje i osjećaj prostora, tako i glazba mijenja način na koji ga doživljavamo.
Istra kao prostor kulturnih susreta
Musica affrescata pokrenuta je 2024. godine koncertima u Draguću, Svetom Lovreču i Sorbaru. Prošle je godine, kroz prekogranični projekt Terra Gothica Incognita, povezala Oprtalj, Hrastovlje i Kastav, otvarajući prostor novim kulturnim i povijesnim poveznicama, među kojima su i freske Kastavske slikarske škole.
Ovogodišnje uključivanje talijanskog ansambla Theatrum Instrumentorum nastavak je takva pristupa. Istra je stoljećima bila prostor susreta različitih kulturnih utjecaja, a glazba, umjetnici i ideje nisu poznavali granice kakve poznajemo danas. Međunarodna suradnja zato nije samo prilika za predstavljanje novih izvođača, nego i način da se lokalna baština sagleda u širem europskom kontekstu.
Takvo povezivanje pokazuje da kulturna baština nije zatvorena u administrativne granice ni ograničena na pojedino mjesto. Ona je dio mreže povijesnih iskustava, umjetničkih utjecaja i ljudskih susreta. Kada se ta mreža ponovno uspostavi kroz glazbu, otvaraju se mogućnosti za drukčije razumijevanje zajedničke prošlosti, ali i za razvoj novih kulturnih programa.
Pritom Musica affrescata ne nastoji biti namijenjena isključivo publici koja već poznaje ranu glazbu. Njezina je ambicija privući i ljubitelje povijesti, arhitekture i likovne umjetnosti, stanovnike mjesta u kojima se koncerti održavaju te sve one koji su spremni upoznati baštinu na drukčiji način.
Od petnaestogodišnjaka do publike u devedesetima
Dosadašnja iskustva pokazuju da takav pristup ima smisla. Na koncertima prethodnih izdanja okupljalo se tridesetak posjetitelja, među kojima su bili ljudi različitih generacija i interesa – od petnaestogodišnjaka do onih u devedesetim godinama života.
Za projekt koji se odvija u malim sakralnim prostorima i donosi specifičan glazbeni repertoar, takva je raznolikost posebno vrijedna. Ona potvrđuje da umjetnička baština može povezivati generacije ako joj se pristupi otvoreno i bez pretpostavke da publika već mora poznavati njezin jezik.
Važnu ulogu pritom imaju kratka tumačenja prije svake skladbe. Kada slušatelji saznaju kako je glazba nastajala, čemu je služila, kojim se instrumentima izvodila i kakve veze ima s oslikanim zidovima oko njih, udaljena povijest postaje razumljivija i bliža. Freske više nisu samo povijesni dokumenti, a glazba nije sadržaj koji treba poznavati da bi se u njemu uživalo. Oba medija postaju dijelovi iste priče.
Budućnost projekta Strenja vidi upravo u okupljanju različitih umjetnika, prostora i publike. Istra raspolaže brojnim malim crkvicama i vrijednim freskama koje još uvijek nisu dovoljno poznate široj javnosti. Njihovo povezivanje s glazbom može biti način da se te lokacije ponovno uključe u kulturni život, bez narušavanja njihove povijesne i umjetničke vrijednosti.

Baština koja se ne promatra samo, nego i živi
U vremenu u kojem se kulturna baština često spominje kroz potrebu njezine zaštite, obnove i turističke valorizacije, Musica affrescata nudi drukčiju, ali jednako važnu perspektivu: baština živi i kroz iskustvo koje omogućuje ljudima da joj se približe.
Oživjeti srednjovjekovnu crkvicu glazbom ne znači vratiti vrijeme unatrag, nego uspostaviti novi odnos s prostorom koji je nadživio svoje graditelje i brojne naraštaje vjernika. To je prilika da se freske promatraju pozornije, da se arhitektura doživi svim osjetilima i da se povijest ne zadrži samo na razini informacija, nego postane osobno iskustvo.
Upravo zato vrijednost Musice affrescate ne mjeri se samo brojem koncerata ili posjetitelja. Njezina je snaga u sposobnosti da poveže ono što se na prvi pogled čini udaljenim: sliku i zvuk, prošlost i sadašnjost, lokalnu baštinu i europski kulturni prostor, stručnjake i publiku koja tek otkriva taj svijet.
Kada glazba ponovno ispuni prostor u kojem su nekoć živjeli njezini povijesni odjeci, srednjovjekovne crkvice prestaju biti nijemi svjedoci prošlosti. One ponovno postaju mjesta susreta, slušanja i zajedničkog doživljaja umjetnosti. A upravo je u tome možda i najvažnija vrijednost jedinstvenog projekta.
Izvor: Istra Terra Magica:
Priredila: S Bosnić