GRAD UMAG NIJE TRGOVAČKO DRUŠTVO, A GLAS ISTRE NIJE STRANAČKI BILTEN

Izdvojeno :

GRAD UMAG NIJE TRGOVAČKO DRUŠTVO,

A GLAS ISTRE NIJE STRANAČKI BILTEN

Uređivačka politika Glasa Istre i dalje ne prestaje začuđivati. Glavni urednik Robert Frank u svojim se kolumnama principijelno „obračunava“ sa pokušajima vladajućih čelnika u gradovima i općinama Istre, da utječu na slobodu pisanja našeg nezavisnog istarskog dnevnog lista. Pohvalno.

Učinio je to Robert Frank i u svojem posljednjem osvrtu na događanja u Medulinu gdje je „bez pardona“ poručio sadašnjem načelniku općine znakovitim naslovom na prvoj stranici svog lista: „Kirac sjašite, vi medulinski nježnodušni jahači vlasti nećete ubiti glasnika loših vijesti...“.

U odlično napisanoj kolumni koja je popunila čitavu 3.stranicu, glavni urednik Glasa Istre podsjeća čitalaštvo i čelnika općine Medulin, Ivana Kirca, da je jedna od srednjevjekovnih kraljevskih zanimacija bila „ritualno i okrutno ubijanje glasnika kao znak nemoći da se prihvati loša vijest“.

Iz rituala srednjeg vijeka, Frank se vraća na današnje prilike u općini Medulin i objašnjava da u sukobu između bivšeg načelnika Gorana Buića i današnjeg Ivana Kirca i „natezanja oko plijena“, Glas Istre je ponudio da se obje strane izjasne i informiraju javnost.

„Uf,uf,maj dir, načelniče, kralju, odakle krenuti.....“ nastavlja glavni urednik, ....“možda od toga da ste još jedan u nizu koji je usnio da je glavni urednik i direktor Glasa Istre ! „

„On bi pisao uređivao ,on bi zabranjivao da mu se postavljaju najnormalnija pitanja, sotonizirao bi one koji se to usude napraviti“.....pisao je Robert Frank o reagiranju Ivana Kirca na upućeno mu novinarsko pitanje.

Sasvim drugačiji stav i uređivačka politika Glasa Istre prema Umagu

U istom broju, na 2.stranici, Glas Istre je objavio, što se iz naslova članka vidi, „senzacionalnu vijest“, REKORDNI IZNOS - UMAG PRODAO PARCELU ZA 512 EURA PO ČETVORNOM METRU !

U spomenutom članku, uredništvo informira čitatelje da je na sjednici Gradskog vijeća Grada Umaga usvojena odluka o prodaji nekretnine od 1067 četvornih metara u naselju Moela najpovoljnijim ponuditeljima, bračnom paru iz Austrije za iznos od 4,1 milijun kuna što u konačnici rezultira prodajnu cijenu zemljišta uz samu plažu po četvornom metru od čak 512 eura! Nadalje, daje se informacija da je za ovu prodaju glasalo deset vijećnika, tri su bila suzdržana a jedan protiv. Inače, piše Glas Istre, radi se o parceli na kojoj je moguća gradnja.

Glavnog urednika Glasa Istre, u ovoj umaškoj prodaji gradske nekretnine, ne zanimaju detalji kao u slučaju prepirke medulinskih općinskih čelnika.

Glas Istre smatra da je postignut uspjeh u prodaji zemljišne čestice uz more po rekordnoj cijeni.

Naš uvaženi nezavisni dnevni list neće tražiti mišljenje umaške oporbe o toj prodaji. A toga dana, na sjednici GV Umag, svašta se dogodilo, sa dugoročnim štetnim posljedicama po demokraciju, o čemu bi Glas Istre trebao pisati ako mu je doista stalo do istine i ako želi, biti nezavisan dnevni list čijeg „glasnika loše vijesti neće nitko ubiti“.

