Novigrad:Finalno natjecanje u kategoriji 700 vina i promocija talijanskog vodiča Vinibuoni d'Italia
Emotivna večer: Predstavljena antologijska knjiga „ATP priča o Umagu“ Josipa Marasa
Knjiga posvećena onima kojima se treba odužiti za izvrsnu organizaciju ATP-a u Umagu
Gdjegod da se spomene Umag u svijetu, dobro upućenima prva asocijacija bit će – ATP turnir. ATP je identitetsko središte Umaga! Jedan od najprestižnijih teniskih turnira, već 33 godine je najučinkovitiji promotor Umaga kao Grada sporta i vrhunske turističke destinacije. Tko su junaci ili vizionari koji su (s)tvorili i podizali ovu umašku tenisku scenu da bi Umag danas dobio mjesto među najpopularnijim svjetskim ATP turnirima, opisao je u svojoj netom tiskanoj knjizi: „ATP priča iz Umaga“, Josip Maras, iz Poreča. Knjigu je objavila Sigra Tiskara Poreč, likovni urednik i autor naslovnice je Vladimir Bugarin, a lektor Vlado Mandić. Tiskana je u vlastitoj naknadi autora. Predstavljena je svečano u prednovogodišnje vrijeme u Gradskoj knjižnici Umaga, a ovom znakovitom događaju došli su pružiti svoj obol Slavko Rasberger, začetnik “pionirskog” ATP turnira u Umagu i gradonačelnik Vili Bassanese, koji je prepoznavši u ideji knjige ono najbolje što je ATP podario Umagu, dao svoj support tiskanju.
„Mali ljudi“ stvorili veliko djelo
Sažetu građu djela, a koje je ispisano esejistički, prema kazivanju autora, publici je kroz razgovor približio ravnatelj umaške knjižnice Neven Ušumović i time posjetiteljima dočarao da se tu radi, zapravo o jednoj antologijskoj knjizi o ATP-u Umaga, (podsjeća na svojevrsni brevijar) jer opisuje mnogbrojne ljude i događaje izvan matrica onih sjajnih izvanjskih događaja u kojima popularno mjesto zauzimaju na turniru senzacionalističke fotografije, razni uglednici i poznati svjetski tenisači. Naprotiv, knjiga bi mogla nositi i naslov „ATP Umag 1001 priča“ jer su u galeriji likova ove knjige svoje mjesto dobili svi oni zaslužni vizionari od kojih je ova teniska priča započela, zatim zaposlenici iza scene turnira, a koji ne spadaju u “velike ljude”, međutim, svojim su predanim radom ovaj turnir učinili velikim. De facto radi se o štivu u kojem se autor htio odužiti upravo njima za ono najbolje što su ostavili, a neki još pružaju ATP-u. “Da se ne zaboravi da ATP bez njih ne bi bio toliko velik koliko jest” kazao je uvodno Maras naglasivši.
Martinčić, Bradić i L. Benolić prvi podržali Rasbergerovu ideju
-Ovo je knjiga pisana iz sasvim drugačijeg ugla o ljudima koji su 20, 30 godina radili na turniru, ljudima čija imena nećete naći na internetu, sucima, sakupljačima lopti, vozačima…oni zauzimaju centralno mjesto u njoj. Zagrebao sam u vrijeme prije negoli se ATP dogodio, kad su postojali ljudi koji su bili vizionari i tu viziju pretvorili u stvarnost. Kome je uopće došla na um ideja u to doba socijalizma, koncem osamdesetih godina 20. stoljeća da imamo sve ovo što danas imamo?! Od tuda i kreće knjiga, pa ću odmah spomenuti imena najzaslužnijih, onih koji su tu viziju pretvorili u misiju koja traje i danas. Jedan od njih, prije svega, je Marko Martinčić, kao izniman gospodarstvenik, svojedobni predsjednik Izvršnog vijeća Općine Buje, rukovoditelj SOUR-a Agroturista, prvi hrvatski saborski zastupnik…čovjek širokih horizonta i među prvima je shvatio značaj ovog jedinstvenog sportskog projekta za obogaćivanje turističke ponude grada. Jednako zaslužan je bio Roberto Bradić, predsjednik Izvršnog vijeća Općine Buje u doba nastanka ideje ATP-a, zatim pok. Lucijan Benolić, predsjednik Skupštine općine Buje i Dinko Benolić, direkor RO Istraturista, nositelja investicije u stadion Stella Marisa 1988./1989. Bili su to ljudi koji su počeli ispisivati stranice povijesti umaškog ATP-a, nizao ih je Maras, izdvojivši, nezaboravnu legendu umaškog i svjetskog tenisa, Slavaka Rasbergera, jer je on taj koji se pojavio pred ondašnjim moćnicima sa svojim idejom o ATP-u u Umagu, istaknuo je Maras referirajući se na “portrete” ljudi, sugovornika u knjizi.
