Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Dograđuje se OŠ Marija i Lina. Hoće li niknuti neboder na mjestu stare zgrade?
Objavljeno: 11.03.2026 u Objavljeno: 22:11
Pogled bez ružičastih naočala
Iznenada, bez velike pompe, svečanosti i prisutnosti nastavničkog osoblja, položen je početkom tjedna kamen temeljac za dogradnju dugoočekivanog aneksa Osnovne škole Marija i Lina. Gradonačelnik Vili Bassanese i Sanja Zakinja, ravnateljica OŠ Marija i Lina odložili su bulu u temelje budućeg objekta, koji će niknuti na južnoj strani krila postojeće zgrade. Ovom iznimnom događaju prisustvovali su tek neki od najbližih i najodanijih službenika gradonačelnika.

Foto: Grad Umag-Umago
Iz škole neslužbeno saznajemo da su i sami nastavnici bili zatečeni ovako ishitrenom odlukom, preskočivši ih kao stupove društva. Intelektualnu vertikalu koja će imati ključnu ulogu u budućim prostorima. Očito je gradonačelnik ubrzao s tim činom, kako bi skrenuo pozornost s „bolne točke“, tj. otvorenog negodovanja Umažana zbog izgradnje, samo stotinjak metara niže, četiri divovska nebodera-„blizanaca“ s ukupno 192 stana. Gradnja je krenula na parcelama koje je Grad prodao tvrtki Energospektar d.o.o., Zagreb još 2020. a prije toga su bile u vlasništvu OŠ Marije i Line.
Trikovi iz Grada Umaga: „Sjaši Kurta, uzjaši Murta.“
Ovakvi promotivni trikovi, skretanja pažnje s gorućeg problema, kao u balkanskoj doskočici „Sjaši Kurta da uzjaši Murta“, transfer je kojim Bassanese nastoji izmiriti zavađene strane i pružiti ruku pomirenja javnosti da nastave zajedno funkcionirati. 
Foto: Grad Umag-Umago
No nećemo sada o modelu inauguracije/protokolu? oko izgradnje aneksa, jer najbitnije od svega je da se krenulo u investiciju, koja je bila nasušna potreba djece i roditelja, poglavito otkako je Glazbena škola (odjel) preselila s radom iz prostorija POU Ante Babić u prostore OŠ Marija i Lina, pa su se djeca i nastavnici doslovce naguravali pod istim krovom.
Zavirite u projekt aneksa
Projekt aneksa predviđa izgradnju objekta na tri etaže. U prizemlju Glazbeni odjel s pet učionica i tri kabineta kako bi se olakšao transport instrumenata te pristup tehničkim prostorima s pratećim prostorom za tehničko i pomoćno osoblje.
Na drugoj etaži su predviđene četiri učionice za učenike prvih razreda razredne nastave koji trenutno pohađaju tzv. staru školu Marije i Line (preko puta Doma zdravlja), uz objekt TOŠ Galileo Galilei. I ove šk. godine tu su upisana samo tri prva razreda, ali sada se gradi, optimistički, i jedna učionica više. U projektu su iscrtana još tri kabineta i prostori za nastavnike (mini zbornica) dok će se na drugoj etaži izgraditi još četiri učionice za potrebe razredne nastave i jedna za predmetnu nastavu likovnog odgoja.
Parking i za nebodere?
Bit će zanimljivo pratiti, hoće li se na zelenoj površini u nastavku aneksa, prema autobusnom kolodvoru, na zelenoj površini, graditi parkiralište za potrebe tog dijela školske zagrade. Naime, već neslužbeno kotrljaju (dez)informacije gradom, da bi dio tog parkinga mogli koristi stanari nebodera ( i zato se možda trebalo požuriti s dogradnjom škole jer će faliti parkirnih mjesta za buduće stanare, op.a.)

Nova školska zgrada će se prostirati na ukupnoj površini od 2500,00 m2, a vrijednost investicije će, s izgradnjom, opremanjem i uređenjem okoliša (?), doseći visinu od gotovo 7 milijuna eura. Izvođač radova je tvrtka Kamgrad d.o.o. iz Zagreba, poznatija umaškoj javnosti po tome što su gradili resort Petram na Alberima. Detaljno o investiciji na linku:
Kulturni spomenik razvoja umaškog školstva
Po dovršetku ovog hvalevrijednog projekta koji će znatno pridonijeti podizanju kvalitete umaškog odgojno-obrazovnog razvojnog procesa, otvara se pitanje: „A što će se desiti s atraktivnom starom zgradom OŠ Marije i Line kad učenike premjeste u aneks?
Kao što nije svako zlo za zlo, nije ni svako dobro za dobro. Jer ovo ne sluti dobro za našu staru zgradu, prvu umašku hrvatsku školu izgrađenu poslije Drugog svjetskog rata, u mladoj državi Jugoslaviji. I dok su pod „svjetlima reflektora“, tj. marketinga iz Grada Umaga, sve oči javnosti uprte u taj novi projekt, i ljudi na sve gledaju ružičastim naočalama, mnogi koji uzimaju zdravo za gotovo servirane vijesti, ne postavljaju si to pitanje. Kao ni što će se desiti s postojećim objektom TOŠ „Galileo Galilei“, kad ih presele u novu školsku zgradu u Komunelu? Što će niknuti na mjestu te škole koju su pohađale i završile sretne generacije na tisuće Umažana. U kojoj je stasao onaj stari, najkvalitetniji prosvjetni kadar učitelja, koje ćemo zauvijek pamtiti po dobru, poštenju, moralnim vrijednostima te čuvati s poštovanjem sve uspomene na njih u srcima.

