Intervju tjedna. Ribar Daniele Kolec o Umagu, mediteranskom i ribarskom gradu koji nestaje u u gomili betona

Objavljeno: 23.11.2025 u Objavljeno: 17:09

Kolec: „Kažu da je Umag grad po mjeri čovjeka, ali po mjeri ribara nije sigurno!“

Grad Umag vode ljudi koji nemaju vlastitu viziju, nemaju stručnog znanja, a nemaju ni empatije prema stanovnicima koji nisu njihovi simpatizeri ili partijski drugovi. O svemu više osvrnuo se Kolec, jedan od glasnih branitelja Umageža i gente di mare.

Prijedlog 1. Izmjena UPU Umag, predviđa niz radikalnih zahvata u umaškom akvatoriju, pa smo razgovarali s Danijelom Kolecom, ribarom, nekadašnjim članom brojnih strukovnih udruženja te predsjednikom svojedobne umaške udruge ribara „Mare Croaticum“, što bi realizacija predloženoga značila u praksi. Hoće li se značajno  utjecati na sigurnost brojnih plovila u luci, na narušavanje kvalitete ekosustava u zaljevu te same kvalitete rada umaških ribara i sidrenje ribarskih brodica, komunalnih i nautičkog turizma. Kao ekspert, „stari „morski vuk“ čovjek koji živi za more i od mora, poznaje njegovu ćud, a osobito u umaškom akvatoriju, komentirao je prijedloge iz 1. Izmjena UPU-a Umag, napomenuvši da je već u više navrata iznosio svoje stavove (i u ime velike skupine ribara) Gradu Umagu, kao i u dnevnim glasilima, prvenstveno Glasu Istre .

Tiramola: Izmjene UPU predviđaju izgradnju gata kod nekadašnjeg jedriličarskog kluba. Što bi realizacija prijedloga značila u praksi?

Kolec: Zašto nešto kod nas mora biti komplicirano, a ne može biti jednostavno?! Planirano neće apsolutno ništa riješiti, osim što će se dobiti nesigurni vezovi kao što su i sada, a osnovno je pitanje kako su neki predlagatelji zamislili da bi jahte od 30, 40 metara se mogle tu vezivati kad će im biti manevarski prostor sužen, a da i ne govorimo kako će to izgledati pod naletima snažnog vjetra. Na tom dijelu zaljeva danas i znatno manja plovila imaju problema udaljiti se s benzinske stanice INE pod zapusima vjetra.

Tiramola: U izmjenama je ostao na snazi prijedlog izgradnje lukobrana/valobrana, u neposrednoj blizini (podno hotela Adriatika) i ACI marine, s obrazloženjem da se radi o zaštiti luke od velikih oluja, valova i poplava kopnenog dijela obale u akvatoriju. Navodno, netko je dao naslutiti na javnom izlaganju da bi se ruševna građa hotela Adriatik koristila za izgradnju lukobrana. Je li to po vama, spasonosno rješenje protiv plavljena obalnih rubova i što bi realizacija tog projekta značila za ekosustav u zaljevu? (Je li taj projekt više osmišljen da se ima kamo iskrcati građ. materijal Adriatika jer Umaga nema izgrađeno reciklažno odlagalište za građ. otpad- Valdemat)

Foto: Prijedlog Grada Umaga uređenja zaljeva prema 1. Izmjenama UPU Umag

Kolec: Umaška luka je jedna od najvećih luka u RH, ali je totalno neiskorištena. Svega je desetak posto u funkciji. 

