Hanina moderna bajka iz Umaga: “Pačići u zagrljaju mame patke“

Izdvojeno :

Objavljeno: 24.07.2020 u Objavljeno: 08:34

Bilo jednom u umaškoj Polineziji...

Možda će zvučati nevjerojatno, ali tinejdžerica Greta Thunberg globalno poznata mlada zelena aktivistica iz Švedske i djevojčica Hana Kovačić mogle bi se prispodobiti. O Greti ste čuli, i jedna je od 100 najpoznatijih osoba na svijetu, ali Hana je svojim nedavnim eko-dobročinstvom zavrijedila medijsku pozornost, kojom jednako kao Greta potvrđuje da mlađe generacije, kojima svijet ostavljamo u nasljeđe, pokazuju kako su senzibilizirani štovatelji prirodnog poretka i pravi čuvari vrijednosnog eko-sustava u njoj. Greta je iz Švedske, a i Hana je rođena u Švedskoj. Majka Celina joj je Šveđanka, međutim žive u Umagu s Haninim ocem Goranom. Nedavno je mala hrvatska Greta tj. Hana uz pomoć majke i bake Nede neslućeno spasila život malim pačićima što kao iznimna, fantastična priča zvuči poput kakve suvremene bajke. U akciji spašavanja sudjelovalo je puno bajkovitih likova, od vatrogasaca do jednog kućnog majstora, a sve je kao vijest prenio Glas Istre, no ispripovijedana iz usta i srca jedne djevojčice, poput kakva mosta trebala bi spojiti djecu i odrasle u humanizaciji društva. Jer ni Hans Christian Andersen ne bi mogao osmisliti sretniji završetak za jednu mamu patku i njezinih pet pačića koje je Hana kao dobra vila i njezin tim spasio od sigurne smrti. Njezina proživljena bajka mogla bi se nazvat: „Pačiči u zagrljaju mame patke“. Ispovijest nam prepričava zvrkasta Hana dok gestikulirajući, uzbuđeno priča ovu zgodu na svom simpatičnom hrvatskom jeziku, s ponekom upadicom bake Nede i mame Celine.

Mama pataka je zapomagala, kva,kva,kva!

-Nedavno smo predvečer šetale mama, baka i ja po turističkom naselju Polinezija - Katoro, koje je opustjelo ovih dana jer nema turista u njemu. Bila sam na svojim rolama, a tamo rado odlazimo promatrati najljepši zalazak sunca. Volim šetnje u prirodi pred spavanje. Nebo je crveno i sunce polako, polako tone u more na počinak. I tako smo prolazile kraj zapuštenog bazena, koje zbog ne čišćenja podsjeća na baru, jer je voda u njemu zelenkaste boje. Ugledala sam u toj osami patku i dva pačića kako pliva na površini i jako gače. Baka Neda koja je biologinja rekla mi je da se radi o divljoj patki kreketaljki. Kvakala je preglasno i nemirno plivala po površini „jezerca“. Meni je izgledalo da je prestrašena ili nervozna zbog nečeg. Kad smo preskočile ogradu i primakle se bazenu, učinilo mi se da čujem nježnije glasanje patke u blizini. Ali ne, to nije bio glas poznate mame patke već je zvučalo kao glasić pačeta, no nisam vidjela nikoga osim nje na sredini bazena. Već smo htjele otići kadli sam postala sigurna da čujem kvakanje pačića, ali glasić je dopirao negdje s kraja bazena. Svi smo zastali i ja sam ponavljala pokazujući baki i mami mjesto odakle čujem glasić. Kad smo se oprezno približile čula sam više glasova pačića i rekla mami, da su možda i dva pačića očito upala u cijevi bazena, prepričava uzbuđeno Hana. U tom trenutku nisu bile sigurne može li se tu išta učiniti, pomoći nesretnim pačićima koji su se sunovratili u cijevi. Naime, baka Neda objašnjava da se radilo o rubnim dijelovima bazena, gdje se preljeva bazenska voda i ulazi kroz male, nepokrivene rupe/otvore (zimi se pokrov uklanja ) u cijevi bazena u tzv. kompenzacijski bazen ispod vanjskog bazena. Praktički se tu, ispod otvorenog bazena nalazi sustav cijevi koji je spojen s još jednim bazenom iz kojega cirkulira voda kroz oba bazena. A tom se podzemnom bazenu pristupa stubama kroz poseban objekt, kućicu smještenu u neposrednoj blizini. Znači, pačići su bili zaglavili, ili u dugačkim cijevima bazena, ili su upali na dno u kompenzacijski bazen. Male su bile šanse da će preživjeti.

