Čudo u Umagu :Gradonačelnik nakon 11 godina

Izdvojeno :

U kojem grmu leži slovenski zec?

Umag – Dramatizirajuću priču prenio je Glas Istre u subotu 16. svibnja o “slabovidnom” gradonačelniku Grada Umaga Viliju Bassaneseu. Moglo bi se uskliknuti: “Čudo u Umagu!”. Prenio je delikatnu štoriju sa umaškog područja o izgradnji bespravno sagrađenih objekata, “hendlajući” krivnju na slovenske državljane. Naime, o tematici bespravne izgradnje i nezakonitog korištenja pomorskog dobra na umaškim smo prostorima suočeni već desetljećima, ali sudeći prema iznesenom, Bassanese je to tek nedavno uočio. Uzburkao je javno mnijenje i pokrenuo lavinu negativnih komentara te salve podsmijeha na fejsbuku da su nakon svega mnogi konstatirali: ”Kasno Marko na Kosovo stiže!” A sve vezano uz tu ne dičnu točku devastiranja ili uzurpacije gradskih javnih površina od strane slovenskih, i pokojeg drugog stranog državljana, na području Umaštine.

Irelevantan problem, do sada

Basanesse se nije libio bez maskice na licu, provesti novinarku po “okupiranim” lokacijama te joj in live dočarati kako smo suočeni sa slovenskim lošim i nezakonitim ponašanjem u našoj vlastitoj kući. Ono što stoji, jest da su lokacije na kojima je došlo do nemile zloporabe i gro tog bezakonja, atraktivne lokacije na Crvenom vrhu, Babićima, putu prema Dolinicma, Segetu, Špekuli, Finidi na moru, Svetom Pelegrinu, Špini, pa čak i u samom središtu grada Umaga. Sve što je Bassanese iznosio bilo bi produktivno i proaktivno, da je on vjerodostojan. Naime, kako ga shvatiti ozbiljno kad artikulira problematiku koja nije buknula preko noći već godinama tinja na očigled svih gradskih vlasti i njega samoga koji je to tolerirao i u sjenci pratio. Mnogim vlasnicima tih bespravno sagrađenih objekata odavano su izdani stambeni brojevi kuća, priključci za struju i vodu. Desetljećima, a osobito u zadnjih desetak godina, nekontrolirano su se zidali objekti, rasla i širila divlja naselja po najljepšim okolnim područjima Umaga te bujnim šumama i pitomim šumarcima. Kao nekad na pionirskom divljem zapadu, nešto slično dogodilo se u divljem Umagu. Ali, zaboga, zašto komunalni redari Grada Umaga nisu poduzimali gotovo ništa? Recimo, podnijeli prijavu, što im je u opisu radnog mjesta! Ne moraju se oni zvati komunalni policajci i sl. da bi obavljali svoju dužnost! Do sada je sve to za grdadonačlnika bio irelevantan problem, da bi odjednom, bio suočen s ozbiljnošću situacije.

Trošenje novaca u gluho doba korona krize

Odakle taj udarac mokrom krpom po glavi gradonačelnika koja ga je poput Trnoružice probudila iz 11- godišnjeg sna da bi vidio blagoslovljeni nered oko sebe? Širom otvorenih očiju iz današnje perspektive krivci su Slovenci, uglavnom, za uzurpaciju brojnih hektara poljoprivrednog zemljišta, šuma i gradskih javnih površina te pomorskog dobra. Progledao je baš u doba korona krize dok vlasnici tih mnogobrojnih nekretnina na Hrvaškem nisu smjeli prijeći granicu između dviju država.
Tako je iskoristio svoje proviđenje da bi u naselju Špina –Sv. Pelegrin gdje su Slovenci većinski vlasnici u 90 posto nekretnina (čitaj vikendica), samo dan nakon što je Vlada RH 25. ožujka donijela prvi paket mjera pomoći gospodarstvenicima i građanima apeliravši da isto poduzmu i lokalne zajednice Hrvatske, krenuo u novi investicijski zahvat. Hortikulturnu pripremu buduće trase ceste koja prolazi uz more, a nazvana je šetnica. Ovdje nije riječ o značaju tog projekta, već o skupoj intervenciji u prostoru koja u doba korona krize i svega što slijedi nije od vitalnog značaja za razvoj Grada. Čemu razbacivanje proračunskih novaca dok Vlada poziva na štednju?! S izgradnjom tzv. šetnice, krenulo se isti dan kada je ishođena građevinska dozvola 26. ožujka, dan nakon Vladinih preporuka, a prethodno se dvije godine dozvola kiselila u ladici Odjela za urbanizam i izdavanje građevinskih akata Grada Umaga. Možda se simptomi i ugroza od korona virusa različito manifestiraju kod lokalnih političara nego kod onih na vrhu političke piramide.

A gdje novac od komunalnog doprinosa?

