Novigrad:Finalno natjecanje u kategoriji 700 vina i promocija talijanskog vodiča Vinibuoni d'Italia
Dok se slavio 1. Maj bilo je i radnika
Objavljeno: 01.05.2025 u Objavljeno: 16:31
Umjesto čestitke praznika rada uspomene iz privredne kosturnice grada
Danas je za mnoge Hrvate 1. svibnja, a ostatak Svijeta 1.Maj –Međunarodni praznik rada. Umag nije dočekao radnički praznik slavljenički. Tužan bi bio Karl Marx i proleteri svih Zemalja. Jedino je grupica umaških SDP-ovca podijelila, reda radi, crvene karanfile, pa nastavila s druženjem u svojoj „partijskoj ćeliji“, caffe' baru na Trgu 1. svibnja, nekada 1. Maja dok je još bilo tvornica i radnika po Jugi. Zato umjesto svečane pjesme o radu, ODE, evo nama balade o GRADU KOJI SE FIKTIVNO RAZVIJA U OKU PROMATRAČA za gledateljski dojam, a iza kulisa tone u poduzetnički glib! Eh, čega je sve nekad bilo, a danas se spominjalo…i zašto se slavio 1. Maj, a 1. svibnja nema za koga.
Bilo jednom u Umagu
Prva postaja – zgrada Veleprometa ili kasnije HI-groupa. Opustjela, dok prozori avetinjski bulje s fasade. Devedesetih su je godina prošloga stoljeća napustili zadnji radnici. Na javnoj je dražbi u proljeće 2018. zgradu kupio Grad Umag za 3 milijuna kuna kako bi preselili svoje poduzeće Komunela d.o.o.No sada im više zgrada ne odgovara veličinom, previše zaposlenih, pa se čeka, valjda Godota. Sudbina ove na Ungariji se još ne zna.
Druga postaja - PIK Umag. U njemu se odvijala proizvodnja vina i bila je punioca u kojoj su tadašnji Pikovci zaštitili 10 vrsta autohtonih vina! Radilo se o bujskoj malvaziji i merlotu Bujštine, zatim čuvenoj malvaziji, teranu, bijelom burgundcu, cabernetu i hrvatici, te dvjema kategorijima stolnih vina, stolno bijelo i crno vino. Tako je PIK Umag imao najveći broj zaštićenih vina u Hrvatskoj i zauzimao po proizvodnji vodeće mjesto u Republici.
.jpg?1746115704271)
Treća postaja - Tipografija Umag koja je bila jedna od vodećih tiskara u Jugoslaviji. Zapošljavala je više od 100 radnika. Vrijednost nekretnine bila je procijenjena u stečajnom postupku, na 9,5 milijuna kuna, a na javnoj je dražbi prodana je na kraju za 30 eura po četvornom metru ili ukupno za 630 tisuća kuna (manje od 90 tisuća eura). Radnici su se sporili sa bivšim predsjednikom uprave zbog niza malverzacija oko dionica i neisplaćenih plaća. Piši propalo je! Danas je tu sagrađena benzinska pumpa protivno volji stanovnika naselja, i planu UPU Umag M1 (stambeno –poslovna zona) jer naftni derivati i plin predstavljaju višestruku opasnost po zdravlje i život građana u centru grada Umaga koji se promovira kroz projekt „ Smart city- Green city“ brinući o održivom razvoju.
Četvrta postaja - Elegant. Tvornica radničke zaštitne odjeće i frotirskog asortimana koja je zapošljavala oko stotinjak žena. Na temeljima porušene tvornice uz javnu plažu izrasala je višekatnica, crvena zgrada koju je gradila tvrtka Steve Žufića, pa ju popularno još zovu Žufićeva zgrada.
Peta stanica- Mlinotest (Istranka) nekad tvornica kruha i kolača. Ne dime se više slatkasti mirisi iz dimnjaka, nestala je i trgovina odličnih pekarskih proizvoda i kolača, na koju sada pogled ulijeće u morski bazen, predviđen, ili profulan za podzemne garaže. U novom je urbanističkom planu predviđena stambeno -poslovna namjena. Apartmani i aparthotel. Još jedna rentijerska djelatnost u gradu.
