Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Ironija Moele: priznanje za humanost, nagrada za šutnju
Objavljeno: 11.05.2026 u Objavljeno: 17:28
„Moela – kvart velikog srca i sve manjeg životnog prostora“
Na svečanoj sjednici Dana Grada Umaga povodom Dana oslobođenja 6.svibnja, ponovno su podijeljena priznanja zaslužnim građanima, udrugama, poduzećima i obrtima. Među nagrađenima ove godine našla se i Moela- kvart velikog srca, poznat po svojoj ljetnoj fešti na plaži „Afrika“ na kojoj se prikuplja pomoć za potrebite.
I stvarno, s puno poštovanja ljudi velikog srca iz Moele zaslužuju svaku pohvalu. Kad ustreba pomoći nekome u nevolji, organizirati feštu, ispeći sardele, natočiti vino i skupiti novac za potrebite-Moela je uvijek prva i uzor ostalim MO odborima Umaga (koji su službeno u mirovanju). To je onaj stari, pravi kvartovski duh kojeg urbanisti još nisu uspjeli betonirati i njime otuđiti ljude.
Građani Moele masovno su pohrlili u kazališnu dvoranu „Antonio Coslovich“ gdje se održavala svečana sjednica Grada Umaga i veselo zapljeskali svojem predstavniku koji je u njihovo ime primio priznanje za humanost i izuzetnu društvenu aktivnost.
Tipični kvart koji nestaje
I tu počinje prava umaška priča. Priča o sarkazmu vladajućih, koja ustvari izaziva gnušanje. Jer ista ta Moela nekada je imala svoj vrlo aktivan Mjesni odbor koji je konstruktivno radio, donosio odluke o razvoju kvarta, pisao peticije…i nisu bili kao danas samo mrtvo slovo na papiru. Imali su barem nekakvu demokratsku mogućnosti da nešto kažu, pitaju, predlože ili se pobune zbog nekih odluka Grada. Danas im je ostavljena tek mogućnost organiziranja fešte, s duhom usađena zajedništva, jer ipak je to kvart kojega krasi ona slavna radnička prošlost i rasteže se nit uzajamne suradnje među stanovnicima koji su u doba dok je Tvornica cementa bila jedna od vodećih privrednih grana u Umagu, ciglom, po ciglom, odričući se mnogih želja u životu, zidali žuljevito ovdje svoje kuće i uređivali okućnice. Pomažući jedni drugima.
Danas je tu jedna sasvim druga slika. Izbori za vijeća Mjesnih odbora koji postoje, ali voljom gradonačelnika nisu raspisani, govore nam o kvartu koji formalno postoji za gradonačelnika uglavnom kao dekoracija za protokolarne govore i folklorne fotografije radi dobro organiziranih fešti i zabava. Kruha i igara. Na ostalo nemaju više nikakva utjecaja jer im ga je uskratio.
Nedemokratski im je stopiran rad Vijeća mjesnog odbora, pa je zato čitavoj grupi građana bilo dodijeljeno priznanje?! Nonsens!
Plaketa za fešte, a prodali im vrtićku parcelu
Stanovnici Moele su tako dobili plaketu za aktivnost i humanost (čestitamo!!!), ali zauzvrat su zbog te iste gradske vlasti izgubili najljepše dječje igralište starog vrtića u Moeli. Vrijedno zemljište pored samog mora na kojem su se igrala njihova djeca prodano je stranim državljanima iz Slovenije i Austrije, koji su ondje izgradili apartmane za tržište. Jer dječji smijeh očito donosi manji prihod po kvadratu od turističkog najma ili prodaje stambenog prostora! A tko zna što sve još…
Oduzeli ,pa prodali parcelu za rekreaciju
Parcela uz more, predviđena prostornim planom za rekreaciju građana (DPU), prodana je češkom državljaninu. Rekreacija je, izgleda, postala vrlo ekskluzivan sport. Za pojedince! Vjerojatno će stanovnici naselja jednog dana moći tu rekreativno šetati i promatrati rampu i tablu „privatni posjed“, na visokom zidu koji omeđuje parcelu. Oni hrabriji skakati motkom u vis u ograđeni prostor.
Stambenjaci se rugaju obiteljskim kućama
A onda su na red došli i stambeni blokovi. U naselju prepoznatljivom po obiteljskim kućama, dvorištima i miru, prostorni plan je odjednom otkrio čari gustoće stanovanja. Jer ništa ne oplemenjuje kvalitetu života kao pogled s balkona susjedne zgrade udaljene četiri metra u tuđu spavaću sobu ili zabadanje nosa u tuđi pjat.
Sunčalište i plaža za elitu
Ni to nije sve. Onda im je skršena, zdrobljena i asfaltirana obalna cesta podno Podravke za potrebe prilaska plaži i budućem sunčalištu hotelskih gostiju i apartmanskog naselja koje će tu uskoro niknuti kao elitni resort. Da ljudi s kontinenta ne bi glavinjali po prirodnim škrapama i hridima trebalo im je sve poravnati. Ostaje nam sačekati tko će se od gostiju ili „domorodaca“ Moele kupati i sunčati na toj plaži kad ju dodjele u koncesiju vlasnicima elitnog resorta ex Podravke i budućim gostima hotela ex Mlinotest? Parkirna dnevna cijena za najam ležaljke i suncobrana mogla bi biti 50eurića. (Podnošljivo u usporedbi s cijenom parkirališta za vozila u Umagu!)
