Čarobno je biti ptica

Izdvojeno :

Objavljeno: 12.08.2022 u Objavljeno: 09:22

Čarobno je biti ptica

Rijetki su oni koji nisu poželjeli da nisu ptica. Da, onako s visine mogu pogledati na zemlju i ljude koji se poput mrava migolje tlom. Ali rijetki su oni koji to mogu i ostvariti. Jer dok prolazimo gradom i susrećemo se i sudaramo sa sugrađanima ne zanima nas njihova ljubav prema stvarima ili doživljajima. Jer letenje nije samo ljubav to je ujedno i adrenalin koji u mnogočemu pokreće naše živote. Šetate li Umagom i priupitate sugrađane poznaju li koju osobe koja je zaljubljena u letenje, odmahnuti će vam glavom. U potrazi za čovjekom pticom nekako nabasam na mog sugovornika zaljubljenika u letenje. Običan svakodnevni naš sugrađanin kojeg teško razabiremo među stanovništvom grada, od dječaštva voli letenje. Valter Vok mu je ime za mnoge moje sugrađane nepoznata osoba. Znaju ga dobro u tvrtki u kojoj radi već niz godina „Istra autu“ nekadašnjoj perjanici teretnog prijevoza.

I u jednom nevezanom razgovoru doznao sam da moj sugovornik odavna leti. I dok se češka po glavi priča mi da je još kao dijete letio. Uzeo kišobran i s otvorenim kišobranom skočio s drugog kata kuće. Ne samo da se kišobran raspao već se i on dobro izudarao. Evo to su moji prvi dani letenja. Ne baš kao Ikar ali samo s lakšim povredama. Još kao dijete gledao sam na aerodrom u Portorožu. Vidio avione padobrance, jedrilice i to me strahovito privlačilo. Šetajući tako aerodromom kao mladić prijavio sam se za padobranski tečaj. Položio i trebalo je po prvi puta skočiti. Uzletili smo avionom koji može primiti šesnaest padobranaca. I tko će prvi. Javim se i skočim. Padobran se otvarao nakon dvije sekunde, na kuku kako mi to kažemo. Ali taj osjećaj ne nešto neopisivo. Jer dok se spuštate vidite objekte kako se uvećavaju od ljudi mrava nastaje ljudski lik. Od širokog vidika pri skoku sve se suzuje vidik krajolika. I nisam tu stao, već sam ujedno u međuvremenu položio i za pilota zračne jedrilice. I tu imam preko sto sati letenja. I u vojsci sam bio padobranac. Danas nažalost više ne skačem. I to iz nekoliko razloga. Godine iako one nisu važne, ali danas svaki skok za sobom traži oko tridesetak euro, zdravstveni pregled a i nedostatak je blizina pista. Iako živim uz granicu i vidim Portorož danas je to druga država i drugi uvjeti za nas nekadašnje žitelje jedne države.

Što znači letjeti? Ne može znati onaj tko nije to doživio. Biti ptica i vidjeti sve na dlanu, što to nije božanstveno. Imati istru, krajolik na dlanu nešto što mnogi smrtnici neće nikada doživjeti. Ne radi toga, nekog materijalnog već mnogo čega drugog. To je zabava ujedno i sport, zadovoljstvo koje čine čovjeka. Mnogo toga sam iz zadovoljstva dao ovom svom užitku i dati ću nastavlja moj sugovornik. Danas više ne letim jedrilicom, niti se bavim padobranstvom našao sam druge užitke i druge vrsti letenja, ali o tome u drugom nastavku ovog teksta.

Tekst Zlatan Varelija

Ostale vijesti iz kategorije