I nemojmo smetnuti s uma, da je ova stara školska zgrada svojevrsni kulturni spomenik razvoja umaškog školstva. Zgrada i danas s kapacitetom velike iskoristivosti. Smještena na najboljoj poziciji za djecu i roditelje. Možda se mogla i dograditi, rekonstruirati, podignuti etaža više… da bi zablistala u novom, suvremenom arhitektonskom ruhu i opet bila hram znanja koji bi zadovoljio potrebe novog momenta u društvu. Nije li se mogla s ponosom sačuvati za naše učenike, ostati u funkciji škole ( i talijanske!), jer u nju su ugrađene desetljetne duhovne i intelektualne vrijednosti koje su utkane u temelje naše civilizirane i progresivne umaške zajednice. Zašto naša djeca ne bi preuzela nasljeđe svojih prošlih generacija i nastavila u toj školi obrazovni ciklus?
Isto pitanje vrijedi i za zgradu/vilu najljepšeg dječjeg vrtića u naselju Moela, te zgradu dječjeg vrtića u ulici Ernesta Miloša (kraj Intercommerca) i sličnih objekata koji se mogu osposobiti, preurediti za potrebe naših roditelja i djece, a ne ih stavljati na prodaju kao neiskoristive nekretnine Grada. Jer kako je prezentirano u novim Izmjenama i dopunama urbanističkog plana Umaga, iz navedenih se objekata djeca preseljavaju zbog toga što je na tim lokacijama predviđena nova stambena gradnja. Zona S.

Foto: Ilustracija
Umjesto da oni koji vole Umag brižljivo čuvaju i njeguju prošlost Umaga, koju su nam ostavili naši stari i kao graditeljsko nasljeđe (svaka zgrada pripovijeda jednu svoju priču o životu i razvoju grada kroz povijest) gradonačelnik se beskrupulozno okreće materijalističkim i konzumerističkim vremenima sirovog kapitalizma i potrebama velikih i pohlepnih investitora kojima je otvorio vrata Umaga da im postane graditeljski Eldorado za stjecanje bezobrazno visokog profita ulaganjem u apartgradnju.

Nezavisni vijećnik Goran Galović, je prošle godine u listopadu, na javnoj raspravi o ID UPU Umaga primijetio u planu da se na mjestu stare škole Marije i Line, te TOŠ Galileo Galilei mijenja namjena. Iz društvene planira (zona S) tj. nova stambena gradanja pa je glasno poslao poruku umaškoj javnosti. Informirao ih tome što su urbanisti pokušavali provući ispod radara i zamračiti stanovnicima Umaga, baš kao što je to bilo svojevremeno s neboderima i benzinskom pumpom na predstavljanju urbanističkog plana (UPU Umag), 12. srpnja 2019. Zmijski su sakrili noge i puzeći provukli destruktivan plan po Umažane. ( Jedino što bi opravdalo ove postupke, tj.promjena namjene u stambenu, je da se na tim lokacijama sagrade objekti za priuštivo stanovanje…)
Nije to samo nostalgija. To je povijest koje se odričemo.
I zato, pozdravljamo investiciju izgradnje aneksa OŠ Marija i Lina, ali apeliramo na savjest i dužnost građana Umaga da se uključe javno, u spašavanje i čuvanje našeg graditeljskog nasljedstva-identiteta kojega su nam ostavile prošle generacije. Sve ono što se spasiti može bez neumjesnog uljepšavanja i suvišnog kičeraja, trebalo bi staviti u funkciju za potrebe stanovnika Umaga, i ne nasjedati na hvalospjeve i prevare pohlepnih vlastodržaca koji nazivaju napretkom Umaga uništavanje njegove prošlosti i pretvaranje Umaga u grad duhova. Prisjetite se samo koliko puta ste požalili zbog rušenja Paviljona na Punti, gdje je sada izgrađen Punta Pool?
Stoga, upamtite citat francuskog pjesnika Paula Valerya napisanog na pročelju Muzeja čovjeka u Parizu (Musee de l’homme). (parafraziram)
„O onome koji vlada gradom ovisi hoće li grad biti grob ili riznica,
i da li da o tome govorim ili šutim.
O tebi, prijatelju, sve ovisi!“
Perche', chi che a Umago in questi tempi vien, purtroppo vol andar via…
Piše: Sanja Bosnić