A gdje je carica Mediterana?

Izdvojeno :

Objavljeno: 25.05.2020 u Objavljeno: 20:14

Mediteranski arboretum,o kako to gordo zvuči

Umag - Dobro se sjećam gimnazijskih dana, a to je davno bilo, i pojma Mediteran. Na satu tadašnjeg predmeta logike objašnjavan je pojam Mediteran. I dandanas se vrlo dobro sjećam tog pojma. Sjećam se iz školskih klupa i pridjeva i priloga koji se tvore od ovog pojma. Stoga „gordo i ponosno“ zvuči naziv Mediteranski vrt ili ti arboretum.

U novinskoj vijesti vjerojatno poslanoj od gradskih vlasti na stranice županijskog dnevnika prenesen je tekst s gradskog portala prepun epiteta i hvale u kome se govori o mediteranskom vrtu Park Humagum, zadnjoj fazi uređenja koji je osvanuo u Umagu. Privučen tekstom, a i biljkama, niska raslinja koje se tu spominju, vrag mi nije dao mira da to ne posjetim. I posjetim taj vrt iliti umaški arboretum posvećen bilju i biljkama Mediterana. Ali kao što je to u ljudskom životu i svuda oko nas i tu se potkralo uljeza, uljeza koji nemaju nikakvu poveznicu s Mediteranom ili pridjevom mediteranski. I kao u našoj svakodnevnici najznačajnija i najstarija mediteranska biljka – njezino stablo, tamo nije zasađena. Smokva.

Ali zato ću se osvrnuti samo na dvije ili tri biljke i započeti s bugenvilijom, biljkom koja uopće na spada u mediteransku kulturu. Bugenvilija spada u rod grmastih penjačica iz porodice noćurkovki podrijetlom iz Južne Amerike. Latinski naziv roda Bougainvillea dan je u čast francuskom pomorcu Louis Antonie de Bougainvilleu koji je u 18. st. oplovio svijet te iz Brazila donio biljku bugenvile. Već desetljećima ista krasi moj umaški balkon, stoga mi je podrijetlo vrlo dobro znano. Smokva je pak autohtono mediteransko drvo, smatra se jedim od najstarijih biljaka na Mediteranu. Često je zovu i hraniteljicom Mediterana. Otporna je na sušu i životni vijek joj je negdje oko 200 godina. Latinsko joj je ime Ficus vjerojatno je finičanskog podrijetla i u prijevodu znači carica. U starih Rimljana posebno se štovala jer sušene plodove konzumirala je rimska vojske Centuriona. Svaki vojnik u svojoj opremi morao je nositi i ovaj plod. A što k svemu reći za smokvin list, koji je prepoznat od davnina?! I kome sve dobro pristaje?

Spomenuh samo dvije biljke, jedna koja je našla svoje mjesto tamo gdje ne pripada i druga koja je simbol Mediterana, a tamo za nju nema mjesta. A i sam smještaj vrta, arboretuma vrlo je znakovit. Podastrt uz samu, nasipanu obalu gdje more oplakuje i dodiruje rubove vrta i vjerojatno još svojim podzemnim vodama narušava umjetni život ovog „vojnički“ zasađenog bilja. Stoga nije niti čudno da se vrtovi napajaju i zalijevaju svakodnevno vodom. A koliko se vode utroši i koja je cijena u milijunima kuna utrošena do sada za podizanje vrta kojemu krajobrazno ovdje nije ni mjesto, vjerojatno će građani Umaga uskoro doznati kroz nove namete koji ih uskoro očekuju. Možda već prvi stižu sa uvećanim cijenama odvoza smeća?!

Pa ipak, pojedino bilje nekako u posljednje vrijeme i sve više žuti. Je li radi korona virusa ili nečeg nama nepoznatog, možda će nam uskoro postati jasnije.

Piše :Zlatan Varelija