Podsjetimo se. Bassanese jedanest godina “gradonačelnikuje” Gradom Umagom. U njegovo je doba, još 2013. bila na snazi provedba Zakona o legalizaciji – prvi val bespravno sagrađenih objekata. Ako nije bio zadovoljan zakonom ili ga je smatrao glavnim krivcem za nastalu situaciju na terenu, zašto nije intervenirao kod svojih partijskih drugova iz SDP-a i premijera Milanovića koji su tada bili vladajući i takav vid imperativne legalizacije spriječio. Zašto već tada nije naredio svojim komunalnim redarima da podnose prijave protiv nezakonite gradnje na terenima Umag? No, ništa od svega. Naprotiv, Grad Umag je uvršten među prve gradove u RH na ljestvici riješenih predmeta o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata (uz Dubrovnik, Poreč, Viroviticu…). Riješeno je 2753 predmeta od ukupno pristiglih 3093 zahtjeva! Između prvog i drugog vala legalizacije, a koji je započeo od 15. srpnja 2017. godine što je iz Grada Umaga poduzeto da zaštite prostor te se usprotive bespravnoj izgradnji? Koliko su prijava podnijeli državnoj građevinskoj inspekciji? Koliko je bespravno podignutih objekta srušeno? U javnosti nisu nikad predočeni ti podaci. A matematika je egzaktna znanost. Naime, opet je od 2017. zaprimljeno 764 novih zahtjeva za legalizaciju u Gradu Umagu i do sada je pozitivno riješeno 216 bespravnih sagrađenih objekata. Za legalizaciju tih objekta Grda Umag je naplatio nepoznate milijunske cifre, za poboljšanje komunalne infrastrukture platišama. A gdje je utrošen taj silni prihod?!
Je li Bassanese to zaboravio ili je pak pomislio da su građani Umaga kratke pameti? Treći razlog njegovog populističkog nastupa možda se ipak krije u tajni da je prošlo 11 godina otkako nije obišao Crveni vrh, Babiće, Dolince, Špekulu, Finidu, Špinu i Sv. Pelegrin? Jer malo je sve to čudno. Prvo je sve ozakonjeno, a sada ga žulja to što je ozakonjeno? Metaforički rečeno, skače samom sebi u usta.

Dvostruka mjerila

No, s druge strane mu nije upitno kad se nekim srpskim vlasnicima hotela odobri koncesija na plažu (GV) na kojoj se potom izvode građevinski zahvati i to na pomorskom dobru, da bi nakon betonizacije “čuvar plaže uljudno” pripriječio domicilnom stanovništvu put na plažu. U čemu je razlika između Slovenaca i Srba kad su u pitanju njihovi teritorijalni interesi? Ili Čeha kojem je iz Grada prodana rekreacijska zona stanovnika naselja Moela uz samu obalu, radi čega je nasipano pomorsko dobro da bi kupači mogli pristupiti plaži “Afrika”, jer je Čeh podigao ogradu visoku gotovo dva metra oko rekreacijske zone. Pa, pitanje, zašto gradonačlnik forsira izgradnju stambeno-poslovnog objekta slovenske „Avtomontaže“ (P+2) na samoj plaži u zaljevu Zambratija, kada je u trenutnom DPU Zambratija objekt predviđen za rušenje? I ima takvih primjera još…Kakva se to dvostruka mjerila koriste prema devastaciji okoliša?
Malo piškio, malo kakio
Na fejsbuku su građani vrlo praktično zaključili da se iza svega izgovorenog od strane gradonačlnika kriju nadolazeći parlamentarni izbori te se možebitno svom partijskom vrhu dodovora kao budući kandidat na listi SDP-a u osmoj izbornoj jedinici. Smatra da bi mogao ostvariti bolji rezultat ako sebe prikaže kao lučonošu ili spasitelja nacionalnih interesa - hrvatskih granica. Ali gdje je bio dok su se ribari u Savudrijskoj vali borili za hrvatsku crtu razgraničenja na moru? Ispada da bi on malo piškio pa kakio.
No, kad već častohlepno žudi za medijskom slavom promovirajući Umag kao grad koji raste i razvija se, zašto proračunski novac, gotovo za sve kapitalne projekte od izgradnje gradskog trga, srednjoškolske zgrade ( ne škole!), džamije, infrastrukture u poduzetničkoj zoni Ungarija … i ostale javne radove na javnom natječaju dobivaju slovenske tvrtke? Naravno, odgovori je poznat. Natječaji i otvaranje javnih ponuda javnog su karaktera i ti isti opaki Slovenci bili su najpovoljniji ponuditelji. U tim su slučajevima Slovenci naši saveznici. Ali što od svih tih građevinskih zahvata imaju naši poduzetnici? Drek na šibici.

Pripreme za ulazak u Sabor?

Sličan scenarij vrijedi i za legalizaciju ovih slovenskih bespravno sagrađenih objekata. Grad Umag ih je definitivno legalizirao u skladu sa zakonskim propisima, pa u čemu onda Bassanese vidi problem? Možda zaista samo traži medijsku popularnosti za “kupnju” boljeg mjesta na kandidacijskoj listi za ulazak u Hrvatski sabor i glasove Istrana da bi ostvario što bolji rezultat. Žuri mu se. Izbori su na pragu.
Piše: Sanja Bosnić