Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Čudo od Marka
Objavljeno: 19.05.2024 u Objavljeno: 15:44
Marko nas vraća na put kojega smo odavana napustili
Danas je blagdan Duhova i prava prigoda da možda proniknemo u neuobičajenu odluku Marka Purišića, svima poznatijeg kao Baby Lasagnu, što ga je ponukalo odbiti nagradu Vlade RH i Andreja Plenkovića u visini od 50 tisuća eura, novaca građana Hrvatske, pa ih darovati pedijatrijskim bolnicama u Zagrebu. S aspekta svjetovnog čovjeka današnjice, sve većeg roba materijalnih dobara, osobito mladih ljudi, ova je vijest odjeknula gotovo sličnim intenzitetom kao njegov nezapamćeni uspjeh na Eurosongu. Treba li uopće analizirati što bi učinila velika većina njegovih vršnjaka da im je Plenki darovao naše pozamašne novce? No, Marko je svojom neslućenom odlukom, protivnoj razmišljanju većinskoga hrvatskog puka ( i ostalih), uglavnom katoličkog, opet postao čudo od Marka. Je li on zaista čudo ili smo mi to „čudo“ u kojem je presahnula glad za duhovnom hranom i shvaćanjem smislenog života.
Sreća u sreći drugih
Marko je to već tako dobro i jasno komunicirao jezikom srca s javnošću. Da on nije nikakva senzacija, nego senzaciju stvaraju novinari i ljudi oko njega… Jednostavno je objasnio koji su odabiri bitni za njega u životu. Jer život pred svih stavlja izbore. Pa je Marko već znatno ranije, prije planetarne slave, razlučio koji je njegov put istinske životne radosti, što naglas i ponavlja. A to je iskrena vjera u Boga, Božja riječ koju pretvara u djela. I možda bi ovaj tekst bio prikladniji za neki religijski portal, ali s obzirom da svjedočimo rasapu zapadne civilizacije, i da naše društvo ima dijagnozu duhovne dekadencije, egoizma i tiranije, želimo istaknuti kako nas je taj mladi čovjek svojim zrelim istupima i djelima potaknuo na razmišljanje jesmo li mi izgubili životni kompas i tko su pravi kršćani. U jednoj rečenici, to su učenici pozvani od Boga donositi radost u tuđe živote. Oni kršćani koji istinski žive vjeru, osjećaju Duha svetoga u sebi u nekom fluidnom obliku pa svijetle izvana i obasjavaju drugima živote. Oni su veliki u svojoj skromnosti, ponizni u svakoj prilici i uvijek velikodušni jer znaju da svoju vlastitu veličinu i rast doživljavaju kroz sreću drugih. Kršćanstvo nije samo religija nego način života. A Marko nas je ovih dana svojim načinom života podsjetio na to i upozorio da smo zaglibili u materijalnom i profanom blatu, i da se trebamo vratiti kršćanskom nauku, ili ateistima bliže, svijetu istinskih moralnih vrijednosti u kojem nema zidova među ljudima te stvarati bolje međuljudske odnose.
Vjera, temelj svakog društva
Na Marka je duboka vjera u Boga i molitva imala gotovo čarobni učinak. Ovo čemu se danas javno iščuđavamo. Reklo bi se postrance, jer ostavlja tako šokantno pozitivan efekt na hrvatski puk, k tome još većinom katolički. Međutim, pitanje svih pitanja je, zar se ne bismo trebali upitati zašto smo danas takvi, zašto danas živimo kako živimo, razmišljamo kako razmišljamo i ima puno zla oko nas? Zar se ne čini da nam je Marko otvorio oči i srce da bismo ispravno koristili svoj ljudski razum i duhovnu hranu podijelili s bližnjima i tako u ovom zemaljskom, kratkom životu postali bolji ljudi. Kršćanstvo se ne ogleda samo u Markovoj vjeri i djelima zbog čega mnogima izgleda neobičan. On je samo baštinik onoga što smo odavna napustili od naših starih. Jer temelji vjere bi trebali ostati temelji svakog društva, svih njegovih građana, pa čak i agnostika i ateista. Možda svojim novim porukama Marko uspije u nama probuditi jezik srca i velikog Čovjeka koji Svijetu treba dati najbolje od sebe.
Sanja Bosnić