Gdje je nestala empatija? ‘Danas je i zdravlje postalo roba jer se sve kupuje, pa čak i ljubav’

Izdvojeno :

Objavljeno: 16.07.2023 u Objavljeno: 12:17

Mentalno zdravlje i empatija

Koliko vam se puta u životu dogodilo da ste razgovarali s prijateljima ili znancima, možda s ljudima koje ste slučajno sreli i upoznali, i kada su vam se nasmijani obratili, vi ste ih slušali “jednim uhom”, kimali glavom i jedva čekali da pobjegnete kući? A koliko vam se puta dogodilo da ste sjeli s njima, popili kavu, pogledali ih u oči i saslušali te nakon toga izrekli im svoje mišljenje i naputak kako biste vi nešto učinili u nekoj situaciji. I onda ste vidjeli na njima sretno, nasmijano lice, a možda ste se na odlasku i zagrlili.

Što je bolje? Prva ili druga situacija? Za prvu situaciju bismo rekli da nemamo vremena, žuri nam se i svatko od nas ima svoje probleme pa zašto bismo onda slušali tuđe kada ionako ne možemo pomoći? Ne možemo? Možda i možemo, ali toga nismo svjesni.

U prvoj situaciji iskazali smo nedostatak empatije, dok je u drugoj ona bila onakva kakva treba. Empatiju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Andrija Štampar” definiraju kao “sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i primjerenog reagiranja na te emocije”. Imati empatiju prema nekomu znači da se možemo “staviti u njegove cipele”, odnosno da možemo zamisliti kako bismo se osjećali da smo u toj situaciji.

A što je zapravo empatija, upitali smo jednog od najcjenjenijih stručnjaka u regiji, prof. dr. Miru Jakovljevića s Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb te glavnog urednika međunarodnog časopisa Psychiatria Danubina.

“Empatija je temelj kreativnog povezivanja ljudi ili povezivanja ljudi u kreativne zajednice, temelj ljudskih prava, temelj spoznaje sebe i svijeta, lijek koji današnji svijet treba. Razlikujemo kognitivnu, emocionalnu, ponašajnu i moralnu dimenziju empatije, ali i različite stupnjeve empatije, i to od potpunog nedostatka empatije do visoke razine koja je temelj humanizma i altruizma. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, ali isto tako nema ni mentalnog zdravlja i zdravog društva bez kulture empatije. Od empatije u obitelji i edukacijskim sustavima ili radnim organizacijama pa do one u medijima i javnom i političkom prostoru. Nažalost, nedostatak empatije velik je problem u našem svijetu”, rekao je profesor Jakovljević.

Sukob civilizacija

Naša budućnost ovisi o tome hoćemo li uspjeti stvoriti empatijsku civilizaciju ili ćemo imati sukob civilizacija.

“Upravo je sukob civilizacija najavio Samuel P. Huntington u 20. stoljeću kada je s jedne strane naveo zapadnu, a s druge strane sve ostale civilizacije poput indijske, kineske, japanske, južnoameričke, islamske civilizacije, afričku te rusko-pravoslavnu civilizaciju. Kada se vratimo malo unazad, u devedesete godine, tada se može vidjeti da je na našim prostorima bio mali sukob civilizacija. Hrvatska i Slovenija su rekle da ‘pripadaju krugu zapadnih civilizacija’ i nudio se konfederativni model kako bismo mogli biti jedno i drugo – otvoreni prema civilizaciji kojoj smo pripadali. I Hitler je govorio ‘svi Nijemci u jednoj državi’. Sada se ponovno govori o tome da svi ‘Rusi moraju biti u jednoj državi’. I to nije dobro. Treba govoriti o jednoj empatijskoj civilizaciji i to je jedini pravi put da bismo preživjeli u ovome svijetu. Naš svijet je danas nesiguran i kompleksan, u njemu ima previše zla, nepredvidljivosti i sebičnosti. S druge strane, tehnološki smo jako napredovali, a na humanističkom planu kao da padamo, ali za to nije kriva tehnologija, nego naša nedovoljna edukacija”, rekao je profesor Jakovljević. Dodao je kako se moramo obrazovati za kulturu empatije ili empatijsku civilizaciju. Njezini se temelji mogu naći u starim civilizacijama, kada je rečeno “ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”. Danas živimo u narcističkom svijetu u kojem svatko gleda primarno sebe.

“Možemo govoriti i o psihokulturama, odnosno o individualnoj i kolektivnoj kultivaciji naše duše. Ciceron je prvi spomenuo termin ‘kultura duše’. Danas prevladava narcistička, što znači da drugi ljudi, narodi ili skupine isključivo služe za ‘zadovoljenje naših potreba jer sam iznad, vredniji sam od njih’. Druga je paranoidna kultura – ‘mi smo ugroženi’, pa zapravo oni koji se osjećaju ugroženima često napadaju. Imali smo 90-ih godina slučaj da se jedna populacija osjećala ugroženom zbog raznih priča, a u tome i jest bit da svatko ima svoju priču. Treba se zapitati što to zapravo znači biti čovjek. Što nas to čini ljudima? A ljudi su bića koja pričaju priče i svatko ima svoju priču. Tako dolazi do sukoba pogleda na svijet i sukoba različitih priča. I jedna i druga kultura temelje se na podjeli ‘mi’ i ‘oni’, a kultura empatije temelji se na jednom većem zajedničkom humanističkom globalnom MI”, navodi profesor.

