Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Je li betoniranje i asfaltiranje obale odraz progresa jednog društva?
Objavljeno: 10.02.2023 u Objavljeno: 16:46
Legalni i ilegalni uzurpatori obale
Pitam se, boli li prirodu kad ju gaze, uništavaju joj srce i dušu, lome valove i krote zapuhe vjetra, narušavaju krajolike koje je stoljećima sama oblikovala po Stvoriteljevim zakonima? Pitam se, gdje je nestao čovjek kojemu je A. B. Šimić poslao humanu poruku:”… Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda…”a danas bi taj (ne)čovjek zbog profita i *ebenih papirnatih novčanica koje gomila za vječni život, pucao i na zvijezde, pa bi ih kao mrtve zvijezde padalice pobirao po svojim betonskim stazama uz more i na cementiranim plažama, trpao u vreće i opet prodavao crnom Vragu, za te proklete škude. Pitam se, s kojim pravom čovjek želi biti veći Bog od Boga na Zemlji i pokoravati te ovladati prirodom koja mu nije ništa skrivila dok on silinu svoje destrukcije riga po njoj!
Ovaj je preneraženi uvod kraći je podsjetnik na devastaciju obale, novi Zakon o pomorskom dobru, onečišćenim šumama - plućima svijeta, kao divljim deponijama. Prirodi koja nestaje u naletu urbanizacije.
Šume se sve više krcaju otpadom, bageri krče obalni pojas i asfaltiraju se staze na pomorskom dobru u predjelima izvan urbanih naselja gdje to nije nužna komunikacija za nesmetano odvijanje života građana, dopuštaju se građevinski radovi na plažama koncesionarima koji će kasnije ležaljke naplaćivati „domorocima“ 50 eura dnevno za korištenje naše plaže, a sve se farizejski pakira u reklamni proizvod u svrhu gospodarskog razvoja lokalnih zajednica i kvalitetnije turističke ponude, dok praktički vlastodršci svojim zahvatima pogoduju najčešće nekim velikim investitorima. Pa tako nastaju apsurdne situacije. Da, ukoliko lokalna vlast uzurpira obalni pojas i pomorsko dobro, to se smatra legalnom devastacijom obale(!), a kada to rade privatnici, onako, usitno na komadiću neke plaže onda su oni divlji uzurpatori i trpe osudu javnosti. Pa tako uzurpatore obale dijelimo na legalne i divlje. U čemu je razlika između vrata i šije?!
„…Neka ti kušin bude stina…“
Bez imalo grizodušja lokalni izvođači radova betoniraju i asfaltiraju najuži obalni pojas, dopuštena im je gradnja objekata na udaljenosti od 25 metra od mora, zatrpavaju se divlje plaže bez ikakvih gr. dozvola, sijeku na putu borovi, uništavaju staništa jata ptica, staništa drugih životinja, koji im se nađu na tom barbarskom putu. Gdje je nestalo vrijeme kad su ljudi uživali u prirodi jer su bili njezin dio i osjećali uzajamnu pripadnost? Danas samo beton i asfalt predstavljaju umjetni progres, a još kad se izglasa novi Zakon o pomorskom dobru, vapit ćemo kroz koju godinicu za prirodnom morskom obalom i prirodnom ravnotežom između plavog i zelenog obalnog pojasa na kojima smo slobodno uživali. Sanjat ćemo neke čupave zelene tepihe i stjenovite ležajeve („…neka ti kušin bude stina…“) po kojem se s poštovanjem i divljenjem šetalo u prirodi, ljubilo dokasna ili do rana na tim prirodnim prostirkama koje se protežu cijelom morskom obalom, a nastavimo li ovim tempom ubijati djevičansku prirodu, nećemo joj se još dugo diviti.
Ples s vukovima
Nestaju kao u gustoj magli netaknuti dijelovi našeg krajobraza, grade se neki betonski identiteti i čini mi se da promatram prizore iz potresnog američkog filma “Ples s vukovima” (K. Costner) u kojem nadmoćni bijeli čovjek (tajkuni i korumpirani jataci!), hineći višu ljudsku rasu, tamane poput opasnih zvijeri djevičansku prirodu i američke starosjedioce, dobrodušne Indijance. Ubija taj bijeli čovjek krda bizona, jelena, uništava i mijenja njihov sveti dom -prirodni okoliš u kojem je taj narod živio stoljećima u simbiozi sa šumama i rijekama pod nebeskim krovom. Uništava i masakrira taj “nadčovjek” sve pred sobom, a u tom bjesomučnom nasrtaju bljuje, podriguje i prdi. Taj kulturni bijeli čovjek iz jedne visoke civilizacije izbrisao je svojim zločinima i nedjelima jednu nižu civilizaciju, povijest i prirodni okoliš jednoga kontinenta, a sve radi vlastitog egoizma, koristeći svoj narcisoidni ego nad vrste i želju za dominacijom svijetom, samo zbog vlastitog materijalnog interesa.
Nova obalna ratišta
I danas nakon 200 i 300 godina od osvajanja „Divljeg zapada“, otvorena su nova obalna ratišta na kojima se vode bitke između modernih barbara-kapitalista i nevine prirode, gdje priroda nezaustavljivo gubi svoju neravnopravnu bitku sa znatno nadmoćnijim neprijateljem. Taj proces odumiranja prirodnog, nestajanja u ime “napretka”, odvija se po planu vodećih političara i njihovih poslovnih ulagača, a sve u skladu s hrvatskim zakonima prilagođenima nezajažljivim bogatašima koji bi od cijele naše obale najradije napravili svoj privatni, golemi betonski resort u kojem će slike naše najljepše obale na svijetu jednom zauvijek nestati. S novim Zakonom o pomorskom dobru i ovakvim lokalnim vlastima koje legalno devastiraju obalu, nedostaje još samo čavao u lijes i nadgrobna ploča prirodi koja će mrtva zaleći ispod betona ili asfaltnog zastora.
Priroda nepresušni izvor zarade
Jedan je umjetnik svojedobno rekao da je priroda najveća umjetnica, a sve ostalo tek je njena loša kopija. Pa kako onda nazvati onog čovjeka koji nema poštovanja prema toj prirodnoj, božanskoj ljepoti nego joj drsko podiže nadgrobne ploče na izvoru njezina života?! Zar nismo već pretjerali s imitacijom prirode po svim neprirodnim parkovima s kićenim stablašicama, zarobljenim biljkama u kamenim pitarima na svakom betoniranom kutku u kojima jadnice neslobodno rastu kao ptice u krletki. Hoće li se prolomiti već jednom glas brižnih čuvara prirode i budućnosti da se zaustavi skrnavljenje i odumiranje naše prelijepe, netaknute obale i spriječi nestanak prirodne prirode koja pripada svima, a ne samo onima koji u njoj vide izvor dobre zarade?
Onome tko ne vjeruje u Boga, priroda je već odavno poručila da će sama uspostaviti ravnotežu prema svojim nepisanim zakonitostima, da bi po ini put upozorila i zaprijetila huljama koji su je pokušali ukrotiti i pohlepno izrabljivati. Znanstveno to nazivamo prirodnim katastrofama, dok vjernici kažu:” Stigla nas je Božja kazna!” Blago onima koji strah poznaju!
S usvajanjem Zakona o pomorskom dobru slijedi nam još jedan hiroviti betonski boom i ograničenja slobode! I dok se Japanci biljkama ispričavaju kad ih samo ovlaš okrznu u prolazu, bijeli bogataš im s užitkom prdne u mirišljivi cvijet.
S. Bosnić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
