Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Damir Steka darovao je Umagu najbolje od sebe i sportska dvorana ponosno nosi njegovo ime
Objavljeno: 08.05.2026 u Objavljeno: 12:52
Gotovo da nema sporta u kojem se nije okušao i bio uspješan
Sportska (školska) dvorana u Umagu od dana 6. svibnja 2026. nosi s ponosom ime DAMIR STEKA. Doajena umaškog sporta, našeg sugrađanina, predanog, nesebičnog i skromnog čovjeka, izvrsnog pedagoga, ljubitelja prirode, obožavanog u zajednici zbog svojih moralnih kvaliteta.

Iskrene čestitke i zahvale našem Damiru Steki i obitelji i neka ga još prati dobro zdravlje i ne ugasi se nikad njegov sportski duh!
U nastavku donosimo intervju s uzoritim Stekom napisan pred dvije godine za reviju Bujština uoči njegova 90-og rođendana!
……………………………
Intervju iz Bujštine, 2024.
Stigao je točno u dogovoreno vrijeme, 11sati. Na svom biciklu marke Rog, starom pet desetljeća.
-Donio sam ti nekoliko nešpula iz svog vrta, rekao mi je sugovornik prof. Damir Steka, blistavo plavih očiju. Na pragu je devetog desetljeća i jedna je od rijetkih, živih legendi Umaga koje su svesrdnim, sportskim angažmanom i entuzijazmom usmjerile nebrojne generacije učenika i odraslih u nekom sportu. Usadili im u karakter sportski duh koji čovjeka potiče na odgovorno socijalno ponašanje i utječe na humaniji život u zajednici.

-Carissima, ne mogu vjerovati da ću 2. rujna napuniti 90 godina. Toliko života u nogama, a protutnjalo je kao bljesak munje, sjetno veli.
Vadi na stol fotografije iz obiteljskog albuma pa nižemo životne perlice, zatvarajući krug kao u bisernoj ogrlici. Sabijamo tih devet desetljeća u portret jednog velikog osobenjaka. Trudimo se uskladiti godine i događaje, ali gubimo se u kronologiji. “ Sve je tako blizu, a daleko, jer se isprepliće”, zbunjeno će.
Jedina čvrsta ishodišna točka je njegov dolazak u Novigrad godine 1954. još u vrijeme Zone B.
-Rodom sam Ogulinac, a studirao sam u Zagrebu tjelesni odgoj i biologiju. Otac, apotekar radio je u Novigradu i doselio sam k roditeljima. Dovezao se na biciklu. Dva dana sam biciklirao iz Zagreba, s pauzom u Rijeci, prisjeća se te avanture.
Iako mu je otac bio zaljubljenik u Novigrad, zbog potrebe službe odselili su u Umag.
-I meni je uvijek bio i ostao drag taj gradić, jer ima dušu, ostalo je sačuvana autentičnost primorskog gradića, ali život ima druge planove za nas, veli pa sažima svoj protekli životni vijek.
Zaposlio se u OŠ Umag kao nastavnik biologije i tjelesnog. Ondašnji ravnatelj Josip Mihovilović podržavao ga je u svim sportskim aktivnostima i inicijativama. Pa tako ubrzo organizira prvo prvenstvo Bujštine u skijanju za sve kategorije u Senožeču. Bio je prvi učitelj skijanja u Istri. Istovremeno godinama vodi slobodne aktivnosti iz gimnastike, jer mu je to bila uža specijalnost s fakulteta. S vremenom se okreće sportovima na vodi-moru. Plivanju, jedrenju u klasi optimist i Europa, a kasnije jedrenju na dasci.
Postaje jedan od prvih učitelja jedrenja i surfanja te drži tečajeve. I to bez novčane naknade. Nikada nije naplaćivao tečajeve, što je danas utopija! Organizirao je prvo prvenstvo Bujštine u plivanju i to davne 1959. Žali što sportovi na vodi nisu nikada zaživjeli u Umagu. Godinama su mu obećavali izgradnju bazena, ali nisu to ispunili.
- Favorizirali su rukomet i nogomet, pa su me obeshrabrili i odustao sam od morskih sportova, tugaljivo će, ali otkriva da su mu sportovi na moru ipak najviše prirasli srcu.

-Osobito mi je ostalo urezano u sjećanju maratonsko preplivavanje Jadrana od Venecije do Umaga, našeg poznatog maratonca Veljka Rogošića kojega sam pratio u barci na tom plivačkom poduhvatu, prisjeća se tog herojskog trenutka i euforičnog dočeka umaške publike u luci.
Sudjelovao je u osnivanju planinarskog društva Bujštine „Planik“. Aktivno se bavio tenisom i postao učitelj tenisa. Još je nenadmašiv u igri s puno mlađima. I danas je počasni član TK Umaga. Tenis je pokrenuo davnih 50-tih godina prošlog stoljeća otkrivši stari tenis teren kod hotela Beograd.


Okušao se i u stolnom tenisu, biciklizmu, a dandanas gura romobil i prakticira i nordijsko hodanje. Iskustveno opisuje važnost sportskih aktivnosti u čovjekovu životu.

-Kretanje, trošenje energije u prirodi, bavljenje sportom je najvažnija i najprirodnija ljudska potreba. Čovjek je prirodno, društveno, ali i duhovno biće, pa je sport važan jer jača i duh. Nikada nisam shvaćao potrebe ljudi za gomilanjem materijalnih dobara. To nema perspektive u našoj vremenskoj ograničenosti i prolaznosti. Treba živjeti bez stresa, ispunjeno i zadovoljno pomiren sa sobom. Tome pridonosi i zdrava prehrana. Ovom tvrdnjom otkriva i tajnu vlastite dugovječnosti, pri čemu naglašava da je za visoku starost bitna genetika i sreća. Jer bez sreće smo svi korak od ponora.
Nažalost, današnji čovjek nije nikad zadovoljan i ne živi u skladu s prirodnim načelima tj. u ravnoteži s prirodom, koja nam se nenamjerno osvećuje jer joj mi remetimo ravnotežu, teorija je ovog velikana.
Privodimo razgovor kraju. Što bi još dodao svojoj univerzalnosti, pitamo ga.
-Bio sam odličan službeni fotograf Studentskog lista kojemu je glavni urednik bio Stipe Šuvar a tehnički urednik Nedjeljko Dragić. Moja fotografija iz 1956. jedina je odabrana u Jugoslaviji za 1. Međunarodnu studentsku izložbi upriličenu u Brnu, kaže i pokazuje original iz tog doba.

Damir Steka i Umag razvijali su se u sinergiji punih 70 godina. Ponosni jedan na drugog, ali ne može prikriti zadovoljstvo i zaiskri mu plamen u očima dok progovara: “ Darovao sam Umagu najbolje od sebe, ali najponosniji sam na kći Sanju koja je krenula mojim sportskim stopama i na svoje četvoro iznimno talentirane unučadi: Lanu, Doru, Nina i Ivana.”

I za kraj, kao otac, nono, učitelj i svestrani sportaš, pravi simbol kreposti poručuje roditeljima: “Dajte loptu djeci u ruku umjesto telefona. Jer čovjek čovjeku mora ostati čovjek, a ne automat”. I dok to energično veli uspinje se na svoj stari bicikl i kreće u novu avanturu života.

Razgovarala: Sanja Bosnić
Izvor: Bujština
Obrada teksta i foto: Sanja Bosnić