Šesta postaja – Tvornica cementa, koja je unatoč nezdravoj cementnoj prašini i mirisu cementnog lapora nad gradom othranila na stotine umaških obitelji i omogućila im izgradnju kuća u mirnom naselju Moela. Danas nema traga ni silosima ni visokom dimnjaku. Ostala je tek borbena želja članova iz uprave društva Terra Istriana da se konačno realizira ugostiteljsko -turistički projekt „ Terra Istriana“, a pusti im se projekti pretvaraju u nedohvatljive snove i spotiču u prostornim planovima Grada Umaga, te otvorenom otporu gradonačelnika koji je nekad i sam bio radnik-vozač dampera u cementari, pa godinama čekaju rasplet situacije...a moglo bi se u novom turističkom kompleksu zaposliti nekoliko stotina ljudi.
Sedma postaja – Hempel, jedna od najuspješnijih tvornica boja i lakova, ne samo u Hrvatskoj nego svijetu. I ona je pred gašenjem. Već je oko 40 radnika otpušteno, a preostalih 40 očekuje slična sudbina. Proizvodnja je stala. U roku od dvije godine objekt će poravnati sa zemljom, a vjerojatno će se izmjenom namjene u prostornom planu predvidjeti još jedan u nizu turističkih kompleksa točnije apartmanizacije.
Osma postaja - Podravka, povijesno najstarija proizvodna grana u Umagu prerade rajčice, počevši od Arigonija iz 1911. godine. Zapošljavala je do 200 radnika. Umaška rajčica smatra se zbog svog sastava najkvalitetnijom sortom u cijelome svijetu, i umaška udruga Pomidor je prednjačila svojom proizvodnjom u Istri i Hrvatskoj. Predviđao se premještaj prerade rajčice u novu proizvodnu halu u poduzetničkoj zoni Ungarija, ali je uz pomoć gradske vlasti, proizvodnja preseljena u Kalnik-Varaždin, a gradonačelnik upravi Podravke pogodovao prenamjenom prostora u urbanističkom planu (UPU Umag) u turistički kompleks, hotel i apartmane. Ovih dana traju radovi podno ex tvornice, uređuje im se sunčalište i plaža, a sve pod parolom „šetnice“. Investitor je Grad Umag.
I tu ovaj putopis o nekadašnjoj privredi grada s uzdahom zastaje. Sličan scenarij -„ gospodarska kosturnica“ viđa se u svim gradovima Hrvatske. Predugo bi trajalo nizanje radnih organizacija koje su se kroz zadnja dva desetljeća zatvarale, dok je rastao broj apartmana i uslužnih djelatnosti, otvarali se strani trgovački lanci, i privatiziralo hotelijerstvo. A gdje je nestala proizvodnja?
Broj radnika manji, a broj proračunskih korisnika i zaposlenih u gradskim tvrtkama sve veći
Nepopularna privatizacija utjecala je na smanjenje broja zaposlenih, osim proračunskih korisnika. Prema podatku iz osamdsetih godina prošloga stoljaća rezultira da je na cijeloj Bujštini bilo zaposlenih u privredi oko 8250 radnika, najviše u Umagu. Danas umaška politička „elita“ tj. vlastodršci mogu samo bajke pričati o gospodarskom razvoju!
Foto: Facebook
I zato je sasvim izgledno kako još duuugo domaći radnici neće zapjevati onu staru pjesmu koja je slavila rad u socijalizmu, u čijem u refrenu stoji :“...Podignimo uvis čela mi junaci rada svog, naša bit će zemlja cijela da nam živi, živi rad, rad...“. U današnjoj kapitalističkoj zbilji, u Hrvatskoj bi isti mogli parafrazirati:“...Spustimo sad svoja čela mi bedaci rada svog, nek nas gazi zemlja cijela, da nam živi, živi glad...“
Sanja Bosnić
.jpg)
.jpg)