Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Jeste li znali da je 30. travnja Dan umaških cedrova?
Objavljeno: 01.05.2026 u Objavljeno: 13:47
In memoriam rastućem ekocidu u gradu koji raste i razvija se
Umag – Na dan, 30. travnja 2109. ispiljeni su visoki libanonski cedrovi na novoizgrađenom Trgu 1. svibnja. Umaški blizanci, visoki oko 15 metara i stari gotovo šest desetljeća uklonjeni su iznenada, tog poslijepodneva. Pali šutke, unatoč najavama u Glasu Istre iz Grada Umaga te danom obećanju udruzi Zelena Istra ( 21. siječnja 2019.) da se to neće dogoditi. Stručnjaci iz dendrološke komisije Grada Umaga koja je tada bila zadužena za brigu oko gradskih stabala tvrdili su da su cedrovi iznimno otporni i da im ni najsnažniji olujni vjetar, ni potres ne može nauditi. To je takav soj stablašica.
No ipak su ispiljeni, pali bez najave u gluho poslijepodne, pred sam Praznik rada, u tajnosti da ne izazovu gnjev javnosti. Agresija usmjerena na nedužne cedrove bila je pokrenula novu lavinu polemika i protesta na Facebooku već prvotno „nabrijanih“ stanovnika Umaga zbog prečestih rušenja starih stabala kao i urbaniziranja zelenog Zlatoroga u sv. Pelegrinu (zadnje rekreacijske oaze Umažana) da bi se kasnije odradila preprodaja građevinskog zemljišta investitoru (pričalo se u nekim graditeljskim i političkim krugovima da je bila namijenjena za prodaju pok. Kreši Milanoviću, bratu predsjednika Zorana Milanovića) za gradnju stambenih objekata ili apartmana na udaljenosti 100m od mora, namijenjenih elitnim kupcima koji u Umagu ne stanuju.
Nitko ne zna zašto su oba, oba pala…
Podsjetimo se kako je krenulo rušenje cedrova. U mjesecu prosincu 2018.godine započela je izgradnja iliti betonizacija novog umaškog trga teška oko 11 milijuna kuna, čiji hladan i prazan izgled (bijela praznina- piazza forno!) još danas polarizira javnost. Njegovo konačno arhitektonsko rješenje počevši od natječaja, do izbora najpovoljnije ponude i samog autora, te imena stručnog povjerenstva koje izvršilo odabir (povjerenstvo=samo prvi čovjek Grada!) finalnog rješenja, nikada nije prezentirano umaškoj javnosti, medijima ni gradskim vijećnicima što je izazivalo brojne kritike među građanima i vijećnicima. Dakle, ponovimo i to, da je sam Gradonačelnik donio odluku o izboru najpovoljnijeg arhitektonskog rješenja te ponuđača za izvođenje radova u visini od cca 11 milijuna kuna, a koju je dalo poduzeće, ni manje ni više nego opet slovensko, Solida d.o.o., iz Trzina. Tvrtka je to koja do 23. kolovoza 2019. nije imala zaposlene ni vlastite građevinske inženjere za obavljanje radova nadzora na gradilištu nego su sve poslove obavljali s brojnim kooperantima iz Hrvatske!!!.
Tko je ispilio cedrove, mimo autora projekta trga?
Valja istaknuti da na arhitektonskom rješenju budućeg trga prezentiranom umaškoj javnosti još 2017. godine ( u izbornoj kampanji SDP-ova gradonačelnika) na jumbo plakatu Učilišta, cedrovi dominiraju u tom projektu.
No, cedrovi su nenajavljeno oboreni (oba, oba su pala!), da bi na njihovom mjestu niknuo betonski zeleni zid za kojega nitko nikad nije saznao kako se pojavio tj. tko je promijenio autorov projekt i podigao „umaški jeruzalemski zid plača“. I danas je ostala enigma čije je to maslo. Uništiti izvornu prirodnu ljepotu i instalirati betonsku imitaciju prirode i maltretirati biljke u policama. Čemu to? Tko stoji iza umaške krajobrazne arhitekture kiča- zelenih površina raznih neprirodnih stuktura? Politike čistog vizualnog dojma! Zašto je autor novog trga, arhitekt Vedran Matković dopustio izvođaču radova i kada, tu intervenciju na svom umjetničkom rješenju? Nije li autor tako postao taocem političara na vlasti koji su svojim nestručnošću povrijedili njegovo umjetničko rješenje? Na ovaj način betonski zid i danas djeluje kako kakav spomenik koji evocira u Umažanima kolektivna sjećanja na sve SDP-ove otete darove prirode u ulici 1. svibnja. Zeleni park, rajski vrt u najužem centru grada.
Umag postaje velika betonska utvrda
Ali što danas reći? Libanonski cedrovi uklonjeni su samo za nekoliko sati. Šezdeset godina života ispilila je ruka nekog „drvosječe“ odvezavši potom mrtve trupce u nigdinu. Je li gradskoj vlasti uistinu bilo u interesu spasiti cedrove i tko je sve od stručnjaka prije toga bio angažiran da se sačuvaju, iz pouzdanih izvora doznajemo - nitko!
Blizanaca nema više. Pridružili su se podugačkom zelenom popisu mrtvog drvoreda ispiljenih stabala koji su nekad krasili grad.
Je li poanta u politici Grada Umaga saditi nova stabla (osobito ona koja nisu autohtona nego afrička i azijska, koja ne proizvode kisik i hladovinu kao naše mediteranske stablašice), da bi opravdali sječu starih. Pokušajmo to usporediti, onako brutalno, pitajući se je li se treba perfidno rješavati starijih gađana da bi se poticalo začeće nove djece?! Grad postepeno postaje betonska utvrda, sa preskupim baroknim parkovima koji odudaraju od mediteranskih vizura grada s krošnjastim stablašicama crnogoričnih borova ili hrastovima crnike koja rastu uz morsku obalu.
Umag se danas izgledom odmaknuo od svojih povijesnih korijena, geografskih i krajobraznih korijena i djeluje poput gradića izgubljenog identiteta. Kao da mu je narušeno strateško promišljanje jednog grada kojemu je svekolika arhitektonska poveznica u Istri. Čini se da je još uvijek premalo stanovnika koji razmišljaju svojom glavom i ne nasjedaju na politiku izvanjskog dojma.
Stoga ne čudi da Umažani ne reagiraju što im se grad pretvara u kamenog spavača, pretjerane apartmanske zgradogradnje, asfaltiranih/betiniranih cesta uz rubove morske obale i preskupih kraljevskih parkova za one koje vole bajke.
.png%2C%20neboderi%20komunela%2C%2024_1.png?1777642118377)
Bit će kasno kad jednog dana razjareni građani naslone glavu na ovaj betonski zid i zaplaču za lijepim starim uspomenama i krošnjama svih umaških srušenih stabala, prirodnim zelenim površinama i ovim starim cedrovima u kojima se njihala jedna zelena i mirna prošlost grada, rađao kisik kojim smo se častili, a gosti grada uživali pod prirodnom hladovinom dok su tražili zaklon od ljetne žege.
Foto: In memoriam cedrovima, Zeleni Umag
Stoga je 30. travnja neslužbeno Dan umaških cedrova, simbol ekologičnosti i ekoosvještenosti, poruka vlastodršcima- ekociderima, da je od nastanka ljudskog bića postojao suživot čovjeka i prirode, vladao zakon prirode kojega valja poštivati i da nemaju pravo samovoljom narušavati to suglasje radi provođenja svoje politike dojma iza koje se kriju osobni interesi raznih investitora i građevinara!
Piše:Sanja Bosnić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
