Djeca, predizborna meta gradonačelnika Umaga

Izdvojeno :

Objavljeno: 17.10.2020 u Objavljeno: 18:07

Krije li se lavina ispod obrazovnih gradilišta?

Pred neki dana je na portalu gradonačelnik.hr, gradonačelnik Umaga Vili Bassanese izjavio da je u skorom planu izgradnja novog vrtića u naselju Moela, kapaciteta 200 djece?! Tom uvodnom rečenicom potaknuo nas je da počnemo odmotavati klupko kojim je omotana gradnja tih odgojno-obrazovnih objekata koji niču na Umaštini i oko kojih se nižu pitanja te podiže fama.

„Car je gol“

Krenut ćemo od zgrade prve umaške srednje škole, koja se gradi od prosinca 2019., a za koju još nije poznato usmjerenje, tj. o kakvoj je ustanovi riječ jer nije uvrštena u tzv. mrežu srednjih škola Istarske županije. Time je, figurativno rečeno, prema Zakonu spojenih posuda otvoreno vrlo indikativno potpitanje. Zašto se prvo gradio centralni vrtić „Radost“, umjesto da se već u 2013. forsirala desetljećima priželjkivana i prioritetnija srednja škola? Možda je došlo vrijeme da počnemo vikati „car je gol“ jer postaje sve očitije da su gradonačelniku predškolska djeca postala meta predizbornih kampanji. Naravno, bezglavo zaljubljeni roditelji, none i nonići u svoje klince i unučad, su ogromna glasačka mašinerija. Ne treba tu biti previše obrazovan ili inteligentan da se shvati ovaj politički cilj, da su antene gradonačelnika usmjerene prema djeci kao meti, ali kakva bi se lavina mogla kriti ispod tog ledenog vrha, pokušat ćemo odgonetnuti na primjeru lukavo osmišljene strategije gradnje dječjeg vrtića „Radost“.

Nije bilo alarmantnih lista čekanja

Je li je odista bilo nužno graditi takav monumentalni centralni vrtić na lokaciji bivše vojarne u iznosu od cca 40 milijuna kuna i jesu li sva umaška djeca mogla biti smještena na poželjniji način pod vrtićke krovove, zaključite sami. Prateći godišnje statistike i služeći se relevantnim podacima odgovornih službi i statistički gledano u zadnjih deset godina u Umagu nije prisutan trend nezaustavljivog rasta novorođene djece (čitaj tekst Z.Varelije: "Umag, grad prijatelj mrtvih") pa tako ni iznimno problematične navale novoupisane djece u postojeće vrtiće, s time da nakon uvođenja „besplatnog vrtića“ djecu dovode u ustanove i nezaposlene majke! (Trebalo bi otkriti kako/zašto se distanciraju od svog majčinstva, ali to je druga tema.). Dakle, gotovo je bio zanemariv broj lista za čekanje u 2014. godini (čime se gradonačelnik u javnosti i hvalio), a najkritičnije je bilo mališanima talijanskog vrtića „Girotondo“, dvjema odgojnim grupama, smještenim na Punti u objektu tadašnjeg ITU-a. Isto tako, valja istaknuti kako su već na početku obnašanja prvog gradonačelnikova mandata obnavljani mali kvartovski objekti, tri idilična vrtića gdje je vladala prava obiteljska atmosfera. Vrtić u stambenoj zgradi u Komuneli, vrtić u ulici Ernesta Miloša (kraj Intercommerca) i zavidno lijep vrtić u Moeli, poznatiji kao prvi umaški vrtić „Niči Radin“ smješten u optantskoj vili pored morske plaže. U svakom su bile ustrojene po dvije odgojno-obrazovne predškolske grupe.

