Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
„Agroturist“ novine koje su obilježile Umag
Objavljeno: 17.05.2022 u Objavljeno: 17:37
„Agroturist“ novine koje su obilježile Umag
Bujština je uključenjem u Jugoslaviju (1954.) opet dobila svoje zaleđe i do punog izražaja dolaze elementi njezinog povoljnog geografskog i prometnog položaja. To je vrijeme kada gospodarstvo ovoga kraja započinje s razvojem. Osobito su značajne 60-te godine prošlog stoljeća kada s radom započinju privredni subjekti koji će biti nositelji cjelokupnog rasta i razvitka Umaštine. Do spomenutih 60-tih godina na Umaštini većinom djeluju manji pogoni obrtničkog ili uslužnog karaktera. Budi se i promet te se osnivaju poduzeća „Kvarner“ s tri teretna broda, započinje i razvoj prometnog poduzeća „Istra auta“, koji će obilježiti prometnu aktivnost do kraja stoljeća.
Grad Umag od 60-tih godina (prošlog stoljeća) definira svoj gospodarski uzlet kojeg bazira na industriji, poljoprivredi, turizmu i trgovini. Usporedo s razvojem industrije mijenja se i struktura stanovništva prema djelatnosti i razine školovanosti, a seoska naselja osim depopulacije uvelike su zahvatili i procesi starenja stanovništva (senilizacije). Na selu se zbivaju goleme kvantitativne, a uskoro i kvalitativne promjene. Započinju procesi deagrarizacije, deruralizacije pa i emigracije stanovništva, a unutar privrede zbivaju se goleme promjene. Uz vrlo brzi transfer radne snage iz poljoprivrede u nepoljoprivredna zanimanja, važnost na privrednoj skali dobivaju neke nove grane: industrija, turizam, trgovina i promet. Dakako da se ovo suštinsko privredno restrukturiranje nije odvijalo bez potresa i problema, ali usprkos svemu tome privredni napredak je bio kontinuiran. U vezi s dinamikom ovih promjena rastao je i broj zaposlenika. Tako Bujština 1978. godine broji skoro 9.000 zaposlenika. Niču novi pogoni ili se proširuju stari: Trgopromet, Istra-auto, Inetrcommerce, Tvornica cementa, Submarincolor, koji će prerasti u Hempel, započinje razvoj turizma otvaranjem velebnog hotela Adriatic, a nakon njega niču i drugi hoteli, naselja i auto kampovi. 1963 godine osniva se i poduzeće Istraurist, koji će do današnjih dana biti motor razvoja gospodarstva umaštine. Usporedo s razvojem industrije, turizma i trgovine, 1963. godine osniva se PIK-Umag spajanjem opće poljoprivrednih zadruga Umaga, Buja i Novigrada, poljoprivrednog dobra Mirna iz Novigrada, Istranke iz Umaga i podruma riječkog Istravina. U svom tridesetogodišnjem radu dao je golemi doprinos poljoprivrednoj proizvodnji.
U tom naglom procvatu gospodarstva, turizma, trgovine i poljoprivrede započeti su pokušaji povezivanja gospodarskih djelatnosti u složene organizacije tzv. SOUR-e, s intencijom zaokruživanja od proizvodnje do potrošnje. Tako je 60-tih godina (prošlog stoljeća) osnovan SOUR „Istraunion“, a 70-tih godina (prošlog stoljeća) „Agroturist“. Nedvojbeno da su ova dva konzorcija dala dodatni impuls razvoju gospodarstva u Umagu.
Sa prvim pojavljivanjem SOUR-a, javljaju se i prve ideje o tiskanju novina koje bi bile namijenjene cjelokupnom radništvu, prvenstveno SOUR-a, a potom i šire. Pa ipak se za realizaciju ovog projekta trebalo čekati do formiranja SOUR-a Agroturist. Već pri formiranju ovog oblika udruživanja započelo se s pripremama za tiskanje novina. U Bujama su već živjele slične novine pod nazivom „Naše staze“, tako da je bio olakšan put ka jednoj ovakvoj realizaciji. Kako je nastao list možemo pročitati iz prvog broju ovoga lista: Bilo je više prijedloga za naziv lista, ali je Skupština delegata SOUR-a na svojoj sjednici od 19. 07. 1977. godine odlučila da se zove »AGROTURIST« glasilo radnika složene organizacije udruženog rada Umag«. Na istoj sjednici Skupština delegata donijela je i »Pravilnik o namjeni, organizaciji i poslovanju glasila radnika SOUR-a »Agroturist« »Umag«. Tim Pravilnikom regulirana su sva pitanja u vezi izdavanja lista. Prema ranije izabranim karakterističnim bojama SOUR-a, glava lista bit će tiskana u tri boje. Jedna je narančasto-žuta boja, koja podsjeća na sunce i zrelo žito, druga je petrolej zelena boja što predstavlja more i zelena polja, dok je treća boja crna u kojoj se tiskaju slova. List uređuje redakcijski odbor od 11 članova, u koji ulaze predstavnici OOUR-a udruženih u SOUR-a, predstavnik »Glasa Istre«, kao izdavača i voditelj službe obavještavanja SOUR-a. Imenovanje predsjednika, zamjenika predsjednika i članova Redakcijskog odbora vrši Skupština delegata SOUR-a. Redakcijski odbor odgovoran je za sadržajnu i tehničku stranu izdavanja lista. On na sastanku utvrđuje sadržaj lista te vrši izbor napisa koji će se objaviti u predstavnici društveno političkih rano je da list izlazi jedanput u mjesecu, ali po potrebi ili u pojedinim prigodama može se izdati i češće. Jedan primjerak dodjeljuje se svakom radniku besplatno.
