Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Čerupanje glasača ( birači biraju, glasači glasuju)
Objavljeno: 05.04.2025 u Objavljeno: 21:23
Politički komentar
Ovih dana svjedoci smo na prostorima Grada Buja rađanje „bratske ljubavi“ dviju ako se to može reći najjačih stranaka na Bujskim prostorima ; IDS-a i SDP-a. I odmah su se javno i glasno oglasili naši plaćeni sjeditelji; čitaj priležnici - sadašnji i budući . Po našem dobrom običaju oduševili su pučanstvo svojim izjavama. Garantiramo boljitak, jer zajedno smo jači uzvikuju. Iako nas povijest uči da velike koalicije nikada nisu iznjedrile boljitak građana.
I odmah su se uzbudili drugovi i drugarice kako u IDS-u tako i u SDP-u. Mnogi članovi obiju stranaka (u daljnjem tekstu čitaj Partija) smatraju da su zakinuti. Normalno je to u našem društvu jer imaju visoko mišljenje o sebi, koje su godinama stvarali u svoja četiri zida pred vlastitim ogledalom. Za mnoge od njih uopće me nije briga. Vjerojatno nisu imali dovoljno plemenskih simbola, nakita kojeg su morali nositi kako bi bili pripadnici glavne struje mišljenja unutar stranke. Politološki nedozreli kao i njihove nazovi stranke nisu dovoljno shvatili o bezumlju jednoumlja koja vlada unutar tih stranaka. Jednom je jedan od satiričara u „Feral Tribune“ napisao za njih da su oni samo ušli u predvorje „Klinike za ispiranje mozga“. I nisu shvatili osnovni postulat unutrašnjeg djelovanja Partije. Profitabilnije i unosnije je biti svačije zrcalo nego ne biti zrcalo nikome osim sebi samom. Postaje se stoga „netko i nešto“ unutar Partije tehnikom nasmiješenog čarobnog zrcala iz bajke o Snjeguljici i sedam patuljaka koje svakome govori kako je baš ona ili on najljepši na svijetu. Ovime je biti „netko i nešto“ zapravo legitimna dozvola za rasprodaju samog sebe, počasna titula za obmanjivanje javnosti i diploma za laganje i izdaju samog sebe i svojih stajališta u korist drugih ljudi. S vremenom ti ljudi od „netko i nešto“ postaju „nitko i ništa“.
Kako se osjećaju birači?
A kako se osjećaju birači kada će sutra uzeti birački listić i pogledaju liste imena? Za one koji se nalaze na glasačkom listu za birače uopće nije ih briga. Ionako oni ne ovise o broju birača, već ovise o dobrobiti glasača robova ideologizirane svijesti stranke. U djetinjstvu demokracije koja je iza nas birač je imao naivan osjećaj odlučujuće moći koja je tobože u njegovim rukama. No ta vremena su iza nas i danas ostaju samo glasači. Birač kao i demokracija biva sve stariji te lažna moć odlučivanja sve je manja. I birač ustupa mjesto glasaču. Od te vjere ostaje samo privid-sjena. Danas, a osobito sutra glasač ne razmišlja o tim ljudima na glasačkim listama. Jer, iako mu se s te liste smiju oni koji će sutra biti crni i crveni, anđeli i demoni, moralisti i prostitutke što god trenutna situacija od njih traži samo da se dokopa prestižne titule „netkoništologa“.
A što birači mogu razaznati iz tih lista, iz tih imena i prezimena za koje ne zna nitko osim uskog kruga obitelji i njihovih kućnih ljubimaca. U većini slučajeva ništa! I tada po inerciji odlučuju se za manje zlo, ili jednostavno ne žele svoj glas baciti u vjetar. Odlučuju se na apstinenciju, političku demokraciju zamjenjuju apstinencijom.
Bezlične liste nisu nastale slučajno. Nastaju u radionicama stranaka s određenim ciljem. Ponuditi biračima „bozu“ bezličnih lica na listama s namjerom da birači odustanu od svoga prava glasa, jer njima apstinencija birača odgovara, da svoje mjesto ustupe glasačima osobito onih koji nemaju i nikada nisu imali svoje mišljenje. Utišati iste i stvarajući nakaradnu demokraciju danas su doveli Hrvatsku da je njezin naj prepoznatljiv demokratski istup APSTINECIJA.
Ionako oni imaju svoju bazu glasača: robove ideologizirane svijesti!
Piše:Roko Franin
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