Materada, kao primjer zloporabe prostornih planova

Međutim, vijećnicima i roditeljima su prošle ispod radara namjere gradonačelnika prilikom jedne od brojnih promjena prostornih planova Grada, u kojima je moguće manipulirati, ako ste neuki, na način da pogodujte prijateljima, investitorima, političkim istomišljenicima, a često puta i sebi samima. Prisjetite se samo afere „Materada“ u kojoj je Bassanese sam sebi i svojim najbližim rođacima urbanizirao poljoprivredno zemljište u Materadi, da bi samo dva dana kasnije nakon što je otkriven sa „šapama u medu“ i bivao rastezan po novinama, svoj dio parcele, bez odluke gradskog vijeća darovnim ugovorom darovao Gradu Umagu, a dar je u ime Grada Umaga primila/potpisala službenica, Maja Galović, 5. rujna 2018. godine. A što je nastavno bilo s pogodovanim urbaniziranim parcelama rođaka? Zanimljiva sfera interesa, ali o tome nekom drugom zgodom. Nažalost, kad se radilo o najljepšem i najvrjednijim predškolskom objektu u Moeli nitko od javnosti ili vijećnika nije shvatio da se slična manipulacija dogodila i glede buduće namjene tog najstarijeg predškolskog objekta na Umaštini. Naime, na prijedlog gradonačelnika izbrisan je postojeći vrtić iz UPU/DPU Centar i na mjestu vrtića ucrtana je stambena zgrada. Znači li to da će djeca ubuduće stanovati u toj stambenoj zgradi? Teško da bi to mogli biti umaški klinci, možda nekih stranaca kad kupe objekt vrtića i izgrade sebi elitni dom te podignu visoku kamenu ogradu poput onog Čeha/Slovaka u neposrednoj blizini stare klaonice, kojemu se Grad Umag drznuo prodati rekreacijsku parcelu, opet svojih građana, namijenjenu za potrebe stanovnika Moele. Sada im novi vlasnik priječi pristup i prolaz kroz njegovu privatnu „rekreacijsku zonu“, čekajući valjda da se opet odigra neka prljava igrica u urbanističkom planu pa mu se, najvjerojatnije, ucrta ono što želi vidjeti izgrađeno na toj čestici.

IDS-ovi vijećnici stopirali prodaju nekretnine u Moeli

Slična podlost bila je iskonstruirana i s vrtićem u Moeli, ali su sve stopirali IDS-ovi vijećnici u 2016. godini kad su peticijom povukli prave poteze i uspjeli zaustaviti prodaju dijela nekretnine stanovnika Moele, vrtićke parcele između zgrade vrtića i samu plažu. Prozreli su IDS-ovi vijećnici razorne namjere gradonačelnika da planira najprije prodati teren, pa potom zgradu vrtića. I stoga je gradonačelnik, do daljnjega odustao od plana, te je nastupio smiraj gurnuvši sve pod tepih.

Kakvi su bili kapaciteti prije izgradnje DV „Radost“?

Vrtićki kapaciteti u Umagu bili su zadovoljavajući, možda su malo tješnje neke odgojne prostorije (DV „Bambi“ i DV Petrovija), a i djeca iz talijanskog područnog vrtića na Punti bila su podstanari u ITU, no svejedno se krenulo u gradnju monumentalnog objekta „Radost“, za 10 odgojnih grupa, teškog oko 40 milijuna kuna, da bi uoči lokalnih izbora, 2017. bio i svečano otvoren kao centralni DV „Radost“. O tome kako je tvrtka „Škrinjica“ u vlasništvu supruge tadašnjeg direktora Hrvatskih voda Ivice Plišića (SDP) pod sumnjivim okolnostima izabrana na natječaju za opremanje vrtića „Radost“ i Petrovija bit će govora u nekom od budućih tekstova. Plišić, je tada osigurao na stotine milijuna kuna za sanaciju zone Marketi i sustav odvodnje nakon katastrofalne umaške poplave u 2010.godini. Radove su izvodili, uz Ceste Pula d.o.o., i kooperanti tvrtke Valis d.o.o., u vlasništvu sestre zamjenika gradonačelnika Maura Jurmana.

Besplatni vrtići-bingo za glasače!

I tako, u travnju 2017. uoči lokanih izbora DV „Radost“ u velikom zanosu radosno biva otvoren, uz autonomno odlučivanje i promoviranje gradonačelnikove antisocijalne, a moglo bi se reći i diskriminirajuće mjere besplatnih vrtića. Tu mislimo prije svega na školsku djecu i siromašnije umirovljenike koji nisu obuhvaćeni sličnim mjerama. Bila je to gradonačelnikova bingo odluka za lakomislene i kratkovidne roditelje -glasače!

