Gramatika hrvatskog političkog nemorala

Izdvojeno :

Objavljeno: 26.08.2024 u Objavljeno: 14:37

Foto: Screenshot

Vili Bassanese „Nije moralno, ali je zakonito!“

Kako umaški gradonačelnik Vili Bassanese upravlja Gradom? Možda je nesvjesno ponudio odgovor osobno, pozerski za govornicom u gradskom vijeću izgovorivši: “Nije moralno, ali je zakonito!”. I on se očito, bez bojazni, kani i dalje voditi tom svojom logikom. Građani su ga demokratski birali i sada neka šute, to šerifski poručuje.

Mešetarenje gradskim nekretninama

U petak, 23. kolovoza održat će se 19. sjednica Gradskog vijeća. Dnevni red je, začuđujuće kratak, ali intrigantan. Najveću pozornost privlači šesta točka dnevnog reda“Razmatranje prijedloga i usvajanje Zaključka o utvrđivanju najpovoljnijih ponuditelja za kupnju nekretnina u vlasništvu Grada Umaga-Umago.“ Kupoprodaja nekretnina, uvriježeno omiljena je politička aktivnost Bassanesea od stupanja na vlast u 2009. godini. Početkom ljeta bio je raspisan javni natječaj za prodaju devet gradskih nekretnina, u građevinskom obuhvatu grada Umaga. Prodaji su bile izložene i četiri parcele na atraktivnom području Crvenog vrha kč.br. 203/3, 203/4, 203/5 I 203/6 k.o. Savudrija. I zapravo tu počinje ili se nastavlja Bassanseova izjava s početka teksta. Naime, najpovoljnija ponuda za nekretninu pod rednim brojem 8., čestica kč.br. 203/6, 596m2, pristigla je od Margarete Banković, supruge pročelnika Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Dijega Bankovića. Nekretnina je izložena prodaji za početnu cijenu od 154.172,36eura,tj. 256 eura/m2 a Banković je ponudila konačni iznos od 154.200,00 eura tj. oko 30 eura više. Podsjetimo da su supružnici Banković ostali zapamćeni u hrvatskoj javnosti iz afere POS stanova u 2018. Tada je kao njegova nevjenčana supruga kupila POS stan, da bi ga potom rentali kao apartman i pročelnik se bavio tjeranjem djece koja su se igrala i smetala njihovim gostima pod prozorom. Pred dvije godine su taj POS stan prodali za cca 150 tisuća eura (oglašavana u agenciji za prodaju nekretnina) dok je plaćen po poticajnoj cijeni od oko 50 tisuća eura. Unosan biznis s gradskim nekretninama! Sada, nakon pet godina gđa. Banković kupuje i gradsku atraktivnu parcelu. Nije baš moralno, ali je zakonito, zar ne?

Nijemi svjedoci

No, ima li išta upečatljivije od toga da će gradonačelnikovi nijemi svjedoci, (čitaj SDP-ovi gradski vijećnici), opet pokazati svoje potencijale, pragmatičara i amoralnih osobe dizanjem ruku pokazujući klijentelistički odnos prema svojoj političkoj stranci i da su članovi koji prvo ugađaju sebi tj. rade za svoju osobnu korist, a puno puta na štetu svojih birača. Stranka im je priskrbila političku karijeru, a oni bez imalo stida, ignorirajući svoju pravu dužnost i misiju da moraju biti u službi narodu, sebi grade s gradskim nekretninama povlašteni biznis. Zar supruga Banković nije u sukobu interesa prijavom na ovaj natječaj? Vjerojatno u Umagu nije. Možda da se događalo u Bujama, bila bi razapeta na naslovnicama svih medija. No sada je već jasno, čim s takvim prijedlogom gradonačelnik kreće prema vijećnicima da je postignut dogovor i opet bi na govornici, svog pajdaša iz mladosti, a sada „ortaka“ u gradskoj upravi, mogao obraniti kompromitirajućom rečenicom: „ Pa što ako nije moralno, važno da je zakonito“. A što nam to potvrđuje, nego da je glavna karakteristika ( od riječi karakter) hrvatskih političara amoralnost i njihov je vodeći cilj političkog djelovanja i formula uspjeha: “U se, na se i poda se“ .

Oni mogu činiti nemoralne stvari, a drugi su krivi jer to vide?! Zašto?

U Umagu jedinica za moralne vrijednosti ne postoji, jer SDP-ovi vlastodršci nisu moralna vertikala koji bi ju uveli. I kad su ušli u hrvatsku politiku, bila je poznata njihova nemoralna prošlost. A onda su im na vlasti apetiti postali još veći.

