Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Ako je car gol, netko to mora naglas reći
Objavljeno: 11.09.2025 u Objavljeno: 16:50
"Carevo novo ruho" danas
Društvo je toliko lažno, toliko neiskreno, toliko ima glume i pre*eravanja da kad se narodu servira očita neistina, ili bolje rečeno laž, velika većina uopće neće na to reagirati, piše Ivan Pernar za epohu, portal za kulturu komuniciranja.
Istina je da mediji s lakoćom manipuliraju ljudima, mislim to je očito, ali opet, da ljudi nisu glupi bi li uvijek iznova padali na nove laži Sjećam se kad je bila aktualna korona agenda, tada su govorili da su iduća dva tjedna ključna, potom kad je Rusija objavila rat Zelenkovom režimu, onda je Zelenko objašnjavao Ukrajincima da su iduća dva tjedna ključna. Ekipa na televiziji je doslovce preko noći zamijenila “misli na druge” bedževe s bedževima na kojima je osvanula ukrajinska zastava. Samo slijepac nije mogao vidjeti da je samo jedna agenda zamijenila drugu.
Čak su nas mediji uvjeravali da je “dug rat u interesu Ukrajine”, “da sankcije djeluju”, “da Rusija ima oružja i hrane za 3 dana rata”, “da je Putin izoliran”. Mislim, to je bilo doslovce pranje mozga, laž na laž, laž na laž i tako doslovce iz dana u dan. I ljudi su opet povjerovali u taj narativ.
Nikad neću zaboraviti mladu djevojku u Slavonskom Brodu na prosvjedu protiv Putina gdje ona pita okupljene: kad su vama i vašoj djeci oduzeli sva prava u doba korone niste se bunili, a sad se odjednom bunite radi Ukrajinaca. I odmah je masa krenula na nju s uvredama umjesto da dovede u pitanje lakrdiju u kojoj sudjeluje.
Uglavnom, ono što hoću reći je da ljudi imaju svoj mozak i da ga koriste, mediji ne bi mogli radit budale od ljudi. Dakle, nije sve do medija, nisu za sve krivi mediji iako je masama uvijek lakše prebaciti odgovornost na druge kako bi oslobodili sebe.
Dok sam bio dijete, sjećam se one priče ‘Carevo novo ruho’ u kojoj car gol paradira, a svi se dive njegovom sjajnom odijelu, dok samo jedan dječak govori – car je gol. Pitao sam se – kako je moguće da cijelo društvo vidi, a opet ne želi na glas reći očito. Mislio sam da je samo u bajkama moguća takva situacija.
S vremenom, kako sam odrastao i promatrao ljude oko sebe, sve su mi se više gadili, ne zato jer su nužno loši, u smislu zli, nego zato jer su ljigavi. Jednostavno, nije mi jasno kako svojim očima možeš gledati u prevaru i praviti se da ju ne vidiš, pljeskati, ili da budem malo plastičniji – lupati loncima. I tu zapravo vidiš da se 99% ljudi dijeli na ljigave (oni koji vide prevaru i svjesno u njoj sudjeluju) i glupe (koji ne vide prevaru i nesvjesno u njoj sudjeluju iako je očita).
Ta misao da smo okruženi ljuskama, strašilima bez duha (i mozga), maltene statistima, je najteža spoznaja s kojom čovjek mora živjeti. Jedino što mi daje želju za životom na ovom svijetu je 1% ljudi koji su svjesni ovoga što govorim i preziru ta bezlična i oportuna stvorenja kao i ja. Da nema njih, ne bih imao s kim pričati, jer koji je smisao razgovora s osobom koja je neiskrena i ne govori ono što misli ili je pak preglupa da shvati ono što joj govoriš.
Nažalost, većina je na takvoj frekvenciji da je vrhunac njihova poimanja (shvaćanja) video snimka na kojoj mijenjam tablice na Mercedesu, mašem novčanicama od 500 eura ili Rolexom.
Još strašnije od toga je da oni ne shvaćaju da ja to činim kako bi im se narugao i da se zapravo samo dobro sprdam s njima, svjestan toga da je to jedini sadržaj koji može izazvati njihovu reakciju.
Bilo što složenije jednostavno ne može zaokupiti njihovu pozornost niti izazvati neku reakciju. Spuštajući se na njihovu frekvenciju, ja im zapravo pokazujem kolika su bijeda, ali naravno, oni to ne vide i ne razumiju, jer nisu u stanju čitati između redova i preglupi su da shvate sarkazam.
Izvor:epoha, portal za kulturu komuniciranja