Danas se mnogo govori o empatiji i svatko je definira na svoj način, međutim, u tome treba imati znanstveni pristup. Simpatija znači da, ako su dvije osobe simpatične jedna drugoj, onda se međusobno podržavaju. No ako je netko nekomu antipatičan, tada prvoj osobi ništa neće značiti što druga osoba može govoriti odlične stvari.

Svijet drugoga

Na pitanje što zapravo znači empatija, prof. dr. Jakovljević odgovara kako ta riječ dolazi iz grčkog “en”, što znači “u”, i “pathos”, što znači “osjećaj, ali i patnja”. Ovdje je korisno spomenuti i druge riječi s istim korijenom kao što su simpatija, antipatija, sociopatija, egopatija, psihopatija.

“Kada nekoga simpatiziram (simpatija [συμ (sym) -sa, zajedno + παθος (pathos) – patnja), tada to znači da promatram iz svog svijeta, a ’empatos’ znači da ulazim u svijet drugoga. Gledam vašim očima, razumijem vaše emocije i suosjećam s vama. Nisam ništa važniji od vas, nego zajedno smo jači i važniji i zajedno radimo nešto bolje”, rekao je prof. dr. Jakovljević.

Ima nekoliko izreka o tome poput “da bi nekoga razumio, moraš ući u ‘njegove cipele’ ili prohodati njegove kilometre”. Važno je znati da je empatija temelj morala i mudrosti. Empatija je važna sastavnica emocionalne inteligencije. Čovjek je društveno biće, ali i socijalne i spiritualne inteligencije, jer je čovjek i duhovno biće.

Empatija postoji na različitim razinama – između dvije osobe, u obitelji, na nacionalnoj, međunarodnoj razini, dok se između različitih kultura naziva interpatija. Kaže se da “nema zdravlja bez mentalnog zdravlja”, ali nema ni “mentalnog zdravlja bez kulture empatije”.

“Nedostatak kulture empatije u obitelji dovodi do razvoda. U Hrvatskoj se trećina parova razvodi, a često je i nasilje u obitelji pa djeca pate i ne razumije ih se. Postoji i nedostatak empatije u školama, iz čega proizlazi vršnjačko nasilje, zatim neki profesori nemaju dovoljno empatije prema nekim učenicima pa dolazi do problema. Čak se i na studiju medicine pokazalo da dosta studenata pati od sindroma sagorijevanja, a to je zbog toga što nema dosta empatije”, naglasio je prof. dr. Jakovljević.

Mnogi studenti dolaze na studij medicine jer vole pomagati ljudima i to je važno. Ona ima i svoju etiku, pri čemu je primaran interes pacijenata. No problem je u tome, smatra Jakovljević, što danas medicina postaje biznis, a sve manje poslanje, odnosno životna misija, i to je jedan od razloga postojanja sindroma sagorjelosti. Danas je i zdravlje postalo roba jer se sve kupuje, pa čak i ljubav.

“Postoji nedostatak empatije u medijima, u politici, pa se često govori o kleptokraciji (riječ potječe od grčkih riječi κλέπτης – ‘lopov’ – i κράτος – ‘vladati’ – i doslovno znači ‘vladavina lopova’). Trebalo bi graditi pravedno društvo utemeljeno na empatiji i meritokraciji, a sve je to povezano s mentalnim zdravljem ljudi koje se definira kao tjelesno, socijalno, emotivno i duhovno blagostanje”, istaknuo je.

Profesor Jakovljević ističe kako su sreća, ljubav, moć, sloboda i smisao života važna komponenta mentalnog zdravlja, a prema nekim anketama, vidljivo je da Hrvatska tu dosta “loše stoji”.

Kako bismo razumjeli empatiju i gradili bolji svijet u kojem živimo, mi imamo svoje modele, a to su naša vjerovanja. Ti modeli mogu biti individualni ili kolektivni. Potrebno nam je promicanje kulture empatije na svim razinama.

Poruka je “zajedno smo jači, pametniji, zdraviji i sigurniji”.

“Ja i vi gradimo jedno više MI. Nitko nije suvišan i svatko je vrijedan na svoj način i nitko nije vredniji od drugoga”, istaknuo je Jakovljević. Zdravo društvo temelji se na kulturi empatije.

Dosta propusta

O tome zašto se bavi empatijom i kako je vratiti u naše društvo, rekao je kako je već 44 godine na Medicinskom fakultetu i prošao je razne edukacije te je svoje znanje htio staviti na raspolaganje.

“Danas gotovo da više i nema ideala jer je sve materijalizirano. No osnovali smo Hrvatski institut za edukaciju i mentalno zdravlje te imamo svoju platformu Pro Mente Empathica jer želimo graditi jedan bolji svijet u sebi i oko sebe”, rekao je prof. dr. Jakovljević.

Kako se “otisnuo” u te vode?