Blatnjavo crveno more
Već godinu dana „krvari“ more u Moeli jer su iz Grada dopustili da se ispusnim kanalom u dvorištu Podravke iz jame iskopane za podzemne garaže na području bivšeg Mlinotesta slijeva blato, glib, šljunak i sve što otječi može u morski zaljev pa se more zacrvenilo, a ljepljivo će blato prekriti morsko dno finim slojem zemlje. Vjerojatno će biti iskoristivo za zdravstveni turizam- lječilište blatom od kostobolje i za potpomaganje prirodnog začeća kao u Igalu.
Je li vrtić sljedeći na redu za prodaju?
I tako, apsurdima u Moeli nikad kraja. S novim projekatima mijenjaju se vizure obiteljskog kvarta i zelene površine, a što još sve slijedi vjerojatno je poznato samo jednoj osobi iz Grada Umaga i pomoćnim kuharima u toj „kuhinji“ kojima je Moela zapela za oko. Ubrzo bi na red mogla doći prodaja najljepšeg malog kvartovskog vrtića u Umagu „Niči Radin“ ili „Cvrčak“, koji ima povijesni značaj za Umažane jer predstavlja mali muzej razvoja predškolskog odgoja u Umagu. I tu bi trebala niknuti još jedna stambena/apartmanska zgrada, po mogućnosti za strane državljane ili neke gladne hrvatske tajkune. Nijedan novosagrađeni vrtić, betonski hladan i vojnički organiziran neće nadomjestiti ovaj obiteljski vrtić koji je djeci kvarta odista bio drugi dom.
Žrtve investitorskih apetita
Pa tako danas Moela živi jednu posebnu urbanističku filozofiju. Dok građani organiziraju humanitarne fešte kako bi pomagali potrebitima, istovremeno postaju i sami sve potrebitiji. One prirodne harmonije u okolini koja je predstavljala njihov suživot s prirodom, malu mirnu zajednicu-kvart dobrosusjedskih odnosa, onog netaknutog prostora za koji su sve više zakinuti. Postaju žrtve investitorskih apetita koji ne poštuju prirodu u Moeli i njihov slobodan prostor, vizualni identitet jednog uređenog obiteljskog naselja, nego donose nered i gušenje betonizacijom i dizanjem stambenih zgrada na malim površinama.
Foto: Arhiva
Što nam govori slučaj Moela?
U slučajevima kao što je Moela, najočiglednije je kolika je prava šteta što više nije aktivan Mjesni odbor. Jer osim donošenja svoje vizije razvoja naselja kakvo će budućim generacijama trebati, tj. negodovanja protiv jednoumnih odluka gradonačelnika, mogli su ustanoviti posebnu kvartovsku nagradu i svečano ju uzvratiti gradonačelniku na Dan svog Mjesnog odbora. Primjerice nazvanu: „Zlatni bager Moele“- za izniman doprinos smanjenju kvalitete življenja uz istovremeno marketinško očuvanje privida zadovoljstva građana.
Ili još bolje: „Plaketa za ciljnu humanost i pogodovanje investitorima“ . Jer malo koji Grad poput Umaga sustavnim uništavanjem kvarta, uspijeva postići da mu ljudi iskreno zaplješću dok ime nestaje igralište, zelene površine i kvartovski identitet. Trebalo je samo na plaketi napisati : „Moela – kvart velikog srca i sve manjeg prostora.“
I na pogrebu umaške privrede ostat će samo fešte
Zaključno, Moela danas predstavlja ideal modernog Grada Umaga: građani još uvijek imaju pravo organizirati feštu, ali ništa drugo. Ne mogu iz svoje baze odlučivati kako će živjeti, voditi zelene politike, politiku održivosti, s poštovanjem prema svom prostoru i prirodi da bi zaustavili posljedice ovog nasilja koje će osjetiti njihovi mladi naraštaji kad kvart postane beživotniji. Tada će imat sve manje razloga slaviti tj. feštati. Ili će im na kraju ostati samo ta fešta baš kao što je i nakon stoljetne prerađivačke industrije rajčice u Umagu ostala samo fešta od pomidora dok su dogovorno uništavali Podravku.
.jpg?1778520146502)
Što donosi takav napredak?
Reći će mnogi, napredak se očito ne može zaustaviti, no pravo je pitanje što je to napredak kad iza svega stoji novac, beton, pretjerana agresija na prostor, uništavanje životnog prostora domaćem stanovništvu, profit građevinskog lobija i skupo plaćeni marketing koji (ne)drži vodu. Ali Grad Umag je pravi umjetnik u takvom (ne)upravljanju resursima što uspješno kamuflira u javnosti iza PR hvalospjeva.
„Mrkva i batina“
Sve bi bio manji problem kad bi se ljudi probudili. Da im nije ispran mentalitet i nametnuto mišljenje jednog čovjeka koji se zapravo poigrava i vjerojatno izruguje što ih je uspio uvjeriti kako je njemu sve ( i njegovim ortacima) dopušteno provoditi u blizini njihovih domova, pogodujući velikim investitorima. Ne kuže da se tu radi o manipulaciji po onoj tipičnoj isprobanoj metodi tj. konceptu „mrkva i batina“. Drugim riječima, nakon svega što je rasprodano i skršeno u Moeli, ovom su nagradom/mamcem zapravo nagrađeni za šutnju, poštivanje discipline i haranja po naselju, jer uskoro ih čeka neko novo razvojno iznenađenje kao rezultat tvrde moći i vizije šerifa!
Komentiraju: Veljko Ivančić i Sanja Bosnić.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