Loša vijest koja ne zanima Glas Istre

Nezavisni dnevnik Glas Istre ne zanima činjenica da je ne tako davno zemljišna čestica 2801/2 k.o. Umag bila zajednička sa z.k. 2801/1 na kojoj se nalazi dječji vrtić Moela. Na čestici koja je prodana stranim državljanima, bilo je dječje igralište sa instaliranim spravama za igru. Ima li nečeg ljepšeg od dječjeg vrtića i igrališta uz samo more? Koliko vrijedi ta blagodat za djecu sa područja Moele ? Sudeći po pisanju Glasa Istre, igralište za djecu vrijedi manje od 512 eura po četvornom metru odnosno cca 400 eura koliko je Grad bio spreman prodati predmetno zemljište (početna cijena).

Grad Umag nije trgovačko društvo kojem je osnovna funkcija maksimiziranje profita odnosno dobiti. Privatni vlasnik trgovačkog društva može sa svojom imovinom činiti što god hoće. Prodavati ili poklanjati, svejedno, njegov problem.

Funkcija lokalne samouprave (naziv koji uopće ne razumijem) je neka druga a ne stvaranje profita. Gradski proračun ima svoje redovne proračunske prihode a prodaja imovine spada u izvanredne prihode kojima bi trebalo pribjegavati samo izuzetno zbog toga se nazivaju izvanredni prihodi.

Grad ne bi samo tako olako prodavati svoje najatraktivnije nekretnine. Posebno problematična je namjera pojedinca (gradonačelnika) da bez obzira na svoje ovlasti, odluči uz pomoć predstavničkog tijela kojeg drži pod kontrolom (onih deset glasova koji su odlučili o prodaji), prodati atraktivnu parcelu uz more na način da prethodno izvrši parcelaciju i vrtićkoj djeci oduzme igralište.

Ova nepravedna manipulacija zemljištem za potrebe djece i stanovnika naselja Moela, Glas Istre ne zanima. O tome se može pisati i poslati tekst u Pulu ali će glavni urednik zabraniti njegovo objavljivanje.

Loše vijesti iz Umaga se ne objavljuju više u Glasu Istre. Vrlo lako dokazivo dokumentacijom. Zašto, zbog čega? Uf,Uf....kako piše glavni urednik za općinu Medulin. Uf,uf, ponoviti ćemo i mi.....pa valjda zbog nekakvih interesa.

Pokušajte zaključiti kakvih interesa !

Ono što Glas Istre ne zna a niti većina građana Umaga

Atraktivna parcela uz more prodana je za 4,1 milijun kuna, nema prilaz pa Grad mora osigurati pristup, a to je ulica Otavio Zakinja koja prema moru ima jedan desni krak nedovoljne širine za broj stambenih jedinica koji će se graditi na prodanom zemljištu.

Grad Umag ima „efikasnu“ administraciju koja sve „ne vrijeme predvidi“ kada su u pitanju strani investitori. Planom razvoja komunalne infrastrukture predviđeno je potrošiti 1,7 milijuna kuna za rekonstrukciju ulice Ottavio Zakinja. Možda će se graditi i neki rotor ?

Možemo zaključiti da će građani koji žive u Moeli gotovo sve dobiti da im život bude udobniji a jedino što gube, su zemljište uz more koje je njihovoj djeci služilo kao dječje igralište i sportsko-rekreacijsku česticu također uz more površine 1509 četvornih metara koja je prodana prije nekoliko godina po cijeni od 147 eura m2, također stanom državljaninu.

Danas nesuđena sportsko-rekreacijska čestica ima visoko opasani kameni zid u kojoj se može rekreirati privatna osoba a ne građani Moele i Umaga.

U oba slučaja, ova zadnja ali i ranija prodaja, osim gunđanja pojedinaca, nisu izazvale neke ozbiljnije reakcije onih koji su najviše pogođeni trgovačkom aktivnošću Grada Umaga u Moeli.

Uvjeren sam, gradonačelnik Vili Bassanese koji se nekad bavio nekretninama, nije kao privatnik tako uspješno prodavao zemljište kao što to čini danas sa javnom imovinom.

Neka mu je sa srećom i u slavu.

Piše: Veljko Ivančić