Bratovštine - nekadašnje udruge građana srednjeg vijeka

Izdvojeno :

Objavljeno: 08.01.2022 u Objavljeno: 10:59

Bratovštine - nekadašnje udruge građana srednjeg vijeka

Mnogi danas misle da su udruge građana civilizacijska tekovina novog doba. Ljudsko udruživanje kroz institucionalne oblike pojavljuje se na ovim prostorima još u Srednjem vijeku. Poznatije su pod imenom bratovštine. Kada je riječ o ovoj vrsti društvenog okupljanja treba reći da je ono u Istri tijekom osam stoljeća prožimalo sve socijalne i gospodarske strukture. Za sobom je ostavilo duboke i vidljive tragova duhovne i materijalne prirode a to je ujedno bio i najrašireniji i najkonkretniji oblik društvenog komuniciranja.

Razvitak bratovština u Istri može se pratiti od druge polovine 13. stoljeća pa sve do 18. st. kada doživljavaju svoj vrhunac. Da je neka bratovština mogla započeti s pravnim djelovanjem, morala je ispunjavati određene uvijete, pored ostalih morala je imati prikladan broj ljudi koji su bili spremni pristupiti u članstvo. Minimalan broj nije smio biti manji od desetoro. Morala je posjedovati pravila potvrđena od biskupa, u kojima se moralo precizirati djelatnost, ime, zastavu i grb. Za nesmetan rad morala je posjedovati i incijalna sredstva. Usporedimo li ova pravila sa današnjim pravilima o osnivanju udruga ne nailazimo na nikakvu značajniju razliku.

Na prvoj bratovštinskoj skupštini izabirala se uprava na čijem čelu je bio gastald. Broj članova uprave ovisio je o potrebama. Uprava se birala na godinu dana. Zadatak gastalda bio je da na najprikladniji način vodi poslove na rok, na koji je bio izabran. Po istjeku jednogodišnjeg mandata gastald je podnosio skupštini pisano izvješće o poslovanju bratovštine.

Ona ga je potvrđivala ili razrješavala. U slučaju da je gastald prouzročio manjak zbog lošeg vođenja uprave morao je razliku nadoknaditi iz vlastitih prihoda ili imovine. Usporedimo li tadašnje stanje sa današnjim udrugama i snošenju posljedica za loše poslovanje vidimo drastičnu razliku. Danas nitko ne odgovara niti materijalno niti krivično za neprimjereno trošenje novaca poreznih obveznika. Djelatnosti su bile precizno razrađene u statutima sukladno kršćanskom svjetonazoru. Načelo solidarnosti koje iz njega proizlazi javlja se kao najširi i najkonkretniji oblik društvenog kumuniciranja. Društvene i staleške razlike iščezavaju upravo na tim pravcima. Aktivan odnos prema čovjeku podjednako obvezuje sve ljude bez obzira na njihov stalež. Stoga postaje jasno zašto se vrhuncem djelovanja bratovština smatra posjedovanje vlastitih ubožnica. U ubožnicama su siromašni, bijedni, gladni, bolesni i nemoćni rješavali svoje životne probleme zahvaljujući požrtvovnom radu drugih ljudi.

Osnovni prihodi svake bratovštine sastojale su se u godišnjoj članarini i zakladnim sredstvima neposrednog osnivača. Ostali prihodi ostvarivali su se obrađivanjem vlastitih polja i vinograda. Njih obrađuje najamna radna snaga koju plaćaju djelom u novcu i djelom u hrani. Iznajmljivanje pokretne i nepokretne imovine, zemlja koja se daje u zakup kao i zgrade u najam, prihodi su bratovština. Daljnji prihodi ostvaruju se i posuđivanjem novaca. Novac se posuđivao na godinu dana uz obveznu kamatu od 6% godišnje. Visina ove kamatne stope bila je na snazi kroz čitav srednji vijek.