Nije tajna u našem malom mistu priča o priležnicama u gradskoj upravi i „kojima je s javnim novcima“ gradonačelnik namještao visoko rangirane pozicije ili ih zapošljavao na rukovodeća mjesta u gradske ustanove. Ljudi to vide i znaju, kao što se znalo i za Mikija (pok.Bandić). Šprdaju se na kavama, ali obični mali građani misle da je to samozvanim političkim elitama dopušteno. S parama građana kupovat si moć i privilegije. Zašto? Jer valjda je u nas pravilo da rukovodeći političari moraju rođenjem biti nemoralni i korumpirani, pa da bi se uspješno bavili politikom. Sve dok ih ne uhite. A uhit će ih kad više glavešinama s vrha ne budu od koristi. Jer, nažalost, većina hrvatskih političara u poziciji moći ima putra na glavi i boje se izaći na sunce. Ali, recimo i to, da je Billa Clintona, predsjednika SDA-a zamalo stajala predsjedničke funkcije Monica Lewinsky zbog jednog felacija (afera „Sexygate“), a predsjednika MMF-a Dominiquea Strauss-Kahnoma je koštala karijere i razvoda braka namještena „ševa“ sa sobaricom (afera „Sobarica“) u američkom hotelu gdje je odsjeo. Preljubi i švaleraj se itekako kažnjavaju na zapadu kod visokih političara, iako su zakoniti. Dočim je u nas krivac onaj koji se na to usudi ukazati. Tko zna iz kojih pogrešnih pobuda novinari to kritiziraju?! U čemu je štos da naši političari u životu sve relativiziraju (kad se njih osobno ne tiče), a politika bi im prvima trebala biti instrument za zaštitu moralnih vrijednosti, pa i onih kršćanskih, ukoliko se tako deklariraju.

Malo amoralnih primjera

U toj seriji nemoralnih postupka Grada Umaga bilježimo i davanje u zakup (natječaj) visokovrijednih državnih poljoprivrednih zemljišta jednom aktivnom pročelniku kao i jednom pravnom savjetniku. Nije loše prisjetiti se ni kako je gradonačelnik sebi i vlastitim rođacima najprije urbanizirao u PPUG-u Umag poljoprivredno zemljište u Juricanima, a zatim detaljnije definirao prostor u UPU Juricani, 2018. kad je i otkriveno njegovo pogodovanje sebi i rođacima s nepoznate adrese (!?). I svom je nećaku, kojega je prvotno bez javnog natječaja doveo za umaškog voditelja umaške tržnice iz svoje agencije MAX, uredio proračunskim novcima (Ceste Pula d.d.) pristupni put koji vodi kroz polja i šikaru s glavne prometnice ( Juricani –Vardica) do građevinske parcele u Matelićima. Nedugo potom tu istu parcelu kupuje od nećaka (pisala istra24)…O POS stanovima i kupcima koji stanove apsolutno ne koriste za stambene potrebe kao jedinu nekretninu, što jest svrha POS zakona, nego zlorabe gradonačelnikove šalabajzerske kriterije, već i vrapci na grani sve znaju. A tu je i (ne)dodirljivi zamjenik gradonačelnika Mauro Jurman koji u kasnim večernjim satima „peče palačinke“ na štandu Nove obale danog iz Grada Umaga na natječaju njegovoj bliskoj svojti. Potrajalo bi nabrajanje u nedogled svih raboti u zoni sumraka (ali zakonitih!) umaških SDP-ovih političara kroz koje svi vidimo tko su ustvari uspješni hrvatski političari danas, neovisno o političkoj stranci i kako su se mnogi poput Bassanesea, jer se nisu nigdje drugdje mogli profesionalno zbrinuti, debelo zbrinuli i umrežili u hrvatskoj političkoj mreži. I da mnoge nismo već od ranije dobro poznavali, njihovi napamet naučeni tekstovi, poštapalice i frazemi, mogli bi nas zavesti i povjerovali bi da su pošteni, moralni i vrijedni čelnici društva, te nadljudski i odgovorno rade u službi svog naroda za opće dobro.

Demokracija nije dekoracija

Međutim, previše je tu dekoracije, a premalo demokracije i grade svoju političku karijeru na vanjskom dojmu kao najvišem dosegu njihovog vizionarskog razvojnog uma. U svakoj normalnoj državi (a malo je takvih u svijetu) već bi bile pokrenute razne istrage protiv njih, ili bi sami ponudili ostavke. No, ponovit ćemo, nije bitna etika i moral u tih ljudi, nego je bitno sve relativizirati i zataškati, jer ih Zakoni štite. Slovo na papiru. Čisti silogizam. To bi značilo da su i naši Zakoni nemoralni, jer ih izglasavaju nemoralni političari.

Tako da ću za kraj pokušati reinterpretirati jednog američkog novinara (zaboravila sam ime, a spominjao ga je Viktor Gotovac) što je rekao za političare i čini mi se kao odlična definicija u nas Hrvata. Dakle, otprilike ovako:“ Političari su osobe koje se bave dekoracijom, a ne demokracijom, skretanjem pažnje s ozbiljnih tema beznačajnim ljudima, koji na taj način u očima tih beznačajnih osoba postaju još važniji.“ Znači, krvi su građani koji „ćutali“ i birali ove na vlasti.

Sanja Bosnić

Ostale vijesti iz kategorije