Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Grad Umag: „Compra –vendi.“
Objavljeno: 11.02.2026 u Objavljeno: 15:33
Je li se gradska uprava prometnula u agenciju za kupoprodaju nekretnina
Recentna događanja u Gradu Umagu razotkrivaju apsurdnu stvarnost o umaškim najvrjednijim resursima- prodaji gradskih nekretnina i gradilištima (s neboderima) koji niču kao gljive poslije kiše na sve strane. Gradi se bezočno, a Umažani zgroženo komentiraju: ”Za koga, kad nas je sve manje?” Ne radi se tu o novoj industrializaciji ili rastu poduzetništva, povećanoj potrebi za radničkom klasom te otvaranju novih proizvodnih mjesta, pa je doseljenima potreban krov nad glavom. Ova pojava je pokazatelj stvarnog stanja u Gradu Umagu koji puni svoj proračun, ne od rasta poreznih prihoda, nego rasprodajom obiteljskog srebra. Onoga najvrjednijeg što smo naslijedili. A koliko je poradi toga prodavatelj -gradonačelnik Umaga Vili Bassanese bio vizionar tj. čovjek širokih vidika “Grada koji raste i razvija se” (bez stanovnika) povijest će pokazati. Kao što je pokazala i za Nerona! No jedno je sigurno. Što mu više popularnost opada ( a pokazali su to zadnji lokalni izbori; Ivan Vidović i Goran Galović) kod lokalnog stanovništva, možda si ovim naseljavanjem povremenih stanovnika u tim zgradurinama, tj. demografskom promjenom, želi nadomjestiti bazen novim biračkim tijelom.
.jpg%2C%204%20N_1.jpg?1770823528198)
Foto: Facebook
Kvaka 22
Kod tog pretjeranog nekretninskog biznisa kojim se Grad intenzivno bavi, postoji još jedna intrigantna kvaka, a upućuje na to, da se Grad Umag ponaša kao agencija za kupoprodaju nekretnina. „Vendi-compra!“ Čuči li to u Bassaneseu duh onog vlasnika mjenjačnice i agenta za prodaju nekretnina, čime se bavio prije preuzimanja gradskog trona? Ali pređimo na stvar.
I dok s jedne strane prečesto Grad Umag raspisuje javne natječaje za prodaju gradskih nekretnina, u sjeni je ostala činjenica da s novcima svojih građana Grad istodobno kupuje razne nekretnine na Umaštini pod vrlo čudnim obrazloženjima. Opravdanjima. Nastavno ćemo navesti realizirane do sada, što možda ukazuje da nijedan (ili vrlo rijetko) Grad u Hrvatskoj koristi sličan koncept. Prodaje vlastitu imovinu, a kupuje tuđu. Vrti lovu.
Jeste li znali?
Godine 2018. na javnoj je dražbi, Grad Umag je kupio prostor Robne kuće na zadnjem katu za 600 tisuća kuna, s obrazloženjem da će se isti renovirati u službene prostorije/urede gradske uprave. Trebali bi se preseliti svi zaposlenici koji su trenutačno smješteni u dva objekta (Trg slobode i Garibaldijeva ulica)
Potom kupuju od IKB-a poslovni prostor u Robnoj kući pod oznakom E -36, površine 417, 68,m2. Bivša Kapra.Prostor bez prozora i vlastitog pristupa. Cijena po kvadratu bila je 600 eura, ili ukupna 250.608eura. Kome je tu napravljena usluga?!