Kao udruga Mare Croaticum unazad više godina dali smo jednu od najrelevantnijih solucija za rješavanje vezova i sigurnost luke, zaštitu od razornih valova, ali uzalud. Struka se ne sluša! Jedina pozitivna stvar naše luke je to, da ima veliku preglednost kod ulaza i izlaza iste, što olakšava plovidbu. I to je dobro, zato što imamo dobar manevarski prostor prilikom izlaza i ulaska u luku, pogotovo ljeti jer možemo vidjeti tko nam dolazi ususret. Zna se tko ima prednost pri izlazu iz luke i obrnuto, ali vjerujte, velika plovila pri ulazu u luku na to baš i ne gledaju. Nisu oprezni. Izgradnjom tog lukobrana kod Adriatika tzv. dige 2,  upozoravam autore UPU-a da će nestati spomenuta sigurnost uplovljavanja zbog smanjene preglednosti. Očigledno nije riječ o projektantima maritimnim stručnjacima koji nisu pozorno gledali našu pomorsku kartu i uočili da ispred stare dige postoji morski pličak koji sužava manevarski prostor osobito jedrilicama, primjerice dok uplovljavaju  pod snažnim jugom ili garbinom. Vjerojatno bi se neka nasukala na toj pličini, a ne daj bože da se i potopi ispred ulaza u akvatorij. A da ne govorim pri izlasku. Nikad se ne bi znalo/uočilo tko isplovljava sa sjevera luke.

 Prijedlog dige kod Adriatika je totalna glupost i opasnost za plovila! Jedni je to spas za ruševnu građu Adriatika, ako ga misle rušiti, pa nemaju gdje iskrcati taj građevisnki otpad jer Umag je jedini grad u Istri koji nema odlagalište građevinskog otpada, pa su nam šume pune građevinskog materijala. Drugi, ništa manji problem je taj što bi se promijenila prirodna morska struja u samoj luci. Kompletno! Promjena mase mora iz luke i u luku bila bi otežana, kao i izbacivanje mulja i blata pogotovo ako je naš potok zapunjen otpadom. Prije gradnje stare dige luka je bila duboka desetak metara, poslije izgradnje, umaška luka je sve plića. Sa izgradnjom ACI marine, stvari su se još  drastičnije pogoršale i danas smo na pet metara dubine. S tom digom 2, valobranom, za desetak  godina bi vjerojatno mogli saditi stabla mangovrije. I treći problem koji vidim, a to na žalost i neki ribari ne shvaćaju, s tom digom 2, ništa se ne bi riješilo s valovima u luci. Jer kad zapuše tramuntana, svima je poznato da kod Istarske banke, dakle, na drugoj strani luke, plovila imaju velike probleme unatoč tome što imamo rubno hotel Adriatik, staru digu, kuće, stabla. To vrijedi i za vrijeme garbina i levanta. Naša je luka preširoka i vjetar stvara valove u samoj luci koji snažno udaraju na kopno. Najgore tek dolazi poslije, primjerice  orkanskih nevera koje su sve češće, jer se stvara takozvana štiga u samoj luci, stvaraju se mrtvi valovi koji satima još ljuljaju jako plovila i tada nastaju najveće štete. A to se desilo kad smo se usprotivili zakonu prirode i nasuli tj. izgradili Novu obalu pa više nema onih plaža uz lungomare gdje su se valovi zavlačili i gubili. Sa digom 2, luka bi postala pravi ekspres lonac i to  bi bilo nepodnošljivo. 

A što se tiče rušenja hotela Adriatika, ako je to tihi dogovor da se spasi njihov projekt, po meni je riječ o čistom pogodovanju, a zna se što to znači jer prema zakonu o pomorskom dobru, građevinski materijal se ne može iskrcati u more! K tome, kako stvari stoje tamo imamo vjerojatno i arheološki lokalitet.

To što grad nije riješio odlagalište za građevinski otpad na Valdematu za sve građane i investitore, nego samo za neke, govori o povezanosti čelnih  ljudi s tim „nekima“, a mislim manje da je riječ  o nesposobnosti gradske administracije koja od 2012. godine ne rješava odlagalište i reciklažno dvorište na Valdematu, zemljištu koje država darovala Gradu. Zanimljivo je i to zašto Grad nije dovršio još taj projekt, a trebali su ga dovršiti 2015. Sada je kraj 2025. godina, a izdali su si građevinske dozvolu još 2012. godine, pa ju nisu konzumirali do 2015., na što je gradonačelnika upozoravao godinama kao vijećnik Daglas Koraca. No neki izvođači radova pretežito slovenski, svejedno koriste Valdemat za odlaganje i reciklažu kamenja s naših terena i sl. materijala, dok su građani Umaga, prisiljeni građevinski otpad bacati po šumama. 