Koga smjestiti u objekt s deset odgojnih grupa?

Uslijedilo je popunjavanje objekta s deset odgojnih grupa mališana. Da bi se kapacitet popunio moralo se raseliti djecu iz tri najljepša, ranije spomenuta kvartovska objekta u Moeli, Komuneli i ulici Ernesta Miloša. Tete su pružale tihi otpor, ali bezuspješno, i mališane su kao male migrante preselili u novu „pedagošku vojarnu“. Roditelji su (pohlepno) nasjeli na izbornu promociju besplatnih vrtića i zdušno djecu nastavili voziti iz svojih kvartova s jednog kraja grada na drugi. Umjesto da na dva koraka prošeću s djecom do obližnjeg malog vrtića, klinci su smješteni u objekt osiromašene vegetacije i ikakvog prirodnog zaklona od žarkih zraka sunca. Utihnuo je dječji žamor u malim vrtićima jer su njihovi mali stanari bez radosti odvedeni u umjetnu „Radost“.

Iz područnih vrtića klinci "migrirali" u DV Radost

Dakle, izgradnjom tog novog objekta preraspoređeno je šest odgojnih grupa iz područnih vrtića u jedan centralni. Ali da nisu premještena u novi objekt, koja bi djeca nužno i žurno pohađala to velebno zdanje? S kojom djecom bi se popunilo šest odgojno-obrazovnih radnih soba, od ukupno deset koliko ih ima pod tim krovom? Moglo bi da, ali pod kojim neekonomičnim standardima?

Zašto se odustalo od projekta proširenja postojećeg centralnog vrtića „Duga“/“Girotondo?“

A k svemu još, nitko se nije ni priupitao, osobito iz Zajednice Talijana „Fulvio Tomizza“, zašto taj „Grad prijatelj djece“ (sintagma koju neslužbeno koriste jer nisu članovi grupacije „Gradova prijatelja djece“!) nije rekonstruirao i nadogradio nekoliko odgojnih grupa na zgradi već postojećeg centralnog vrtića „Duga“/“Girotondo“ ili dogradio objekt kapitalnog vrtića u Moeli. Za ovaj prvi je postojala projektna dokumentacija izrađena od arhitekta Emila Ivančića i pismo namjere Republike Italije o financiranju izgradnje i opremanje novog vrtića. Uz sve potrebne pedagoške sadržaje, parkiralište, zbornicu, majstorsku radionicu, trebalo je graditi i veliki vešeraj za pranje sve dječje posteljine jer su umaški vrtići među rijetkima u kojima nema tog tipa usluge. Negdje u 2014. zaustavljeni su svi pregovori s resornim ministarstvom Republike Italije i nikad nije ni zucnuto zašto je Grad Umag odustao od nastavka projekta.

Polivalentna funkcija vrtića u Moeli

Mogla se planirati i dogradnja vrtića u Moeli i time omogućiti djeci i roditeljima Umaga odista stvaranje najboljih uvjeta za socijalizaciju i bezbrižno odrastanje umaških mališana u zavidnim uvjetima uz obalu mora i vlastitu plažu? Mogao se objekt vile iz bajke koristi polivalentno, za školicu u prirodi, eko –vrtić, za ljetni kamp DND-a, za „ljetovanje svih predškolaca“… A ovako, uskoro će se doznati njegova buduća namjera, jer kad vam gradonačelnik da mali prst, onda znajte da će vam uskoro uzeti ruku. Mislimo, oduzeti taj vrtić, vjerojatno prodati zgradu prema novoj prostorno-planskoj dokumentaciji i teren uz more, a roditeljima zatim slavodobitno reći: „Pa što se bunite, korištenje usluge u vrtićima vam je besplatno!“ I stoga se čini kako su roditelji i djeca Umaga postali meta gradonačelnika i žrtva svoje budućnosti zbog besplatnih 600 kuna participacije u vrtićkoj usluzi, da bi gradonačelnik nesmetano prodavao umaško obiteljsko srebro, (a možda je već poznat i kupac) jer Umag prati u narodu jedan nezavidan lokalni osjećaj –„Grad prijatelj prijatelja“.

