Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Čerupanje glasača
Objavljeno: 05.07.2020 u Objavljeno: 08:22
Na listama imena i prezimena za koje ne zna nitko osim uskog kruga obitelji i njihovih kućnih ljubimaca
Ovih dana svjedoci smo na prostorima 8. izborne jedinice „bratske ljubavi“ dviju, ako se to može reći, najjačih stranaka na ovim prostorima ; IDS-a i SDP-a s drugim strankama koji čine „Restart“ koaliciju. I odmah su se javno i glasno oglasili naši plaćeni „sjeditelji“ sadašnji i budući . Po našem dobrom običaju oduševili su pučanstvo svojim izjavama. Garantiramo deset saborskih mjesta. Na listama su probrani i najstručniji kandidati, samo u njih vjerujete moji glasači!
Rasprodaja samog sebe
I odmah su se uzbudili drugovi i drugarice kako u IDS-u, tako i u SDP-u. Mnogi članovi obiju stranaka (u daljnjem tekstu čitaj Partija) smatraju da su zakinuti. Normalno je to u našem društvu jer imaju visoko mišljenje o sebi, koje su godinama stvarali u svoja četiri zida pred vlastitim ogledalom i plasirli tu sliku u medijima. Za mnoge od njih uopće me nije briga. Vjerojatno nisu imali dovoljno plemenskih simbola, nakita kojeg su morali nositi kako bi bili pripadnici glavne struje mišljenja unutar stranke. Politološki nedozreli kao i njihove nazovi stranke nisu dovoljno shvatili o bezumlju jednoumlja koja vlada unutar tih stranaka. Jednom je jedan od satiričara u „Feral Tribune“ napisao za njih da su oni samo ušli u predvorje „Klinike za ispiranje mozga“. I nisu shvatili osnovni postulat unutrašnjeg djelovanja Partije. Profitabilnije i unosnije je biti svačije zrcalo nego ne biti zrcalo nikome osim sebi samom. Postaje se stoga „netko i nešto“ unutar Partije tehnikom nasmiješenog čarobnog zrcala iz bajke o Snjeguljici i sedam patuljaka koje svakome govori kako je baš ona ili on najljepši na svijetu. Ovime je biti „netko i nešto“ zapravo legitimna dozvola za rasprodaju samog sebe, počasna titula za obmanjivanje javnosti i diploma za laganje i izdaju samog sebe i svojih stajališta u korist drugih ljudi. S vremenom ti ljudi od „netko i nešto“ postaju „nitko i ništa“. Ono što su ustvari i bili.
Kako se osjećaju glasači?
A kako se osjećaju glasači kada će sutra uzeti glasački listić i pogledaju liste imena? Za one koji se nalaze na glasačkom listu za glasače uopće ih nije briga. Ionako oni ne ovise o broju glasača, već ovise o dobrobiti stranke. U djetinjstvu demokracije koja je iza nas, birač je imao naivan osjećaj odlučujuće moći koja je tobože u njegovim rukama. No ta vremena su iza glasača. Glasač kao i demokracija biva sve stariji te lažna moć odlučivanja sve je manja. Od te vjere ostaje samo privid-sjena. Danas, a osobito sutra glasač sve više razmišlja o tim ljudima na glasačkim listama. Jer ste liste mu se „keze“ i u isto vrijeme smiju oni koji će sutra biti crni i crveni, anđeli i demoni, moralisti i prostitutke što god trenutna situacija od njih traži samo da se dokopaju prestižne titule „netkoništologa“.
A što glasači mogu razaznati iz tih lista, iz tih imena i prezimena za koje ne zna nitko osim uskog kruga obitelji i njihovih kućnih ljubimaca. U većini slučajeva ništa! I tada po inerciji odlučuju se za manje zlo, ili jednostavno ne žele svoj glas baciti u vjetar. Odlučuju se na apstinenciju, političku demokraciju zamjenjuju apstinencijom.
Bezlične liste nisu nastale slučajno. Nastaju u radionicama stranaka s određenim ciljem. Ponuditi glasačima „bozu“ bezličnih lica na listama s namjerom da glasači odustanu od svoga prava glasa, jer njima apstinencija glasača odgovara, osobito onih koji imaju svoje mišljenje. Utišati iste i stvarajući nakaradnu demokraciju danas su doveli Hrvatsku da je njezin naj prepoznatljiv demokratski istup APSTINECIJA.
Ionako oni imaju svoju bazu glasača: robove ideologizirane svijesti!
Piše: Zlatan Varelija