Foto: Arhiva Tiramola

To je valjda najbolja poruka gradonačelnika Bassansea iz green i smart grada svojim građanima i građevinarima. Nikad prije naše šume nisu bile toliko zapunjene otpadom, gumama i prljave kao danas. 

S druge strane bacamo stotine tisuća eura na cvijeće i cvijeće kojim pretjerano kitimo grad, da bi zakumuflirali šporak okoliš. Podsjećam, da su dozvolili i divlju gradnju dok su se komunalni redari vozikali na motorinima i automobilima po oštarijama, da bi sada to nekima rušili!. Napominjem nekima, jer ima i među njima onih koji su gradili bespravno objekte u šumama, pa legalizirali, kako? Međutim, odlagalište otpada nisu riješili kao i još mnogo toga što je vezano uz održivi razvoj i čisti okoliš. I sada bi možda, kažem kako se priča u nekim gradskim krugovima, građevinski materijal Adriatika nagurali u more da bi nekome riješili problem. Možemo samo pretpostaviti kako se pregovara ispod stola. Garantiram da to neće ići tek tako ako su si to zamisli!

Tiramola: Pa kakvo vi onda vidite sigurnosno rješenje za zaštitu od plavljenja nakon velikih olujnih nevremena?

Kolec: Dobro rješenje je onaj podignuti zidić oko šetnice same luke, i tu se more kod velike plime neće podići i prebaciti preko. Diga 2, bi vjerojatno još i pogoršala stanje jer masa vode bi ušla u luku, ali ne bi je struja brzo izbacila pogotovo s jakim južinom ,tako da bi se strujanje mora usporilo, kao i spuštanje razine i kružno izlaženje morske vode iz luke. Južnu stranu staroga grada, šetalište Sv. Pelegrina, bi trebalo proširiti za jedno 50-tak metara, pogotovo tamo gdje su restorani, a tamo kod crkve, napraviti već planirani valobran (morski ekspert Lido Sošić ga je svojedobno predstavio u vrijeme IDS-ove vlasti), jednu digu s nabacanim grotama do druge strane vale. Dobili bi naj zaštićeniju i najljepšu plažu Umaga, kakva je bila nekada zbog svog pjeskovitog dna i azurne boje mora! Zvali su je naši stari Sabionetti!

Foto: Boris, Osijek/Umag

Tiramola: Što bi trebalo poduzeti za našu staru digu na kojoj stoljetne stijene tonu u more? (Izgrađena 1825. op.a)

Kolec: Kod stare dige trebalo bi nabacati još ogromnih grota. Ojačati ju još više i bolje. Svjedočili smo  pred koju godinu nakon orkanskog nevremena i prouzročenih pet, šest metara visokih valova kako je grote od nekoliko stotina kilograma izbacilo na digu i preko u zaljev.

Tiramola:  Novi prijedlog UPU predviđa uglavljene tj. instaliranje novih komunalnih vezova s unutrašnje strane dige u zaljevu kao nekada pred više desetljeća kada je Umag u pravom smislu riječi bio ribarski gradić . Prokomentirajte.

Kolec: A to su valjda neki čelni ljudi vidjeli vjerojatno stare fotografije Umaga kada su morali stari ribari tamo vezati batane, pa im se svidjelo kao ideja. Međutim, zaboravili su na jedan važan detalj. Danas plovila nemaju vesla i jedra ili da je tamo u blizini dige parking. Tko je toliko šegav da će nositi  vanbrodski motor na rukama i to par stotina metara do svog vozila. A bo, možda ima snagatora i onih koji vole komplicirati si život.

