Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Beton umjesto vrtićke livade
Objavljeno: 17.08.2024 u Objavljeno: 12:50
Dječji smijeh zamijenit će uskoro stambeni objekt
Sjećate li se malene zelene oaze, vrtićke livade starog dječjeg vrtića „Niči Radin“, a kasnije nazvanog „Cvrčak“ u Moeli? Na toj su se livadi igrale i odrastale bezbrižno generacije i generacije umaških mališana.
A evo kako izgleda danas. Gradilište za četiri stambene jedinice. Niknut će uskoro zgrada tj. ekskluzivna urbana vila s četiri stana ili apartmana u kojoj će uživati bogati vlasnici -stranci. Prema poznatim podacima- Austrijanci. Naravno, ogradit će pristup i napisati PRIVAT, i adio naša lijepa prošlosti i slobodno korištenje našeg zelenog tepiha. A još kad dođemo do ključne spoznaje, da se objekt gradi na 20-ak metra udaljenosti od mora, dok se nekim vlasnicima građevinskog zemljišta uz more isto prenamijenilo u livadu kroz urbanističke planove, tj. rekreacijsku zonu, što pomisliti, nego da se nekima pogoduje.
Drugi dom djece Moele
A sve do nedavno je na toj je livadi odjekivao žamor i veseli glasići umaških mališana. Nošen vjetrom dalekih uspomena dopirao je tu smijeh i cika svih ranijih generacija Umažana koji su pohađali ovaj dječji vrtić i bezbrižno trčali, odrastali, igrali se i družili na svojoj vrtićkoj livadi. Stara vila, objekt bajkovitog dječjeg vrtića, smješten uz samu morsku obalu, ispunjavao je optimalne uvjete za odgoj i rast umaških predškolaraca, na sreću brojnih roditelja Moele koji su ovaj vrtić doživljavali kao njihov zamjenski dom.
Zato se u vrijeme obnašanja dužnosti IDS-ove gradonačelnice Florijane Bassanese Radin (2001.-2005.) planirala rekonstrukcija objekta, odnosno izgradnja pet odgojnih skupina i kuhinje, da bi se dječji vrtić koristio u ljetnim mjesecima za sve kikiće Umaga. Kamoli sreće da je gradonačelnica Floriana potrajala! Međutim, njezin prezimenjak, gradonačelnik Vili Bassanese je njezina sušta suprotnost. Preuzimanjem trona, dolaskom iz svoje mjenjačnice i agencije za prodaju nekretnina, nastavlja politiku prodaje. Ovaj put gradskih nekretnina. Izlaže javnoj prodaji najvrijednije i najatraktivnije umaške parcele. Tako da Grad Umag slijedi Grad Pulu prema broju prodanog obiteljskog srebra. Ili kako su svojedobno izjavili umaški IDS-ovci: „Ono što se mijenja Bassaneseovim dolaskom na vlast jest način na kojem temelji razvoj grada: prodajom, prodajom i prodajom!“
Prisjetimo se samo zle sudbine dječjeg parka iza Fine, urbanizacije rekreacijske zone Sv. Pelegrin (Zlatorog), pa javne površine namijenjene rekreaciji stanovnika Moele…
Politička korist
Vjerojatno je, gradonačelnik potaknut interesima pojedinaca, odlučio otuđiti Umažanima i ovaj komad zelenog raja, koji u srcima građana, osobito onih iz Moele, predstavlja znatno više od obične zelene livade. Taj komadić istarske zemlje baštini u sebi povijest Umaga, osjećaj pripadanja lokalnoj zajednici, identificiranja s njezinim kulturnim nasljeđem, ali i ljubav prema svakoj naslijeđenoj starini, materijalnoj i nematerijalnoj, kao izraz najsvetijeg oblika domoljublja Djedovina se ne prodaje i ne prEdaje, kad je nekome „ćeif“, pa da bi kasnije šerifi, zamagljivali istinu, od čijih marifetluka imaju najveću političku korist oni, na štetu svog stanovništva.
Kako je sve počelo?
