Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Besplatan parking na tržnici i šetnja po Kopru u sat vremena
Objavljeno: 27.11.2024 u Objavljeno: 20:51
Kopar, najveći susjedni grad Bujštine
Osim TUŠ-a i OBI-ja postoji onaj dio Kopra koji odražava njegov duh i pravi identitet grada iznimno bogate povijesti. I onog bivšeg SFRJ Kopra u koji smo toliko puta odlazili iz raznih potreba kao u najveće susjedno gradsko središte Bujštine. Naš Kopar. Zato, Slovence danas i ne osjećamo strancima, nego susjedima Istrijanima iz Slovenije.
Moja generacija i mnoge kasnije s Bujštine rođene su u koparskom rodilištu. Žene su se liječile u staroj ginekološkoj bolnici vođenoj od izvrsnog tima savjesnih stručnjaka, na čelu s ravnateljem dr. Kolencom. A bili su tu još i doktori Ravnikar, Černe, Guzejeva, Naumovski…Ne pamtim više tko je imao „najlakšu“ ruku, ali svi su bili precizni dijagnostičari i bez korištenja današnje napredne tehnologije.
U Čevljarskoj ulici smo kupovali koješta, ali pretežito zadnje hit modele cipela Alpina ili Planika. U Elanovoj trgovini skije i pancerice. U Robnoj kući na obali (Soča) odlične slovenske modne kreacije kao Rašica, Gorenjska oblačila, Mura, Svilanit, usnje Vrhnika… Sa željezničkog kolodvora vlakom se „vlačili“ i vozili do Beograda ili u neke europske zemlje. Svaki dolazak u Kopar brzinski bi nam mijenjao u pogledu vizure grada. Rastao je grad toliko očito po okolnim proplancima, poput gljiva nakon obilnih kiša. Danonoćno se širio prema Žusterni i Semedeli, ali ne samo kao stambeno naselje, već postajao sve značajnija brodska luka i gospodarsko središte Primorske Slovenije.
U Kopru danas, drugom po veličini istarskom gradu (iza Pule), proeuropski uređenoj urbanoj sredini osjeća se sklad i onaj tipičan slovenski red. U arhitekturi i načinu života. Zrakom struji pozitivna životna energija. Evidentan je progres i visok društveni standard. Snažna je poduzetnička klima. U vrijeme radnog vremena kafići su poluprazni. Osim umirovljenika i studenata, druge je u radno vrijeme teško zateći po ulicama ili kavanama.
Kratka šetnja u starom centru grada otkriva nam da je Kopar i vrlo privlačno turističko središe. Uvjeravamo se i koliko pogodnosti gostima grada (i stanovnicima) pruža u krugu od nekoliko stotina metara počevši od parkiranja na gradskoj tržnici.
Oduševljavajuća je spoznaja da je prvi sat parkiranja na parkingu tržnice BREZPLAČEN!, a kasnije se po satu plaća 1,50 eura. U tom free timeu može se mirno prošetati od štanda do štanda između smještenih između arkada, dobro razgledati sve u ponudi, usporediti cijene i proizvode, popiti usputnu kavicu u jednom od kafića za 1,30 eura.
Novouređeni objekt tržnice na mjestu stare, uz morsku obalu, rekonstruiran je bez tendencioznih zahvata u prostoru i ne djeluje kao neka spomenička arhitektura, već je inspiriran tradicijskom gradnjom, vrlo sofisticirano uklopljenom u graditeljsku baštinu.
Ne guši prostor, ne djeluje nametljivo, nego odiše nekom jednostavnošću, toplinom i prirodnošću, u kojoj se svaki kupac osjeća opušteno kao u povrtnjaku, a ne nekoj sterilnoj i hladnoj dvorani. Šušur i žamor odjekuje iz okolnih kafića, doleti i poneka sočna psovka s bosanskim naglaskom: ”J*bemti ulike!”. Danas je praznik i nema pretjeranog broja kupaca, ali i ovi malobrojni su grleni i dobro raspoloženi.
Uz vanjski zid objekta, na zapadnoj strani nižu se ugostiteljski objekti sa raznolikom kuhinjom. Probali smo izvrsne pržene lignje, s prilogom po cijeni od 13 eura. Preporučamo!
U produžetku se zeleni raskošan park, oku privlačan, ali recimo i to, funkcionalan. Doima se kao dnevni boravak u prirodi, a ne kakva šetačka zona za gledanje ili fotografiranje flore iz zraka.
Protežemo korak “lučkom” ulicom do novog odredišta, neizostavnog Titovog trga i venecijanske palače na njemu u kojoj je smještena gradska kavana “Loggia Caffe'”. U svakom koraku contradom do trga odzvanja jedna uspomena iz mladosti. Bilo jednom, ali više nije…
U luksuznoj kavani nude naš omiljeni desert. Desert za kraj posjeta Kopru, gradu u kojem je povijest odlično izmiksala kulturnu baštinu različitih vjekova. Macchiato s toplim mlijekom i kolač Monet, košta 10 eura. Pa ti vidi! Ali personalizirana usluga, umjetnički dojam i pogled s Titova trga na Pretorsku palaču, nemaju cijenu. Neopisivo!
Slijedi povratak nizbrdo. Spust Čevljarskom do parkinga bio je sladak. S okusom Moneta u želucu. Ovaj turistički đir potrajao je manje od dva sata i platili smo na kraju parking na tržnici, 1,50 eura. Preporučamo!
P.s. Opaska! Bez prženih lignji, turu možete zaokružiti i brezplačno! U jednom satu.
I još nešto zanimljivo. Nigdje nismo na pločnicima i prometnicama primjetili stupiće. Znači li to, da u Kopru žive ljudi s nekog drugog planeta ili nema obrtnika koji bi ih u enormnim količinama proizveo.
Šetala i zapisala: Sanja Bosnić
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg)