Iz Grada Umaga su naveli šturo obrazloženje da kupnjom IKB-ova lokala povećavaju nepokretnu imovinu ( ali nije jasno što se u tom lokalu namjerava pokrenuti?).No, onda dolazimo do jednog paradoksa glede preseljenja gradske uprave. Na javnoj raspravi/uvidu u UPU Komunela- centralni sadržaji(2018.) izrađivač plana obrazložio je da je na ovoj lokaciji predviđena gradnja nove zgrade gradske uprave (200 zaposlenih), pa se nameće pitanje: A zašto je onda kupljen posljednji kat robne kuće?! Netko tu laže i mulja. Gradonačelnik ili izrađivač plana UPU Komunela?!
Preuzimanje Robne kuće od strane Grada se nastavilo i u prošloj godini. Grad kupuje i poslovni prostor nekadašnje trgovine “Jacin”, a vrši ogroman pritisak i na vlasnike ostalih privatnih lokala da ih prodaju, pri čemu neki pružaju snažan otpor i žale nam se da trpe pritisak.
Neslužbeno pak doznajemo, da bi u dogledno vrijeme Grad trebao pokrenuti izmjene urbanističkog plana. Izbrisati poslovnu namjenu Robne kuće, a dopustiti na njezinu mjestu gradnju stambenjaka. Vjerojatno novog nebodera, kako bi se odmah po ulasku u grad ugledale vizure velegrada.
Podsjećamo da je to već učinjeno s objektom Talijanske OŠ Galileo Galilei. Umjesto dosadašnje društvene namjene za školsku zgradu, u ID UPU Umag je predviđena stambena gradanja i preseljenje škole na novu lokaciju. Pri tome možemo uskoro očekivati gradonačelnikove marketinške trikove o izgradnji najsuvremenijeg školskog objekta u Hrvatskoj, planiranog također u Komuneli. A što bi falilo da se dogradio još jedan kat na postojećoj školskoj zagradi u centru grada i omogućilo djeci obje škole da nastave pohađati ovu funkcionalnu OŠ, uz dva igrališta i školsku dvoranu. Je li opet bio posrijedi netko od građevinskih predatora iz Zagreba ili Srbije koji su bacili pogled na ovu atraktivnu lokaciju?
Vu compra još?
Godine 2023. Grad Umag je kupio i poslovnu zgradu tj. tvornicu Mlinotest –Istranka na Ungariji.
Trgovačko društvo Mlinotest d.d. iz Ajdovščine (proizvodnja kroštula i fritula…) ponudilo je Gradu Umagu na prodaju svoje nekretnine, k.č.br. 5055/1 ukupne površine 3 384m2, na što je Grad pristao za 690.000 eura. U obrazloženju zašto to kupuju, naveli su kao razlog, „…poticanje gospodarskog razvoja i poduzetničkih aktivnosti na području navedene zone te socijalnog napretka građana Umaga…“ što god da to značilo običnom čitatelju.

Iste te godine Grad Umag je kupio na javnom natječaju i rezidencijalnu vilu PIK-a Vinkovci u Volpariji navodeći kao razlog, prenamjenu u stambenu zgradu za deficitarno/socijalno ugroženo stanovništvo tj. za smještaj deficitarnog kadra.

POS svuda oko nas, a magla skriva istinu
Međutim, valja se prisjetiti da je nedavno kao razlog izgradnje nove (aktualne) POS-ove zgrade također rečeno da će prvenstvo imati deficitarni kadar. Na svojedobnoj javnoj raspravi UPU Komunela centralni sadržaji također je obrazloženo da će ovdje graditi pet nebodera za POS stanove! A neslužbeno doznajemo da se planira gradnja još jednog POS objekta i u blizini Islamskog kulturnog centra? (Izjavio jo 2023. na GV) I tko je tu lud?! Više POS zgrada od potrebitih i kreditno sposobnih kupaca. Opet pogodovanje Državi tj. APN-u!

Da im je doista stalo do potrebitih, kojima će to biti prvi i jedini izbor krova nad glavom, provjerili bi i kaznili stanare koji uopće ne žive u POS zgradama, jer im taj stan nije bio potreban za rješavanje egzistencijalnog pitanja. Mnogi tatini i mamini sinovi domogli su se jeftino stanova i zlorabe socijalno osjetljiv Zakon koji je nastao za potrebite.
I za kraj, podsjećamo da je Grad Umag kupio i objekt bivše upravne zgrade HI agri-eno na Unagriji (2018.) za preseljenje trgovačkog društva Komunela d.o.o. koje buja zaposlenima kao kvasac. Međutim, eno ga, stoji godinama prazan i propada, ljušti se fasada dok mu korov plazi po zidovima, a tvrtka Komunela brojčano raste i dalje, te zaposlenici rade na više lokacija, čak i u nerentabilnoj Gradskoj kavani.

Zaključno. Ovakva politika trgovanja nekretninama Grada Umaga, s parama građana Umaga- „Compra-vendi“ je očito samo sredstvo prikrivanja stvarnih ciljeva gradonačelnika u svojstvu agenta. Čija je on lutka na koncu da više ne upravlja umaškim prostorom, o tome više čitajte u narednim tekstovima.
Piše: Sanja Bosnić