Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Božićno svjetlo na umaškom zvoniku usred bijeloga dana
Objavljeno: 15.01.2021 u Objavljeno: 12:09
Uslišena želja Sv. Stjepana
Drugi je dan Božića, poznatiji u puku kao Sveti Stjepan (Stipanovo, Stipanjdan, Štefanje, Stjepanje) koji je bio rimski prvomučenik. Od vazda se za Stjepanje odlazilo rodbini i prijateljima čestitati Božić a u novije doba prošetati gradom i s poznanicima nakon mise popiti kavu. I turisti su bili rado viđeni gosti u gradu. No kako je ovaj Božić iz znanih razloga bio jedan uistinu drugačiji, oprezniji, tiši blagdan s velikim odjekom zvonke tišine u srcima i duši te je i blagdan Sv. Stjepana osvanuo u tom komornom ruhu.
Dovezla sam se grad s laganom glavoboljom koja me muči već danima. Tu me dočekala arija tišine na praznim ulicama, obali i trgovima, uz poneku zvučnu notu visokog tona koju je iz svog nevidljivog gudala proizvodila snažna bura ledeći mi korake i misli. No u srcu mi je još iskrio plamen prethodne svete noći. Puhalo je nesmiljenom žestinom i galebovi su šćućureni, skamenjeno na rivi sanjali ručak iz nigdine. Morska se griva dobrano nakostriješila od podivljalih bofora i priječila mi slobodne kretanje. Zasigurno je olujna bura bila razlog više zašto ljudi nisu danas napustili svoje tople domove, ali mene promrzlu i bez pokrivala nije zaustavila na putu do odredišta, župne crkve.
Unutarnja su vrata crkve bila zaključana, no kroz staklenu pregradu mogla sam zaviriti u poznati hram Božji i ispod uobičajene apside nazrijeti Betlehem i sveto djetešce u jaslicama. Ta pomisao na malog Isusa u štalici, kao i ranijih Božića, vratila me u djetinjstvo i probudila onu iskrenu dječju radost u čujnim otkucajima srca. I anđeli su negdje visoko u mislima zapjevali: „Narodi nam se kralj nebeski…“ Božić je čarolija koja proizlazi iz srca iz preljeva se u stvarnost. I uvijek se iznova na Božić rađa to isto stanje duha. Eh, da barem potraje svaki dan!
Napuštajući crkvu, učinilo mi se da je moja želja uslišena jer me s visokoga zvonika pratilo božićno svjetlo na putu u stvarnost. Ugledala sam ga usred bijeloga dana, ali su me već sljedećeg trena udari bure spustili na zemlju sa tog sjajećeg zvonika i pomislila sam: „ To je igra sunčevih zraka i srećom da je danas Sveti Stjepan pa se nadam da me neće glava zaboljeti još više od tog ledenog vjetra“. Svetac je to koji je ujedno i zaštitnik od glavobolje. Hm, nije trebalo dugo sačekati i odista je Sveti Stjepan uslišio moju želju. Glavobolja je uskoro nestala. Lijepo je povjerovati da je Svetac sišao sa zvonika iz božićne svjetlosti u moju molitvu.
Piše: Sanja Bosnić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