Tiramola: Ispred hotela Kristala planira se izgradnja velikog parkinga, navodno za stanovnike povijesne jezgre i goste hotela Kristal. Ne zna se hoće li biti pontonsko rješenje ili će nasipavati pomorsko dobro. Što mislite o tome projektu?

Kolec: Kao udruga MC imali smo i iznijeli im ideju da se spoje sva tri mola kako bi se dobio ogroman parking poput onoga na sjevernoj strani grada Rovinja, ali pod uvjetom da se napravi mol od ribarskog gata, preko zaljeva do bivšeg ribarskog kluba.

Tiramola: Svojedobno ste pisali na ovome portalu i slali svoje stručne prijedloge (iskustveno) nadležnima o budućim, potrebnim izmjenama i rješenjima umaškog akvatorija, u skladu s potrebama ribara, i ostalih vlasnika plovnih vozila. O čemu se zapravo radi? Kakvo rješenje predlažete?

Foto: Prijedlog uređenja i zaštite zaljeva od strane Mare Croaticum

Kolec:Kao što sam rekao predložili smo (gore na na slici) da se podijeli luka u dva dijela s jednim molom (oko 600 metara dužine) od ribarskog mola do ribarskog kluba po uzoru na onaj iz ACI marine (novi južni dio) i unutar tog akvatorija, na istočnoj strani luke postaviti pontone. Uvidjelo se da su pontoni puno praktičniji i učinkovitiji. Isti taj akvatorij podijeliti na sjevernu stranu za domicilno stanovništvo, a južni dio za turistička plovila. Na taj način dobili bi ogroman broj sigurnih vezova . A zna se što bi sve to i donijelo sa sobom. Posla, biznis,itd. Naravno, tamo kod bivšeg ribarskog kluba nije potreban gat nego bi trebalo napraviti jedan škver za sve barke. Umag je ostao bez škvera i mislim da smo jedini ili rijetki koji ga u Istri nemamo. S vanjske strane tog mola mogli bi se vezati i veći brodovi kao i mali cruiseri. Pa svaki pametan čovjek, može vidjeti što bi nam takva investicija donijela, a puno je ekonomičnija i funkcionalnija od dige 2 u   Umagu. Ali s kime pregovarati u ovom Gradu Umagu gdje tvrde da su po mjeri čovjeka. Po mjeri ribara nisu sigurno!

Tiramola: U ovome planu misle izmaknuti ribarske brodice i ribarsku opremu s barki na gatu kod INE. Je li to rješenje postignuto u dogovoru s ribarima?

Kolec: Dovoljno da vam kažem da sam jednom dobio pismo iz  SDP-ova Grada kako bi se profesionalni ribari trebali izmjestiti u Savudriju. Potpisao ga je čelnik koji je do nedavno živio u Posavini i nema pojma o moru i ribarstvu! Kako stvari trenutno stoje, a možda ni nije rekla kazala, sada namjeravaju  mol za ribare izgraditi kod ex cementare. Onako, kao da smo im smetnja, žele nas se riješiti u nekom „lazaretu“. Pitam se, ako je to istina, s kojim pravom tako nešto žele napraviti? Izolirati nas. Umaška je luka nastala odavno, prvenstveno radi ribara i sada im smetaju, jer možda nismo elitni ribari na jahtama. Valjda je postala sramota za elitni Umag imati ribare?! A sama luka je toliko velika da ima mjesta za svakoga. Ja, osobno tamo kad cementare, kakav sam projekt vidio ne bi nikada vezao plovilo.

Tiramola: I za kraj, što biste još dodali o razvoju Umaga, kao gradu na moru. Ne gubi li obilježja tradicijski ribarskog i mediteranskog grada tj. grada na obali Jadrana?

