Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
„Folow the money“ – Ista pravila vrijede za Siciliju i Hrvatsku
Objavljeno: 23.05.2026 u Objavljeno: 13:43
Moralni zahtjev: „Io vi perdono, ma dovete mettervi in ginocchio.“
Dana 23. svibnja 1992. u 17:58 sati eksplozija je rasparala autocestu kod Capacija, nedaleko Palerma. Meta nije bio samo sudac Giovanni Falcone. Meta je bila ideja da zakon može biti jači od kriminala.
U atentatu, poznatom kao Strage di Capaci, poginuli su i njegova supruga Francesca Morvillo te trojica policajaca iz pratnje: Antonio Montinaro, Rocco Dicillo i Vito Schifani.
Schifani je imao 27 godina. Iza sebe je ostavio suprugu Rosariju Costu i četveromjesečnog sina. Na sprovodu je Rosaria Costa izgovorila riječi koje su nadživjele i eksploziju i mafijaške bosove:
„Io vi perdono, ma dovete mettervi in ginocchio“ – Opraštam vam, ali morate kleknuti.
Te riječi nisu bile izraz slabosti, nego moralni zahtjev: priznanje krivnje, suočavanje sa zlom.
Falcone je znao da se kriminal ne pobjeđuje parolama. Govorio je da treba pratiti tokove novca – jer novac ne laže. Ljudi lažu, dokumenti se skrivaju, svjedoci mijenjaju iskaze, ali financijski tragovi ostaju.
Atentat je organiziran po nalogu tadašnjeg šefa Cosa Nostre, Salvatore (Toto) Riina. Kasnije je uhićen i osuđen na doživotni zatvor. Umro je 2017. godine u zatvoru u Parmi, u 87. godini života.
Zbog njega i drugih mafijaških šefova uveden je strogi zatvorski režim 41-bis režim, koji ograničava komunikaciju zatvorenika s vanjskim svijetom. I danas se u Italiji vode rasprave o njegovoj primjeni i dosegu.
Italija 23. svibnja obilježava Dan legalnosti, u spomen na žrtve Falconeova atentata i borbe protiv mafije.

Pratiti tokove novca čak i kada nema eksplozija
Hrvatska nije Sicilija 1992. godine. Naše autoceste ne lete u zrak, a suci i policajci ne putuju pod mafijaškom zaštitom. Ipak, povjerenje u institucije se može urušavati jednako duboko i dugotrajno. Ali jedna Falconeova lekcija ostaje jednako važna: tragovi novca.
U takvom kontekstu pojavljuju se slučajevi koji otvaraju ista pitanja- ne o nasilju, nego o upravljanju javnim novcem i odgovornosti sustava. Među njima je i slučaj koji se povezuje s bivšim sportskim dužnosnikom Vedranom Pavlekom te istragama koje su zahvatile i strukture Hrvatskog olimpijskog odbora, gdje se ponovno otvara pitanje kako se raspolaže javnim i polu javnim sredstvima u sportu i tko nad njima ima stvarnu kontrolu.
Istodobno, iz javnog prostora dolaze i poruke Glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića koji upozorava na kriminal „na lokalnoj razini“. Ta rečenica je važna jer precizno opisuje ono što se često gubi u političkim raspravama: kriminal ne mora biti koncentriran samo u vrhu sustava, nego se može širiti kroz mrežu lokalnih i institucionalnih razina, gdje je kontrola slabija, a tokovi novca teže vidljivi.
U takvom okviru pojedinačni slučajevi nisu izolirane afere nego obrasci. Novac ulazi kroz proračune, saveze, projekte i institucije, a izlazi kroz slojeve odluka koji su često formalno zakoniti, ali suštinski netransparentni.
Kada nestaju milijuni iz javnih poduzeća, kada se državna imovina prodaje ispod vrijednosti, kada pojedinci preko noći postaju bogataši, kada se javni poslovi ponavljaju u istim krugovima – odgovor se uvijek nalazi u financijskim tragovima.
Prečesto se rasprave svode na ideologiju i dnevnu politiku. A pitanje bi trebalo biti jednostavno: tko je platio, tko je naplatio i tko je imao korist?
Možda je upravo ta pouka sa Sicilije ona koja vrijedi danas za Hrvatsku. Ne trebaju nam eksplozije da bismo shvatili kako kriminal razara društvo. Dovoljno je pažljivo pogledati proračune u javnom sektoru, poduzeća koja se redovito pojavljuju kao ponuditelji usluga u javnoj nabavi, njihove poslovne rezultate koji se prikazuju, kvalitetu usluga koje pružaju.
Falcone nije tražio neprijatelje u političkim protivnicima, nego u financijskim strukturama moći. Njegova lekcija je zapravo jednostavna i neugodna: ne gledaj samo tko govori, nego prati kamo ide novac. Zato ga se kriminal bojao.
Možda je upravo pouka Capacija univerzalna: društvo može biti razoreno i bez eksplozija. „ Follow the money“.
Bez istine, odgovornosti i suočavanja s vlastitim djelima nema ni pravde, ni države, ni povjerenja građana. Tek kada se pitanje postavi do kraja, počinje odgovornost.
Komentar: Veljko Ivančić