Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Je li vrijeme da se krene?
Objavljeno: 17.03.2025 u Objavljeno: 19:57
Osvrt
Točno je dva mjeseca pred lokalne izbore, a umaška oporba još uvijek drijema. Drijema ne zato što joj se drijema, već osluškuje vlastito bilo u kolaču kojeg bi mogla zagristi.
Ne, nije problem umaške gradske vlasti oporba, već je oporba najveća neprijatelj samoj sebi. Godinama razjedinjena u kojoj caruje vlastiti ego, eto već se godinama vrti u vlastitom krugu poput pijane kokoši. I kao da očekuje da je netko ili nešto pokrene. Svaki građanin koji iole želi boljitak ovog grada očekivao je od političkih aktera saznanje: Je li idu u političku utrku za gradonačelnika? Je li idu u utrku za članove gradskog vijeća? A nude; građanstvu - samo tišinu.
Čega se boje? Pitaju se građani grada? Je li ih strah da ne mogu ništa ponuditi? A GRAD vapi za ponudama! Je li to nedozrelost političkog poimanja ili nešto treće! Na oporbi je da to građane razuvjere. Građani od političkih aktera zahtijevaju prijedlog programa boljitka života u gradu, kao što politički akteri traže od građana da na izborima daju njima glas. A građani danas zbore: Kako da Vam damo glas, a VI uporno šutite! Nije li Vam već vrijeme iscurilo da krenete u ozbiljnu akciju.
Umaška politička žabokrečina, ustajala je barska voda, a nigdje lopoča. To je umaška stvarnost. Kao da je političko vrijeme u Umagu stalo. Dok se drugdje kreće nad Umagom vlada mir i tišina. Vjerojatno su politički akteri zadovoljni, ili ih je strah preuzeti sudbinu u svoje ruke. A, gdje su te mlade političke snage? Sjede za stolom ispijajući bezbrojne kavice i trljaju dr.k da im bude mek, rekli bi naši stari. Kao da očekuju da će se nešto samo od sebe riješiti. Sutra će se probuditi protrljati krmeljive oči i zaviknuti: Gle sve je novo, bajno lijepo, kao iz trećerazrednog filma. Lijepo je sanjati, jer za san nije potreban napor, već samo sklopiti oči. I sanjati nikad ispunjen san!
Piše: Roko Franin