Ekocid u režiji lokalnih šerifa

Izdvojeno :

Objavljeno: 24.07.2020 u Objavljeno: 08:29

Desetljetni zapis uklonjenih ili presađenih umaških stabala

Nedavno smo prenijeli vijest o rušenju tri visoka bora kod zgrade umaške pošte koju je pokušao spriječiti umaški zeleni aktivista Goran Galović. A kako rastu pokude i negativne kritike na društvenim mrežama stanovnika Umaga te upozorenja u učestalom uklanjanju stablašica, donosimo desetljetni vremeplov ili kronološki zapis smaknutih stabala u gradu kao upozorenje ili u prilog eko - osviještenosti i trajnoj zaštiti za očuvanje okoliša od betonskih vandala.

I stabla ubijaju, zar ne?

U prosincu 2009. godine čitav je drvored mladih borova, njih tridesetak, s jedne strane prometnice Ungarija- Umag iščupan te presađen u naselje Polezine na putu prema zgradi Crvenog križa. Samo sedam ih je preživjelo, a prilaz gradu ostao je krajobrazno okrnjen. Uslijedilo je čupanje i presađivanje zimzelenih magnolija s Trga slobode na suprotnu stranu zaljeva, uz benzinsku crpku Ine. Mirisne magnolije zamijenjene su gologlavim palmama koje građani u šali zovu „quattro pelli – četiri dlake“. Tragična sudbina piljenja stabala snašla je i raskošne divlje kestene u ulici Joakima Rakovca kraj bivšeg „Mlinotesta-Istranke“, od čijega se lišća žutila ulica u jesen. Najpotresniji trenutak u trajnom uklanjanju umaških stabala zabilježen je na trgu Marije i Line gdje je prije nepune dvije godine uklonjeno divovsko stablo platane sa čije je krošnje odjekivao snažn cvrkut ptica, no veći je problem od ptičjeg koncerta bio u ptičjem izmetu. Naime, za razliku od ptica civilizirani ljudi to obavljaju u WC-u. Nakon što je platana okrutnom ljudskom rukom uklonjena na njezino je mjesto usađena kao fetiš Umaga-palma. Nedugo potom je mali izdanak platane izbio iz zemlje boreći se za svoje staro mjesto, stanište koje mu je ukrala ova uhoda, tražeći mjesto pod suncem, no komunalci su ga iščupali, ali ovaj put s korijenom.

Ima još…

Od ljudske su ruke prije dva proljeća stradale i mirisne lipe na parkiralištu Nove obale, a zatim i nekolicina stabala hrasta črnike zbog budućih ugostiteljskih objekata Grada Umaga nasuprot novouređenih objekata stare „Šumadije“. Sječa crnogoričnih stabala nastavila se i u parku Učilišta uz parkiralište Turističke zajednice i to su ih, navodno, radnici Komunele d.o.o., počeli piliti već u pet sati ujutro da ne privuku pozornost znatiželjnika ili ojađenih stanovnika. Pred konac 2018. godine su isti akteri ispilili čitav lug od primorskih borova uz takozvanu Vila Ritu kraj Stella Marisa. Mrtva debla ležala su nepomična dok smo im sa zdravih godova i iščitatavali dob od 50-ak godina. I na suprotnoj strani Vila Rite bilo je još oborenih stabala, a polegnute grane borova na izdisaju kao da su gledale kako na njihovu staništu izrasta novi gradski sadržaj -parkovni labirint s napravama za bildanje ljudskih tijela umjesto da ti isti eko-inkvizitori, prestanu s „perverzijama“ u prirodi i nabildaju svoje umove kojima bi shvatili važnost eko sustava. I takvih je primjera treniranja smaknuća u umaškom arborem bazenu napretek. Iz lokalne dendrološke komisije nisu znali odgovore na pitanja tko je izdao naloge za uklanjanje svih nabrojanih stabala na spomenutim lokacijama grada, kao i za smrt legendarnih, već opjevanih umaških cedrova s Trga 1. svibnja. Sječa stabala se nastavila kad je prošle godine u Grupiji uz restoran „A casa“ oboren stoljetni hrast. Pretvorio se u cjepanice, a radnici iz Komunele koji su ga uklanjali nisu znali pravi razlog rušenja. A ni za oborene stoljetne lipe u Valici nije nitko odgovarao, ali se na susjednim nekretninama pojavio vlasnik-investitor s papirnatim zavežljajima love da bi pripremio teren za buduću gradnju. On ne shvaća, budu li se posjekla sva stabla, neće se više imati od čega štancati ni novčanice od papira!

Druže, posadimo cvijeće je kozmetički tretman

Mudrima i odgovornima je poznato da su šume pluća svijeta, a krošnjasta stabala staništa brojnih vrsta ptica i drugih životinja, da stvaraju hlad, čuvaju tlo od erozije, proizvode kisik, a svojom snagom i veličinom su predivan ukras prirode. Brojni svjetski stručnjaci tvrde da samo održavanjem i sadnjom novih krošnjastih stabala možemo spasiti svijet, a ne zarobljenim cvijećem u lončanicama ili ukrasnim biljem u parkovima. Stoga bi se čelnici grada prije uklanjanja samo jednog stabla trebali upitati ne sudjeluju li time aktivno u ekocidu i zašto?
Od kad je u Hrvatskoj gradonačelnik postalo zanimanje koje može obavljati baš svatko i netko neobrazovan, prestao je taj poziv biti ideal kojim se ljudi bave iz političkog uvjerenja radi ukazane ljubavi prema gradu ili Hrvatskoj. Mnogi su se nestručni domogli te udobne fotelje i potvrdili svoj domet koruptivnim činidbama, devastacijama krajobraza iza kojih se najčešće kriju sumnjiva poslovanja i pogodovanja, a svoja nedjela spretno prikrivaju kozmetičkim tretmanima na vizurama gradova.
Uništavati zemlju znači prezirati njezinog stvoritelja, rekao je indijanski poglavica Seattle još 1854. godine predsjedniku Washingtonu, ali nažalost, današnji suvremeni „Indijanci“- čuvari ostataka prirode koji pokreću zelene revolucije protiv stjecanja profita iskorištavanjem prirodnih resursa od pojedinaca i dalje su tek majušni trn u oku svemoćnih lokalnih šerifa.

Piše: Sanja Bosnić