Trenutak konačne odluke

Baka Neda je unuci vrlo razborito pokušavala dati do znanja da su pačići maleni i predugo zarobljeni u tim cijevima te bez mame patke neće preživjeti, ali Hana je bila uporna i naprosto je inzistirala da se pronađe rješenje kako ih se domoći i izvući iz cijevi. Mislile su da se radi o dva izgubljena pačića. Dok su tražile način kako ih izvući, mama patka je bjesomučno gakala i plivala uznemireno kao da zapomaže, a možda je zaista i zapomagala, tražila pomoć od prijatelja - čovjeka. Celina se prva dosjetila vatrogasaca. Možda ih pozvati jer bi oni zasigurno uspjeli pačiće osloboditi šmrkovima iz cijevi. Bilo je kolebanja da li ih nazvati te idu li uopće na slične intervencije. Hoće li ih razumjeti ili će ispasti smiješene? No, Hana nije imala taj problem. Pačiće je trebalo izvući i inzistirala je da obavezno pozovu vatrogasce. A kad imaš pred sobom jedno nesretno dijete, kako ne učiniti sve da mu vratiš osmijeh na lice?

Spasilački tim se povećao

Nazvale su broj 112 sa Celininog švedskog mobitela, i ona im je objasnila da se nalazi u Hrvatskoj i što se dogodilo. Ljubazno su je saslušali i prespojili oko 21, 30 sati na umašku vatrogasnu postaju i vatrogasno je tehničko vozilo s dva vatrogasaca Diegom Brajkom i Andrejom Biloslavom stiglo na mjesto događaja za par minuta. Krenuli su šmrkovima u cijevi pod pritiskom vode izgurati pačiće kroz neku od zlokobnih rupa uz rub bazena. No sav je njihov trud bio uzaludan. Pačići su samo snažnije gakali, odnosno plakali, a mama patka također. I Hana je bila očajna kad je vidjela da im nema pomoći. Trajala je vatrogasna intervencija možda i sat vremena. No nisu odustajali i kako Hana veli, tek je tada taj njihov brojčano veći tim spasitelja postao složan da pačiće spasi. I onda su se vatrogasci dosjetili Darka Prodana, kućnog majstora iz naselja iz turističkog naselja Polinezije (Plava Laguna), potražili njegov broj mobitela i nazvali čovjeka u subotu kasno navečer nešto prije 23 sata da im priskoči upomoć, a baš se nesmetano odmarao u svom domu pripravan za postelju. I nije se dvoumio ili izmotavao, bez krzmanja je odlučio doći i priključiti se ovoj „pačjoj službi spašavanja“. Hana je bila neopisivo sretna kad se pojavio i otvorio vrata kućice iz kojeg stube vode do kompenzacijskog bazena. Cilj im je sada bio s vatrogasnim šmrkovima pogurati pačiće iz kobnih cijevi u vodu kompenzacijskog bazena gdje bi ih kućni majstor sačekao u vodi, obuven u gumene čizme. Hanu nisu pustili blizu jer je bila u rolama i panično je pratila tijek situacije, osobito mamu patku kojoj je u mraku jedva nazirala obrise, ali je dobro čula njezino očajničko zapomaganje. I tako su se vatrogasci i kućni majstor namučili dobra dva sata dok prvi pačić nije pljusnuo u vodu podzemnog bazena. Za njim je uletio još jedan i mislili su da je, čiča miča gotova priča. No uslijedio je proboj još tri malene bebe patke kroz vodeni mlaz kao niz vodopad. Onda je kućni majstor krenuo u lov za njima po bazenu da ih premjesti u kantu i vrati nesretnoj mami patki. Gotovo je pola sata gacao po bazenu za zadnjim pačićem dok ga nije sustigao i ubacio u kantu te predao mami patki.
-Nikad nisam ni slutila da ta malena bića imaju tako brze zaveslaje perajicama rekla nam je baka Neda koja je svemu asistirala u kompenzacijskom bazenu.
-Zadivljena sam očajničkim naporima ovih nepokolebljivih ljudi u nastojanjima da spase malene patkice, izjavila je na kraju akcije spašavanja prisjećajući se kako ih Prodan vraćao mami patki u zagrljaj. Dobra vila Hana je tek nakon što ih je ugledala kako plivaju ususret mami patki mogla mirno predahnuti .

