Bršljan

Izdvojeno :

Bršljan

Objavljeno: 05.07.2022 u Objavljeno: 19:44

Bršljan

Šetajući okolicom Umaga svaki šetač može opaziti mnogobrojna stabla obrasla bršljanom. Bez obzira što mi mislimo o ovoj biljci to je dio naše nebrige., A što je ustvari bršljan? Bršljan vidimo u svim našim šumama, na stabljika i sličnom, to je biljka penjačica. Ukorijenjen u šumskom tlu, kao potporanj za rast u visinu, koristi stabla na način da se za njih pričvršćuje zračnim postranim korijenjem koje izlučuje ljepljivu tvar pogodnu za pričvršćivanje na mnoge podloge.

Bršljan svojim rastom može dostići do oko 30m visine i 20cm debljine ako raste na nekom potpornju. Iznimno, postoje i primjerci koji su se čak „popeli“ do 90m visine. Kao pokrivač zemlje naraste 10–20cm u visinu.

To je zanimljiva biljka i lijepa za vidjeti, ali treba uzeti u obzir i da može biti veoma invazivna, čak i opasna za naše šume.

Obrastanje živih stabala smanjuje količinu sunčeve svjetlosti koje stablo dobiva i pri tome mu oduzima jedno od osnovnih izvora hranjenja, smanjuje proces fotosinteze i uzrokuje prekomjernu težinu na deblima. Na nekim stablima agresivni napad ove penjačice može uzrokovati potpuno propadanje.

Da bi se to spriječilo, potrebno je i poželjno oštrom sjekirom presjeći bršljanove žile na visini oko očiju (odaberite visinu na kojoj vam je lakše raditi). Osim upotrebe sjekire, mogu se koristiti i razne ručne pile ili škare, ovisno o debljini bršljanovih grana. Kada bi se koristila motorna pila, postojala bi velika vjerojatnost da se ošteti kora drveta, tako da taj način treba izbjegavati. Nakon što se grane presjeku, potrebno ih je oguliti sa kore stabla jednu po jednu i presavinuti prema dolje te na kraju presjeći pri dnu debla. To će uzrokovati njegovo sušenje i time oslobađanje stabla.

Dok razgovaram o ovom prirodnom parazitu s zaljubljenikom u prirodu Brankom Lakošeljcem, pokazuje mi drveće koje je svojom rukom oslobodio ove napasti. Da bršljan je parazit i on ima svoje mjesto i ulogu u prirodi. Ali nažalost čovjek mu je dao prostora da se širi. Našom devastacijom šumskog blaga, nesmiljenom sječom zdravih stabala dopustili smo bršljanu da preuzme sve ono što može napasti. Evo pogledaj dok mi pokazuje jedno drvo. Sam, sam skinuo bršljan kojim je drvo bilo obraslo i pogledaj danas. Opet je razvilo krošnju dalo nam zraka da MI ljudi udišemo kisik. Jer bršljan ispije sok drveću omota ga svojim granama dok se drvo ne osuši. Mnogo više trebali bi posvetiti pažnju šumama učiti djecu ne samo učiti već ih provesti kroz šumu da i oni sami ne samo uče već i svojim očima vide. Pokazati im stvarno stanje, da se svojim očima uvjere u našu nebrigu. Čovjek misli da je on potreban prirodi, a nije svjestan da će ga se priroda riješiti kao i mnogih vrsta onog trenutka kada osjeti da joj više nije potreban. Nije on potreban prirodi već priroda njemu. Bojim se da čovjek sve slabije uči, čak i više ne želi ponavljati razrede. Sam sebi je dovoljan zaključuje moj sugovornik. Danas je moderno biti pripadnik zelenog pokreta, zelenih ali ustvari u većini slučajeva to je pomodarstvo. Malo iskrenih pripadnika zelenih pokreta ima na našim bujšćinskim prostorima. Bojim se da je njihov nepremostiv „Rubikon“; prijeći s riječi na djela s društvenih mreža u prirodu.

Tekst : Zlatan Varelija

Ostale vijesti iz kategorije