Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
"Dečki kradete!"
Objavljeno: 18.08.2024 u Objavljeno: 17:48
Visoka plaća državnih i lokalnih dužnosnika predstavlja antikorupcijsku mjeru !?
Premijer Andrej Plenković, po svemu sudeći, voli viceve. Zar nije vic njegova nedavna izjava, nakon drastičnog povišenja plaća državnim i lokalnim dužnosnicima, ministrima u Vladi RH i zastupnicima u Hrvatskom saboru, da ova najnovija odluka o plaćama u javnom sektoru, predstavlja antikorupcijsku mjeru.
Znali smo da je cinik, ali da voli pričati viceve, to smo sada saznali.
Plaća umaškog gradonačelnika – antikorupcijska mjera
Zvučalo je demagoški odluka Vlade da će se plaće moći povećati i u lokalnim jedinicama samouprave, pod uvjetom, ako se ima dovoljno novaca u lokalnim proračunima. Da pukneš od smijeha jer se postavlja pitanje, kada se nije pronašao novac za povećanje plaća ? Ako treba, sve će srezati i reducirati kod raznih isplata, ali se neće ispustiti prilika da si administracija poveća plaće.
Meni je Vili Bassanese, s obzirom da ga jako dobro poznam, s aspekta korupcije, jako zanimljiva osoba da ne kažem nešto drugo. Već duže vrijeme pažljivo analiziram njegov lik i djelo. Sve što je govorio i za što se zalagao dok je bio u oporbi, danas radi upravo suprotno.
Zalagao se za zaštitu priobalja, a on danas to isto priobalje uništava pretjeranom izgradnjom. Bunio se protiv nepotrebne izgradnje stanova za privremeno stanovanje, a on je u prostornim planovima omogućio budućim investitorima gradnju stambenih nebodera. Kritizirao je prekobrojnost gradske administracije a zahvaljujući njemu, nikad brojnija umaška birokracija. Zalagao se za jaču ulogu i veći utjecaj mjesnih odbora u izboru projekata komunalne infrastrukture koji će se realizirati na području mjesnog odbora. Kao što je poznato, nakon isteka mandata, ne želi raspisati izbore za članove vijeća u mjesnim odborima.
Bassanese je u oporbi kritizirao prethodnu vlast za rasprodaju gradske imovine a danas imamo nikad veću rasprodaju „obiteljskog blaga“.
Govorio je da će se proizvodni pogon Podravke premjestiti u poduzetničku zonu Ungarija a ono, sastanči s predsjednicom uprave i „nazdravlja“ preseljenju koprivničke tvornice rajčica u Kalnik kod Varaždina.
Dug je popis, blago rečeno, marifetluka koje je Bassanese počinio dosad kao gradonačelnik.
Evo, teče mu već 16-ta godina autokratske vlasti u Gradu Umag-Umago, a još niti jednom, nije uhvaćen „s prstima u pekmezu“. Radi li se ovdje o izuzetno uspješnom gradonačelniku koji najbolje i lukavo uzima, ili se radi o neviđeno poštenoj osobi ?
Hoće li u primjeru umaškog gradonačelnika, njegovo značajno povećanje plaće dovesti do toga da se njega neće moći potkupiti ? Ni pod koju cijenu ?
Prema pisanju portala Istarski.hr., najveću plaću od svih gradonačelnika u Istri će imati Vili Bassanese. Nismo ni sumnjali u to. Na upit kojeg je navedeni portal uputio gradovima u Istri, iz Grada Umaga su odgovorili:“ Plaće gradonačelnika nisu se mijenjale, niti su se korigirale od 2014., a isti nisu mogli ostvarivati pravo na naknadu za godišnji odmor, božićnicu i uskrsnicu. Ovisno o godinama staža, gradonačelnici ostvaruju pravo na maksimalno uvećanje do 20 posto plaće“.
Inače, Vili Bassanese ispunjava uvjete za odlazak u mirovinu bez obzira što još nije navršio 65 godina starosti, ali zato ima 44 godine radnog staža, pa će njegova plaća iznositi oko 3.900 eura mjesečno. To mu je država omogućila da dobije kao naknadu, između ostalog, i za sve ono što je govorio u oporbi da će raditi ako bude izabran za gradonačelnika, a sada u potpunosti ignorira.
Ljudi moji, ovo nije šala! Ovom državom upravljaju ljudi koji sebi značajno dižu plaću i pritom daju do znanja da to čine kako ih se ne bi korumpiralo. Čast izuzecima.