U patkinom pernatom zagrljaju pačići se utišali

-Pet, bilo ih je čak pet, ponavljala nam je oduševljeno te rekla da je u mrklom mraku snimala mobitelom taj dirljiv susret pačića i mame patke ne bi li se uvjerila da su svi doplivali do njezina pernatog zagrljaja.
-Čim ih je mama patka ugledala i oni nju, nastala je tišina i zadovoljno su se udaljili prema sredini bazena. Ali ja sam još ostala osluškivati da nije slučajno preostao neki šaljivi pačić u cijevima koji prkosi mami patki. No, kako se nije čuo nikakav zvuk, a i ne bi mama patka valjda napustila bazen da joj nedostaje još koje dijete, predahnula sam. Zna ona brojati do pet, u šali će Hana koja, dok emotivno prepričava događaj, opet sve proživljava jer je život pačića bio neizvjestan do samog kraja, i to do pola noći. Spašavanje je trajalo duga tri sata. Sretni vatrogasci Biloslavo i Brajko te majstor Prodan napustili su Polineziju, a za njima i promrzla Hana sa svojim obiteljskim timom, na koji je ponosna jer su prihvatili njezinu inicijativu i bile ustrajne da ova priču završi happy endom. Zatrpala je baka odvodne rupe na bazenu kamenjem, pa je Hana mogla zaspati bezbrižno i slatko jer je znala da su pačići pod maminim toplim krilima i ne mogu više upasti u rupe.

Pouka iz ove Hanine bajke

Uspjeli smo ispričati jednu dirljivu i plemenitu priču, ali teško je opisati taj osjećaj sreće kojega smo podijelili s Hanom kad srce osjetno u titrajima raste jer je pružena pomoć bespomoćnim životinjicama kojima čovjek mora biti najveći prijatelj u prirodi, a u ovoj recentnoj bajci djevojčica Hana je bila prava pačja dobra vila. Ne bi li se uvjerila da su njezini pačići sigurni uz mamine skute nastavila je Hana odlaziti na bazen i narednih dana. Bilo je još nezgodnih situacija, ali mama patka je tu i prati ih budnim okom. Hana još nije vidjela tatu patka. Misli da je u potrazi za hranom. Nismo joj htjeli reći da je možda u potrazi za nekom novom patkom. Neka ovo ipak bude kraj Haninog dijela dječje bajke u kojoj su mama patka i njezini pačići živjeli sretno do kraja života, ma koliko god on trajao.
A pouka iz ove bajke odraslima neka bude: Idite u istom smjeru sa svojim djecom i ne ostavljajte ih same u pravom načinu postupanja. Posegnite u nutrinu svoga dječjeg srca i ruku pod ruku s djecom učinite ovaj svijet boljim mjestom za život svim živim bićima.

Obrada: S. Bosnić

Izvor:Glas Istre