“Bio sam psihofarmakolog i biologijski orijentiran psihijatar, ali sam shvatio da su lijekovi ograničeni te da čovjek nije samo biološko biće već je jako važna i socijalna dimenzija. Još ranije smo razvijali koncept suzaštite i samopomoći. Na Medicinskom fakultetu pripremamo jedan projekt ‘Kultura empatije’ kao temelj dobre kliničke prakse, pri čemu pacijent nije samo oboljeli organ nego je osoba te na taj način nastojimo pomoći ljudima”, istaknuo je.

Govorio je o tome kako u medicini postoji mnogo različitih pristupa, medicina utemeljena na činjenicama, medicina utemeljena na vrijednostima i narativna medicina.

“To je zanimanje koje ima svoja pravila, imamo tzv. vodiče kako da nešto liječimo i ako pristupamo holistički, to je onda čini uspješnijom. No i dalje ima dosta propusta jer je fragmentirana, tako da mnogi ljudi bezrazložno umiru iz raznih razloga. Važna je personalizirana medicina koja je usmjerena na osobu, a krenula je iz psihijatrije”, rekao je.

Kako bi objasnio što je ustvari empatija, rekao je da ona nije vezana samo uz medicinu nego i uz umjetnost, kao i sve aspekte ljudskog života. Da bismo razumjeli umjetničko djelo, moramo ući u svijet umjetnika, objasnio je. No da bismo razumjeli nešto, moramo učiti empatiju.

“Mi imamo tzv. zrcalne neurone, a to se najbolje vidi kod malih beba u rodilištu – kada jedna zaplače, onda zaplaču sve. Isto tako, u našem mozgu važnu ulogu ima oksitocin, a to je hormon povjerenja i povezivanja ljudi. Naša komunikacija nije samo verbalna nego i neverbalna, na koji način jedna osoba osjeća drugu”, rekao je.

Zakonitost privlačenja

Empatija je složen psihološki osjećaj. Danas se sve više govori o empatijskim transformativnim liderima. Ako ima empatije u tvrtkama, tada je posao manje stresan, a zaposlenici su zadovoljniji te imaju osjećaj da pripadaju toj tvrtki i daju sve od sebe. No ako netko gleda samo novac, gleda samo svoj interes i tada empatije nema.

O tome je Jakovljević ispričao jednu priču: “Dolazi kralj da vidi kako se gradi crkva koju je on dao izgraditi. Sretne jednog majstora i pita ga što radi. Odgovorio mu je da siječe kamenje jer mu je to naredio šef. Zatim kralj sreće drugog majstora i pita ga što on radi. Odgovorio mu je da on oblikuje kamen jer je to način da zaradi novac i prehrani svoju obitelj. Došao je kralj i do trećeg majstora i upitao ga što radi, a on mu je odgovorio da oblikuje kamen jer će se graditi katedrala koja će svjedočiti vjeri, tradiciji, narodu i kulturi kroz vjekove.” Iz ove je priče vidljivo kako to izgleda kada netko radi nešto zato što mora ili kada netko to radi iz ljubavi.

Empatiju nije moguće razumjeti bez ljubavi i ona sama po sebi nije dobra ni dovoljna. Ona se može i zloupotrijebiti pa se to naziva “mračnim empatima”.

Osobe s mračnom trijadom osobnosti koja uključuje psihopatiju, makijavelizam i narcizam uglavnom znaju šarmirati osobe, a nakon toga ih “šutiraju”. Osvrnuo se i na korištenje umjetne inteligencije te naglasio kako ona može i pozitivno, ali i negativno utjecati.

No na kraju se sve ipak svodi na ljude i ljudskost.

“Ako se dvoje empatiziraju, tada pomažu jedno drugome, a to je povezano i s tim koliko imamo ljubavi u životu. Radi ono što voliš s ljudima koje voliš. Svi imamo moć da činimo dobro, ali mnogi ljudi otpišu tu moć. Koristim moć da gradim bolji svijet u sebi i oko sebe. Moć je zakonitost privlačenja. Empatija nam pomaže da dijelimo sreću drugih. Ljubav, moć i sreća, sloboda i smisao jako su važni u empatiji. Nesretnom čovjeku samo je pitanje trenutka kada će postati depresivan. Imamo obiteljske i profesionalne uloge. Svi imamo i socijalne i kulturne uloge. Ponekad te uloge mogu doći u konflikt, a naš unutarnji konflikt nas vodi u bolest. Život je učenje i sve treba naučiti – biti moćan i sretan”, zaključio je prof. dr. Jakovljević.

Kako vratiti povjerenje jednih u druge?

Kako bi se građani upoznali s pojmom empatije te na koji način vratiti povjerenje jednih u druge, u Zagrebu je nedavno održana Motivacijska tribina pod vodstvom Luke Balvana. Na tribini je gost bio profesor Miro Jakovljević, koji je govorio na temu “Zašto neki ljudi imaju manjak empatije”.

On je ujedno i predsjednik Hrvatskog instituta za istraživanje i edukaciju o mentalnom zdravlju.

Izvor:7dnevno

Ostale vijesti iz kategorije