Iz rashoda ovih udruga moglo se utvrditi i njihovo djelovanje, npr. plaćanje troškova za administrativne troškove, pisara koji je vodio poslovne knjige, plaćanje svećenika koji je za njihov račun vodio obrede. Morali su se plaćati i radnici koji su radili na njihovim poljima, plaćali su se i troškovi za održavanje i uređenje zajedničkih objekata. Dešavalo se da bratovština ima i svoj vlastiti sakralni objekt, te je tada trebalo održavati takav objekt. Tada se crkva obično uređivala sukladno vlastitom htijenju i nahođenju. Zahvaljujući baš tome danas u Istri imamo golemu umjetničku baštinu. Najočitiji je primjer crkva Majke Božje u Škriljah, čiju je unutrašnjost sredinom 15. st. oslikao čuveni majstor Vincent iz Kastva. Većinu sakralnih objekata na Bujštini uredili su i oslikali umjetnici koji su plaćani sredstvima bratovština. Mnoge bratovštine plaćale su i učitelja koji bi obično podučavao pisanju njihovu djecu.

Na području Bujštine djelovalo je niz ovih udruga kroz čitav srednji vijek. U Bujama ih je bilo 35, Završju 11, Novigradu 12, Oprtlju 14, Brtonigli 7, Grožnjanu 20, Umagu 15 bratovština. Poznato je da je na prostoru čitave Istre djelovalo oko 650 bratovština a samo na područje Bujštine djelovalo ih je preko stotinjak. U umaškoj župi poznate su bile slijedeće: Sv. Jakova, Sv. Bartola, Sv. Andrije, Sv. Nikole, Sv. Peregrina, Sv. Zvana, Presvetoga imena Isusova, Sv. Roka, Sv. Benedikta, Sv. Katerine, Svetih tjelesa, Sv. Antuna, Sv. Stjepana, Presvetoga Sakramenta, Sv. Mihovila i Sv. Ružarija. Ove udruge nalaze svoj smisao postojanja kroz niz aktivnosti na raznim poljima, neovisno o tome što je nazovi konkurencija na ovom malom prostoru dosta velika. Značaj djelovanja ovih udruga tim je veći ako se uzme u obzir da je Umag u srednjem vijeku brojao oko 500 stanovnika. Ako u to vrijeme na ovom prostoru djeluje 15 ovih udruga, a svaka broji minimalno 10 članova, tada se nameće zaključak kako su gotovo svi izravno ili neizravno obuhvaćeni djelovanjem jedne ovakve udruge.

Statut bratovštine Presvetog Sakramenta koja je osnovana 1555. godine a prvi gastald bio je Pellegrini Valese Kristoforov, bio je napisan na pergameni, uvezen u kožne korice kao knjižica, ukrašen sa nekoliko minijatura. Sadržavao je 14 članaka koja su utvrđivala pravila udruge. Iz njega zaključujemo da najveći teret rada pada na leđa gastalda. Pomoć pri smrti, bolesti, jedno je od temeljnih postulata ove udruge. Bez obzira na sve plemenite namjere, gastaldu nije bilo dozvoljeno posjetiti bolesnu žensku osobu, već je to morala učiniti gastaldova žena. Za pokop člana udruge davala se novčana pomoć. Financijski izdaci ove bratovštine namirivali su se iz zakupa vinograda, maslinika, oranica, šuma, davanjem stoke u «krešimenat» ili posuđivanjem novca.

Po nekim podacima fontik u središtu grada bio je jedno vrijeme povjeren na čuvanje i upravljanje bratovštini svetoga Peregrina. Zbog učestalih krađa žita iz fontika, gradska vlast bila je primorana dati ovaj i nekoliko manjih fontika na upravljanje ovoj bratovštini, kako bi u slučaju gladi mogla prehraniti stanovništvo. Za crkvu Svetog Roka brinula se bratovština istog imena. U crkvi je imala i svoju grobnicu od 1594. godine.

Bratovštine ili srednjovjekovne udruge građana bile su najjednostavniji i najrašireniji oblik srednjovjekovnog okupljanja. Kroz njih su građani ostvarivali svoj duhovni i materijalni interes, bez obzira na njihov društveni status. Ove udruge bile su faktor kulturnog, prosvjetnog i gospodarskog napretka. One su bile okupljalište ljudi, mjesto gdje su ljudi komunicirali međusobno, zajedno se družili, lakše savladavali svakodnevne teškoće. Stoga ne stoji činjenica da je nekada društveni život bio u povojima zapostavljen. Neke civilizacijske tekovine naslijedili smo od svojih predaka a da toga nismo niti svjesni.

Tekst: Zlatan Varelija

Literatura : Sergije Jelenić : Umag-Umago

Ostale vijesti iz kategorije