Čarobna svirala

Izdvojeno :

Čarobna svirala

Objavljeno: 22.07.2020 u Objavljeno: 11:00

Neuspio pokušaj aktualizacije glazbala u Umagu

Kad spomenemo orgulje najprije pomišljamo na glazbalo koje je usko vezano uz kršćanstvo i kao da zaboravljamo da to glazbalo koje zahvaljujući svojim velikim izražajnim mogućnostima nalazi svoje mjesto u povijesti glazbe. Manje je poznato da je ono smješteno u drvenoj škrinji sličnoj ormaru, manje ili više dekorirano obrađenoj, ali nažalost slabo ili nikako istraživanoj likovnoj formi. Još je manje poznato, a i zvuči nevjerojatno, ali orgulje su jedan od najstarijih glazbenih instrumenta uopće. One su daleko starije od kršćanstva. Poznate su staro kineske usne orgulje, hidraulične ili vodene orgulje bile su raširene u antičkoj Grčkoj, dok se u Rimskom carstvu spominju jednostavnije građene pneumatske orgulje. Tek posredstvom Bizanta one se u 8. st. uvode u zapadnu crkvu. Zlatno doba orguljaštva bilježi se u 17. I 18 stoljeću u doba rascvata baroka. Tijekom 19 stoljeća i kasnije uvodi se pneumatska i kasnije električna traktura pa njihov zvuk postaje sve orkestralniji. Nažalost u ljudskoj svijesti ovaj se instrument smatra izrazito crkvenim instrumentom, ali danas su koncertne dvorane nezamislive bez ovog instrumenta.
Ovaj glazbeni instrument s tipkama i sviralama koji strujanjem zraka proizvodi zvuk sastoji se od sviraonika, svirala, zračnica, trakture i mijeha. Sam karakter zvuka kao i njegova snaga i boja ovisi o konstrukciji svirala te njihovom materijalu i obliku. Sve ovo čini instrument s najbogatijim zvučnim volumenom i bezbrojnim zvučnim bojama.

Vrijedni autori i orgulje u Istri

Nažalost, upravo orgulje stradavaju od zuba vremena, više nego ijedan drugi instrument, a najugroženije su upravo one najvrjednije, povijesne orgulje starije od 1850, koje su rađene ručnom obradom samog majstora ili njegova pomoćnika, što im daje posebne individualne zvučne karakteristike. Samo u Istri ovakvih povijesnih orgulja nalazimo na 27, a i na samoj Bujštini smještene su neke od njih. Orgulje u Istri i Dalmaciji pripadaju tzv. mletačko-dalmatinskom tipu. Radi se o specifičnom instrumentu talijanskog i dalmatinskog podneblja znatno različitijim od onih kontinentalno – evropskog tipa. Graditelji sačuvanih povijesnih orgulja na tlu Istre iznimno su značajni: Amigazzi, Barbini, Callido, Dacci, De Beni, De Corte, Nakić, Tonelli i drugi. Neki od ovih graditelja gradili su ove instrumente i na tlu Bujštine.
U crkvi Svetog Servula u Bujama ovaj instrument izgradio je 1791. godine Gaetano Callido, a obnovio ih je 1943. godine Giorgio Benz. Smještene su na pjevalištu iznad glavnog oltara, zatvorene u kućište. Iako sagrađena 1780 godine, već prethodna župna crkva je posjedovala orgulje. Iz Tommasinijevog zapisa možemo doznati da je gradsko vijeće Buja stipendiralo jednog orguljaša što ukazuje da je crkva već tada posjedovala orgulje. Svakako najstarije sačuvane orgulje na ovom području nalazimo u župnoj crkvi Sv. Lovre u Lovrečici. Orgulje s jednom klavijaturom izgradio je 1733. Godine Gaetano Amigazzi, a restaurirao ih 1896. Giovanni Celo, te 1957. Vinko Rebolj. Smještene su na pjevalištu iznad glavnog oltara, zatvorene u kućište a na pročelju imaju tri otvora sa po sedam svirala. Vrijedne orgulje nalaze se i u gotovo praznom Završju. Sagrađene 1740. i isprva su bile postavljene u staroj župnoj crkvi, koja još uvijek postoji. Danas se one nalaze u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije. Ovo su vrlo jednostavne orgulje s jednom tipkovnicom a izradio ih je čuveni venecijanski majstor Giovanni Battista Piaggia, koji se smatra učiteljem najpoznatijeg našeg orguljara Petra Nakića. Smještene na pjevalištu iznad glavnog ulaza i zatvorene u kućište. Na piramidalnom pročelju s krilcima ima 19 svirala koje nisu originalne. Od popravaka koje su na njima izvršene 1930., od strane Marie Ivice, a tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća na zahtjev muzičke omladine iz Grožnjana restauraciju je izvršio čuveni belgijski graditelj P. Collon. Na samom ulazu u župnu crkvu Uznesenju Blažene Djevice Marije u Umagu u pjevalištu smještene su prekrasne orgulje koje je 1776. godine izradio Francesco Dazzi. Orgulje su više puta popravljane i restaurirane, a u svibnju 1996 godine u suradnji s gradom Umagom majstorska radionica „Koegler“ iz Austrije potpuno je obnovila ovaj instrument. Grožnjanske orgulje na kojima je muzicirala i muzička omladina pripisuju se G Girardiju iz 1864. godine Smještene u župnoj crkvi Sv. Vida i Modesta mehaničkog su sistema s jednim manualom i pedalom. Orgulje se odlikuju vrlo lijepim kućištem građenim po talijanskoj šabloni, skladne dekoracije. U oprtaljskoj župnoj crkvi Sv. Jurja smještene su orgulje sa svojstvima Gaetana Callida, restaurirane 1924. od nepoznatog majstora. Smještene u pjevalištu iznad glavnog ulaza bez kućišta i pročeljem s 51 sviralom. Dataciju izrade ovih orgulja ne možemo točno utvrditi. Ostale orgulje djeca su dvadesetog stoljeća. Tako u župnoj crkvi Sv Zenona u Brtonigli orgulje su izgrađene 1904. godine i izradio ih je Gaetano Zanfretta i sinovi, dok one u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Dajli nose potpis tvrtke „Malvestio“ iz Padove i načinjene su 1910. godine.

U čijem interesu je da danas o orguljama ništa ne znamo?

Kako da ovo kulturno blago približimo ljudima, i kako da ga utkamo u turističku ponudu? Pokušaj kroz festival „Dani orgulja“ tvrtke Life style samo je jedan od segmenata jedne ovakve ponude kroz Međunarodni festival „2Organum Histriae“ rođen je u Umagu i svojim je dugogodišnjim radom oživio vrijedne ali uspavane istarske orgulje i prepoznao nove koncertne prostore. Cilj projekta bio je vratiti orguljama prijestolje kraljice instrumenata i reinterpretirati ga u suvremenosti i ujedno prenijeti poruku o Istri kao regiji s najvećim brojem primjeraka orgulja izuzetne kvalitetne izrade iz 17.,18.,19., i 20. st. Godinama je festival živio i na prostorima Umaga, ali posljednjih godina i on je kao i mnogobrojni kvalitetni kulturni programi dobio „nogu“ iz proračunskih sredstava da bi ustupio mjesto kvazi kulturi tipa „Karleuša“ i sličnoj klasičnoj estradi, programima u režiji ustanove „Festum“.

Tekst: Zlatan Varelija