Kolec: Uglavnom, otkako je na čelu Grada garnitura (sumnjiva) takozvana SDP-ova vlast, nama ribarima, a i ostalim ribičima, samo su stvoreni novi problemi i laganini nas istiskuju na svim stranama pa i iz društvenog života. Sportski ribolovci nemaju više svoji klub koji je donosio svjetske, europske i državne prvake, nemamo škver, a profesionalni ribari ne organiziraju više tipične ribarske fešte za gradove na moru, a koje su namjerno preko nekih „prodanih ribara“ ukinute .Te ribarske tzv. autentične fešte koje su zaživjele dok je bio gradonačelnik pok. Vlado Kraljević(IDS) itekako su bile dobro i profesionalno organizirane. Mogle su se godinama prilagođavati novim trendovima i gostima jer one su prenosile umašku ribarsku tradiciju, radost i zabavu, te nudile tipičnu morsku kužinu stanovništvu cijele Bujštine, a turisti su imali priliku za male novce pojesti umaške morske delicije koji nisu nikad ni kušali. E to su bile fešte s umaškim šušurom i dušom. Sajam CROFISH Grad Umag je osmislio jer su se sami ribari bili angažirali oko morske granice u Savudrijskoj vali, pa je to bila osmišljena manifestacija upravo u našem pograničnom gradu. 

Foto: CROFISH Poreč, 2024.

To je nama ribarima bila nagrada za sav uloženi trud kao i izgradnja ribarskog mola na južnoj strani zaljeva, ovog u centru grada.  Ali kad ovi SDP-ovi nesposobnjakovići nisu znali nastaviti organizirati i nadograđivati CROFIH, ukinut je. Prepušten je Poreču. A otkako je to Poreč preuzeo i znao na našem zalaganju graditi priču, pretvorio ga je u jedan europski priznati sajam, to vidite danas. U pitanju su uvijek ljudi koji trebaju projekte realizirati. Ili su sposobni ili su nesposobni. Upravo je u tijeku 17. sajam CROFISHA u Poreču i najveći je do sada. „Protjerivanje“ CROFISHA iz Umaga bila je kap koja je prelila čašu vode i gdje sam konačno progledao da Grad vode ljudi koji nemaju vlastitu viziju, nemaju stručnog znanja, a nemaju ni empatije prema stanovnicima koji nisu njihovi simpatizeri ili partijski drugovi. Jednostavno ne znaju rješavati probleme ovoga grada, samo kruže i kruže u krugu, od prodaje do prodaje gradskih nekretnina, bahatog razmetanja novacima građana, gdje treba i ne treba u komunalnu infrastrukturu, pogodovanja krupnom kapitalu i apartmanizaciji, a najviše se bave nekim „šokantnim“ ne tradicionalnim arhitektonskim zahvatima u prostoru diskutabilnog izgleda, najčešće nefunkicionalnih. Evo samo pogledajte ovaj "betonski hram", novi trg 1. svibnja kojega u zezanciji zovu Piazza forno ili Piazza betoneže. 

A u Umagu se betonira na sve strane. Gospodarstvo se gasi, mladi odlaze, broj stanovnika stalnih se smanjuje, jedini smo grad u Istri koji ima veću ponudu izgrađenih stanova tj. apartmana negoli se traži na tržištu, a ostaju nam penzioneri koji više ne mogu, i nemaju kamo otići, nego u jedan od najskupljih staračkih domova u Hrvatskoj. A  o kvaliteti rada i brizi za naše starije u tom domu, na ukazanim nepropisnim rabotama nekih zaposlenika, trebala bi biti posebna tema. Ali važno da je dom lijep! Kao da je za prosperitet i kvalitetu života grada najbitniji vanjski izgled. Bitni su ljudi i međuljudski odnosi, a ne fasade i beton. No, očito je to najviši vizionarski domet naših vlastodržaca.

Grad Umag je jednostavno postao grad bez duše, senza gente di mare, grad praznih betonskih kutija- nebodera, mrtav istarski grad bez budućnosti.

Razgovarala i uredila: Sanja Bosnić

Foto: Danile Kolec, Tiramola, Iljko Zlatar, Boris Osijek/Umag

https://glasistrenovine.hr/arhiva-portala/pregled-vijesti/nova-forza-za-umaske-ribare-546668