Prvo je Grad Umag (čitaj: gradonačelnik) javnu namjenu starog objekta vrtića i livade promijenio u prostornom planu u stambeno-mješovitu zonu(M1). Integralna je parcela na kojoj su vrtić i livada k.č.br. 2801 k.o. Umag, iz Grada parcelirana (rascjepkana) na tri manje čestice (2801/ 1 k.č. 2801/2 k.č. 2801/3 k.o. Umag) s time, ističemo, da je objekt dječjeg vrtića izbrisan kao vrtić i tu je predviđena stambena zgrada tj. izgradnja stambenog objekta. Prvo se krenulo etapno u prodaju ove livade, a zbog revolta stanovnika, dok ih ne potkupe iz Grada nekim drugim otrovnim slatkišima, prodaja vile -vrtića bi mogla sačekati. Realizirati se posljednja. Ne bi čudilo da već u nekom zapučku čuči interesent. Love ima i ne žuri mu se…
Dvije ignorirane peticije
Prilikom prvog pokušaja prodaje livade i otkrivenih zlih namjera oko namjene triju čestica (nastalih iz jedne) u stambenu izgradnju, IDS-ovi vijećnici, odnosno, ondašnji predsjednik Daglas Koraca, krajem 2016. godine pokreće prvu peticiju protiv prodaje svih čestica. Prikupljeno je preko 1000 potpisa podrške. Prodaja se uspjela odgoditi tri puta, s time da se potpisivala još jedna peticija koncem 2020. na inicijativu IDS-a, Istarske stranke umirovljenika, Udruge građana “Naši ljudi/Gente nostra” i Građanske inicijative Zeleni Umag. 
Prvo interes velikih, pa briga za male
Nažalost, osvajanjem novog mandata 2021. jača i samovolja gradonačelnika koji gasi demokratski izražene želje svojih građana u peticijama (kao što se oglušio na protivnike urbanizacije Sv. Pelegrina), te autokratskom odlukom ostvaruje svoj naum prodaje vrtićke livade. Njegovi „kokošari“ nisu ni zucnuli i izglasali su prodaju, a nezavisni Goran Galović je dobio na vijeću kaznu dvostrukog udaljavanja s gradskog vijeća. Atraktivne zelene livade uz more domogao se kao najpovoljniji ponuditelj bračni par sočnog prezimena Burger iz Austrije. Danas su vodeći investitori izgradnje četiri stambene jedinice. S obzirom da prilikom kupnje parcele nisu imali osiguran pristupni put do zemljišta, radi čega je nemoguće kasnije ishoditi građ. dozvolu (ali je parcela puštena u prodaju!) Grad Umag je nedugo potom izgradio i slijepu ulicu koja vodi do same livade.
Ne znači li to da je već u startu kupac znao da ne riskira nemogućnost gradnje objekta jer mu je netko obećao cestu do terena? A naravno cijela je investicija bila zapakirana u celofan s mašnicom. Prezentirana je kao nužno potrebno uređenje cestovne infrastrukture tog dijela naselja Moela. Naravno, prije dolaska Burgera iz Grada se nisu potrgali od brige da je to potrebno riješiti. Investicija je bila mrtvo slovo na papiru. I tako, sada već simptomatično, uvijek se mora prvo desiti nečiji „krupni“ interes za nešto u prostoru, da bi Grad gotovo kao ravnopravni „partner“ u projektu posegnuo u svoju javnu kasu za nekim većim infrastrukturnim ulaganjem pod krinkom javnog interesa.
Je li na redu izgradnja šetnice da poraste vrijednost nekretnina?
Sljedeće što bi mogli očekivati da će Burger uskoro dobiti i šetnicu podno parcele, kao i budući hotel Podravka, a Grad Umag će im sve to omogućiti svojim proračunskim novcima i time podići vrijednost njihovih objekta/ nekretnina. A zašto Grad to nije gradio prije za potrebe svog stanovništva, nego se čekaju krupniji ulagači? Prisjeteite se šetnice u Alberima. Tko im najevći interes od te devastirane obale?
Svima, kojima je istinski stalo do ove livade, umaškog vrijednog nasljeđa, i umaške djece bit će žao što na ovoj livadi nije jednoga dana zablistao umaški Eko dječji vrtić, umjesto „nezdravih“ slučajeva burgera.
Naravno, uvijek se nađu oni koji misle očima i fascinirani su dojmljivim fotkama, i ne misle vlastitom glavom, pa će ostati ravnodušni, mireći se sa sudbinom. Jer sve se oko nas mijenja. Ali čemu, ili komu mijenjati ono što je dobro za vlastite građane? Slični nam potezi rasprodaje dijelova Hrvatske, otkrivaju hrvatsku političku prostituciju i mnoge političare koji su u politiku ušli da bi nekima (i sebi) činili usluge. Nije im primarni cilj aktivno građanstvo (npr. prihvaćanje peticija) i interesi vlastitih građana, nego svojim potkupljivim biračima mazati oči da bi sebe održali na vlasti.
Sanja Bosnić
.jpg%2C%20matija%20vla%C4%8Di%C4%87%20ilirik.jpg?1763380405502)