- Ponavljam, ovo je knjiga o ljudima u “back stagu” i Slavka nisam namjerno mislio posebno predstavljati, osim u jednom poglavlju, no svi sudionici razgovora su ga spominjali, pa se njegovo ime provlači, poput lajtmotiva, kroz gotovo sve stranice knjige, jer jednostavno, bez njegove ideje i ljudi koji su je oživjeli, turnira ne bi bilo kao ni ove knjige danas. Upamtite, najveće oružje vizionara je ideja, a stečeno znanje najveće oružje misionara, ustvrdio je Maras, dodavši da je Slavko imao sreće što su ondašnji visokopozicionirani društveno –politički radnici u doba socijalizma bili avangarda, ispred vremena.
Rasberger: „Imao sam najbolji tim na svijetu“
Opisujući sadržaj knjige Ušumović je naveo da je vrlo složene strukture, a pojedini dijelovi sastavljeni od posebne mikro strukture, među kojima je izuzetno poglavlje u kojem se autor kroz svoj osvrt bavi Rasbergerom, pri čemu je rabio isprobane, gotovo znanstvene metode pisanja, ne bi li pokazao koliko je Rasberger bio ključna osoba za ATP i sve vrijednosti što je u nj utkao, a koje su aktualne i danas. Zatim je prisutni Rasberger, vidno dirnut knjigom, odnosno sjećanjima na protekla vremena i svoju emotivnu povezanost s turnirom, prenio publici pouku koja se može prispodobiti s današnjim vrednovanjem turnira, a zapravo poenta svega nalazi se u timu suradnika iza pozornice turnira, entuzijazmu i zajedništvu koje ih je vezalo pri organizaciji turnira.
- Hvala cijelom timu koji je sa mnom radio punih 20 godina, no prije svega zahvalu dugujem svojoj obitelji koja me podržavala, osobito supruzi Patriciji koja je otvorila čak i prvi servis za španane reketa, jer na samom početku ATP-a, bili smo pravi početnici i to nismo imali na stadionu. Zahvalan sam i sinovima Dejanu, Siniši i Ninu koji su se zdušno pridružili u organizaciji turnira, od skupljača loptica do informatiziranja svih vijesti i događaja, hostesama koje su bile jedan od najljepših promo -simbola turnira, a bilo bi ih i po 140. Hvala svim vozačima koji su u vrijeme trajanja turnira prelazili i po 75 tisuća kilometara, a oni su utoliko važni jer su prvi kontakt s učesnicima turnira (koje su vozili). I moram reći da su poštivali kodeks ponašanja. Odlično instruirani znali su koliko u razgovorima s igračima smiju toga prenositi. Hvala Nataši Manojlović Koraca, Slobodanu Bobi Kalanju, Bodi i Saniti Zorić…puno je imena, pa ću zastati… Ma imao sam najbolji tim na svijetu, vrlo iskreno i dojmljivo je izjavio Rasberger, a publika ga je potom pozdravila velikim aplauzom. I gradonačelnik Bassanese mu je čestitao na realizaciji svoje vizije, koja je danas prepoznata kao dodana vrijednost Umaga i nadilazi sve granice. ATP je jedna od najvrjednijih umaških tradicija za koju su Umažani emotivno vezani.
Muzej tenisa
- Nadam se da ćemo uspjeti jednako uspješno prenašati novim generacijama ovo stečeno iskustvo i znanje koje će ih učiniti onakvima kakvim bismo htjeli da budu za sebe i za turnir, a tu prije svega mislim na ljudsku razinu o kojoj piše u ovoj knjizi i čitavu večer ju nastojimo istaknuti, naveo je Bassanese, dodavši da se nada i realizaciji Muzeja tenisa u Umagu jer je ATP postao bogata tradicija, odnosno ostvario doseg koji Umag zavrjeđuje.
Zaključno je Maras konstatirao da se ATP Umaga polako vraća tamo gdje je pripadao, među prva dva, tri ATP u svijetu progovarajući o njegovoj budućnosti.
Budućnost ATP-a Umaga
-Ono što morao zapamtiti je da je ATP jedina stalna svjetska manifestacija koja se odvija u jednom gradu, jednoj regiji i RH uporno 33 godine, kroz dva sistema je opstao, kroz dvije države, kroz siajset nedaća i bio bi grijeh da se zaustavi, a ja kao strastveni tenisač i navijač, sudeći prema onomu što sada vidim oko ekipe koja trenutno vodi turnir, vjerujem da će se održati kao nekada kad je dobio pet nagrada izvrsnosti. Budućnost ATP-a Umaga, vidim u nekim ljudima, prvenstveno direktoru turnira Tomislavu Poljaku, i na samom kraju bih volio istaknuti da sam stekao izuzetno lijep dojam o tom mladom gospodinu, jer je birao svoje suradnike kao najbolje znalce te svoje iskustvo želi sukcesivno nadograđivati, stoga vjerujem da ćemo za 40-u godinu turnira i kod njega vidjeti koju suzicu u oku kao što ste večeras vidjeli u mene i Slavka, ali ne samo nas, već svih “likova” – sugovornika u knjizi kojima sam zapazio taj sjaj u oku i poneku suzu dok su mi prepričavali dogodovštine i anegdote s turnira. A to nam samo govori da su radili predano, s puno emocija i da dandanas dok evociraju uspomene te emocije su ostale zapisane u njima, zaključio je Maras ovo svjedočanstvo, memoarsku literaturu o nevidljivim zvijezdama ATP-a Umaga.
Sanja Bosnić