Upozoravao na prodaju nekretnina Umažana, pa uklonjen

Na tu rasprodaju umaških najvrjednijih nekretnina - budućnosti djece upozoravao je kontinuirano neumoljivi vijećnik i predsjednik IDS-a Daglas Koraca što ga je ispaljivanjem razornih oštrica novinara u medijima stajalo funkcije predsjednika u stranci.
Stoga ne bi čudilo, nakon što je Koraca eutanaziran politički, da se epizoda koja slijedi nazove „Prodaja starog vrtića u Moeli“, jer je na portalu gradončelnik.hr gradonačelnik odmaknuo zavjesu i najavio da uskoro slijedi izgradnja novog vrtića u naselju Moela kapaciteta 200 djece. Prema numeričkim podacima i pedagoškim standardima očito se ova zgrada planira graditi i za još nerođenu djecu, s vešerajom, dakako, ali možda za neku praonicu novčanica?. Naime, matematika je egzaktna znanost. Zbrajanje i oduzimanje su elementarne aritmetičke operacije koje se uče u prvom razredu osnovne škole i ne savladaju li se u nižim razredima neće nikada u životu. No, malo je onih u hrvatskoj politici koji su to naučili, znatno je više onih koji vješto barataju sa računskom operacijom dijeljenja ili dividende. I kako trenutačno stvari stoje, u slučaju izgradnje novog vrtića u Moeli očito će gradonačelnik novac proračunskih korisnika ulagati na kakvoj manje atraktivnoj lokaciji, da bi time omogućio kupnju staroga vrtića kakovom „strancu“ i proširenje njegova kvartovskog raja!
I nerođena djeca na meti

Kad gradonačelnik obrazloži tu ekonomsku isplativost, obeća „naj nadstandardnije europske standarde“ i pruženu besplatnu uslugu, roditeljima će začepiti usta, podcrtati besmislenost njihova lamentiranja i ono što je najvažnije, prikriti svoje besramno otuđenje još jedne dragocjene nekretnine u vlasništvu svih stanovnika Umaga. Na taj bi način obje strane trebale biti zadovoljne, a vjerojatno i slovenske tvrtke koje su se već udomile na umaškim gradilištima, jer su hrvatske izbrisane nekim isplativim političkim odlukama. Summa summarum, proizlazi da su i nerođena djeca postala predizborna meta umaškog gradonačelnika iza čega se, reklo bi se, krije premreženost izvođača radova i kupaca umaških nekretnina.

„Niči Radin“, povijesni spomenik obrazovne prošlosti grada

Ukoliko ova naša fabula nije satkana od čvrsto povezanih pretpostavki, posut ćemo se jednoga dana pepelom, bude li daj Bože, novi vrtić u Moeli niknuo na mjestu staroga te doživi svoju katarzu, a ne da se samo serijski ponavljaju izgradnje novih objekata. Najstariji dječji vrtić Umaga simbolizira povijesni spomenik obrazovne prošlosti grada i na zgradi bi trebalo postaviti tablu natpisa:“ Vrtić u kojem su stasali najveći prijatelji Umaga“. Tablu podižu generacije polaznika. Grad Umag nije započeo svoju povijest s pojavom Vilija Bassanesea na političkoj sceni grada koji da sada, u tri mandata obnašanja funkcije, nije prerezao niti jednu traku prilikom otvorenja ijedne nove umaške proizvodne hale, odnosno, stiglo se tek do izgradnje prometne komunikacije u poduzetničkoj zoni Ungarija!
Make children, not war!

Stoga, ako buduća predškolska ustanova krene s gradnjom na novoj lokaciji u naselju Moela, iz pijeteta prema ovoj postojećoj oazi i vrtiću najljepših dječjih uspomena imena „Niči Radin“, na budućem bi megalomanskom objektu trebalo stajati staroslavensko ime „Tuga“ kao pandan vrtiću „Radost“, te barem u imenu sačuvati hrvatsku narodnu baštinu u multietničnom Umagu. A do tada, I love Umag, koristite ubrzano ljubavne afrodizijake i reproduktivne organe jer treba roditi 200 klinaca. Make children, not war!

Piše:Sanja Bosnić