U zaglavlju prvog broja koji nosi datum 15. lipnja 1977 godine stoji: AGROTURIST Glasilo složene organizacije udruženog rada Umag, broj 1. U impresumu prvog broja možemo pročitati: Uređuje redakcijski kolegij: Petar Jurić, Stevo Milivojević, Krešimir Čuturilo, Vilka Milevoj, Milan Buić, Adriana Paljuh, Stevo Zečević, Franjo Čeč, Stanko Sironić, Mladen Kukučka i Mladen Jurjak. Glavni i odgovorni urednik Petar Jurić, Tehnički urednik Heda Gertner, Izdavač OOUR Glas Istre Pula, Tisak: OOUR Tiskara Otokar Keršovani Pula. „List Agroturist ugledao je svjetlost dana 15. lipnja 1977 godine i doslovno je razgrabljen“, sjeća se tih dana prvi urednik Petar Jurić. Prvi brojevi se tiskaju uz pomoć Glasa Istre u tiskari Otokar Keršovani iz Pule. Svojom starom tehnologijom, tiskara Otokar Keršovani nije udovoljava potrebama uredništva lista te se od broja 7 kreće s tiskanjem u tiskari NIŠPRO - Vjesnik u Zagrebu. Za tehničkog urednika postavljen je Zvonimir Babić, a lektorsku palicu od broja 18 preuzima Stipe Čuić.
Tko su bili glavni urednici: Prvih sedamnaest brojeva uređuje Petar Jurić, koji s datumom 24. studenog 1978. godine uredničku palicu (broja 18.) predaje Smiljani Mihovilović, koja uređuje tiskovinu do 14. studenog 1979 godine (br 24.) kada uredništvo preuzima Lino Červar koji uređuje sve brojeve do broja 130 od kada list prestaje izlaziti u ovoj formi. U posljednjem broju, u glavi stoji broj 130, prosinac 1989. godine. Prestanak izlaženja u posljednjem broju vrlo oskudno je objavljen i to pod nazivom: „Nema više Agroturista“? U tekstu između ostalog piše: Nakon dugogodišnje egzistencije po svemu sudeći, nećemo više naše zajedništvo ostvarivati u SOUR-u „Agroturist“. Naime prijedlogom nove reorganizacije u novom Poslovnom sistemu Istarturist......
O čemu je pisao ovaj list? O svakodnevnici na ovim prostorima, o životu radnika pojedinca u tvornicama u kojima je radio, o njegovim stremljenjima, afinitetima, o društvenom standardu radnika, o izgradnji stanova, prometnica, gradnji i dogradnji tvorničkih hala. Izvještavao je o rezultatima poslovanja svakog pojedinačnog proizvodnog subjekta kao i tvornica. Značajan prostor zauzimale su i sportske stranice, kao i učešće pojedinaca u stvaranju kulturnih priloga. Stalni gost lista je strip karikatura kojim se na šaljiv način komentirale prilike na ovim prostorima.
A tko su suradnici u ovom listu? Bili su to obični djelatnici tvrtki, radnici koji su uz svoj svakodnevni posao odvajali i dio slobodnog vremena da svojim prilogom obogate list prilozima, tada niti svjesni da će prilozi biti dio povijesti ovog kraja – Umaštine.
U čitavom razdoblju od 1977. – 1989. godine list „Agroturist“ doživljavao je često i konceptualne i sadržajne, pa i formalne izmjene, no bez obzira na sve ovo novine su ostavile vrlo pozitivan i dubok trag u informativnoj djelatnosti na Umaštini pa i šire.
Tekst : Zlatan Varelija