Najteže je kasirati prvih milijun dolara
Poznata je, mogli bi kazati, ona otrcana fraza, da je najteže zaraditi prvih milijun dolara. Kada se stavi u džep prvih milijun eura, glad za novcem se ne smanjuje već drastično jača. Novac je gori od droge, što ga više ukradeš, htio bi još više ukrasti. Vlastodršci imaju jedan težak psihološki problem, oni misle da njihovo otimanje društvenog bogatstva ( prirodni okoliš, materijalna imovina, javni novac) ne predstavlja krađu već pravo na podjelu plijena. Ako netko javno ukaže na njihove nezakonite i kriminalne postupke, u njihovoj glavi, nisu problem oni sami već onaj tko se usudio prstom ukazati: „Dečki kradete!“
Zbog čega je najteže kasirati prvih milijun eura ? Rekao bih zbog moralnih dvojbi koje svatko nosi u sebi, što je u redu, a što nije. Poštena osoba na vlasti neće nikad uzeti novac koji joj ne pripada pa neće kasirati ni mnogo manje iznose. Nepoštena osoba će samu sebe uvjeriti da ono što radi je nedovoljno priznato i plaćeno, pa je red da se uzme novac kojeg ti netko dobrovoljno nudi, a ti ćeš samo uzvratiti nekom protuuslugom. To se zove korupcija, i u Strategiji sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. usvojene u Hrvatskom saboru 29. listopada 2021., ta se pojava naziva društvenim fenomenom. Osobno gledano, za mene to nije društveni fenomen već društveno zlo, jako rašireno u svim porama društva.
U čemu se sastoji demokracija nekog društva ?
Nije mi jasno, zbog čega razni dužnosnici tvrde da smo demokratska država ? U čemu je bit demokracije ? Kako se ona manifestira ? Da dužnosnici možda rade što god ih je volja ? Prisjećam se Edvarda Kardelja i njegove knjige „Pravci razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja “ koja je objavljena 1977. godine kao osnova za raspravu na 30. sjednici Predsjedništva CK SKJ.
Za nas, tadašnje mlade političke aktiviste, to je bilo obavezno gradivo poput školske lektire. Nisam siguran da je Vili Bassanese čitao tu vrstu literature.
Kako su završili pokušaji razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja znamo danas 47 kasnije.
Ipak, neke ocjene koje je Kardelj tada iznio o parlamentarnom sistemu kao političkom sistemu kapitalističkih proizvodnih odnosa, „drže vodu“ i danas.
Evo što je između ostalog Kardelj ustvrdio: „I ma koliko da je demokratičan neki parlamentarni sistem i ma kakve reforme, odnosno socijalne i demokratske mjere donosio, ostaje činjenica da je u njemu slobodna, u najboljem slučaju, samo apstraktna i opća politička misao, a konkretni klasni, životni i radni interesi radnika nalaze se u sferi većeg ili manjeg bespravlja i podređenosti proizvodnim odnosima kapitalističkog društva, u koje se parlamentarni politički sistem buržoaske države po pravilu ne miješa, ali koje štiti“.
Kako to izgleda u današnjim kapitalističkim odnosima, prikazati ću jednim malim primjerom, nečeg što sam iskusio ovih dana.
Stigao sam u 7 sati ujutro pred trgovački centar Kaufland. U automobilu sam imao punu vreću praznih plastičnih boca koje uobičajeno dajem dvojici poznanika, redovitih sakupljača boca. Na poziv jednom od dvojice sakupljača da si uzmu vreću iz auta, pozvani je odmahnuo rukom, odbio je ponudu i kazao da mu ne uzimaju više od 80 boca dnevno. Što to znači, pitao sam ? Znači, da ne smijemo zaraditi više od 5,60 eura dnevno na bocama (80 kom. X 7 centa), odgovorio mi je rezignirano umirovljenik koji prima oko 400 eura mjesečno mirovine.
Pretpostavljam da su to kriteriji utvrđeni zbog tehničkih problema preuzimanja velikog broja boca, s obzirom da se svakog jutra stvaraju redovi pred otkupnim mjestima naših trgovačkih centara. Bilo bi porazno kada bi razlozi preuzimanja ograničenog broja boca bili mjera protiv onih koji su sakupljanje boca pretvorili u svoju dodatnu radnu aktivnost i zaradu, da si popune kućni proračun, kako bi mogli na vrijeme plaćati račune.
Njima 3900 eura plaće, a sakupljačima boca najviše 5,60 eura zarade dnevno
Razmišljao sam kasnije o onome što sam doživio i čuo od sakupljača boca. U kakvom mi to društvu i vremenu živimo ? Imamo političku kastu na vlasti koja sama za sebe odlučuje koliko će si javnog novca priuštiti mjesečno za svoj rad, bez obzira na rezultate rada. Da u toj skupini političara na vlasti imamo one koje koriste svoj položaj i „rasprodaju sve živo“ velikim kapitalistima (primaju mito), uopće ne treba sumnjati. Rasprodaje se obala, poljoprivredno zemljište pretvara u građevinsko, namješta se javna nabava za odabrane tvrtke, rasipava proračunski novac, falsificira se razna dokumentacija i dr.
Dakle, ne radi se o demokraciji u kojoj bi se po definiciji, nešto trebalo pitati i narod. Radi se o deformaciji političkog parlamentarnog sistema u kojem vlastodršci (demokratski izabrani?) , uzurpiraju svoj položaj i čine ogromnu štetu državi u kojoj vladaju.
Proteći će još puno vremena (a možda nikad) prije nego što će se uspostaviti proizvodni i društveni odnosi koji će u sebi sadržavati elemente pravde i poštenja.
Piše: Veljko Ivančić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
