Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Bilo jednom u Umagu…
Objavljeno: 30.04.2023 u Objavljeno: 12:14
Dan umaških cedrova
Dogodilo se na današnji dan 2019. godine da je zelena oaza, tj. park koji se prostirao na prostoru uzduž ulice 1. svibnja s dominantnim cedrovima, obaranjem tih zelenih divova sravnan sa zemljom i prekriven kamenim pločama te upisan u mapu grada kao novi umaški trg ili, poslužimo li se izjavom jednog etabliranog umjetnika – nastala je bijela, bezlična praznina.
Taoci betonskih zahvata i neprirodnih struktura u prostoru
I dok će neki hvaliti vizure novog gradskog trga ni ne znajući što bi ova čudnovata ideja u stvarnom životu trebala Umažanima značiti, osim stvaranja uvjeta za terase lokalnih kafića i forsiranja eventa da ne bude gol kao pun mjesec ili uzavrelo paklensko vulkansko grotlo u ljetnim mjesecima, neki drugi će u svoj imaginarij odrastanja pohraniti zauvijek spektar sjećanja na jednu lijepu prošlost kada se u središtu grada život odvijao ležerno i usporeno s puno više emotivnog naboja na jednom blistavom zelenom otoku-oazi uz mirisne jutarnje kave iz obližnjih kafića. Jetke li ironije!
Kao u rašomonu ne bismo uspjeli pomiriti usprotivljena gledišta stanovnika grada oko uređenja novoga trga, ali jedna je činjenica nepobitna, Umažani postepeno postaju taoci betonskih zahvata u prostoru, uništavanja zelenila i mikroklime, dok se s druge strane pretjeruje sa sadnjom cvijeća preskupog vodnog održavanja (zalijevanja) i zarobljavanjem biljaka po betonskim pitarima kao ptica u kavezu, što apsolutno ne predstavlja iskonsku prirodnu strukturu i ne služi ljudima za stvaranje prisnijeg odnosa s prirodom i uživanciju u njoj, osim što u ljudskom pogledu reflektira ugodu.
Perspektiva grada mijenja se suglasjem
Kako god da razumjeli verziju ovoga teksta i uspomenu na nekadašnji zeleni trg, dolazimo do zaključka da je bilo puno toga jednom u Umagu čega više nema, jer ima novih momenata, pa se život nastavlja u istom gradu koji postaje jako različit i udaljava se od svoje izvornosti. Razvoj bi se trebao bazirati na autentičnosti i nipošto odbacivanju prošlosti, tek s dodatkom daška suvremenosti. Sačuvati identitet male Venezije.
I stoga bi za promjenu perspektive grada trebalo uspostaviti suglasje sa sumještanima, a ne samovoljom provocirati nesuglasje te se znatno više i puno suptilnije odnositi prema iskonskim darovima prirode i željama stanovnika ovoga grada. Gradska vlast u svojoj utvrdi često puta zaboravlja da ne živi u različitim svjetovima od svojih stanovnika.
Stihovi nastali u spomen na umaške cedrove, 2019.
PRESUDA JEDNOG DRVOSJEČE
Mi nismo samo stabla,
nismo ni cedrovi,
mi smo zelena bića
u čijim se krošnjama
rađaju nevidljivi cvjetovi kisika.
Bili smo živi spomenik koji na granama njiše i čuva šest desteljeća umaškog prirodnog blaga.
Prkosili smo neverama i olujnim vjetrovima,
a iz svake izvojevane bitke izlazili još uspravniji i viši, tajnama u beskonačnim visinama bliži.
Bili smo zeleni svjetionik grada.
A sada nam je ruka jednog drvosječe presudila odlučivši nas krvnički usmrtiti i grob od kamena podignuti na mjestu gdje smo zelenim plućima za svoj grad disali.
Sanja Bosnić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
